Zašto nas je serija Adolescencija toliko pogodila

Ako još niste pogledali Netflixovu seriju Adolescencija (Adolescence), vjerojatno ste čuli da se o njoj puno priča. Riječ je o britanskoj četverosatnoj kriminalističkoj sagi koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Serija secira kompleksne društvene i obiteljske odnose koji stoje iza ubojstva tinejdžerice Katie Leonard koju je ubio njezin školski kolega Jamie Miller. Hvaljena je zbog izvanredne glume i hrabre odluke da se svaka epizoda snimi u jednom kadru. Serija je također sjajno tempirana, jer se pojavila usred žustre javne rasprave o djeci i društvenim mrežama, ali i podložnosti dječaka ekstremnim online potkulturama koje promiču toksičnu muževnost – skup kulturnih normi i očekivanja koji mogu biti štetni za muškarce i društvo u cjelini, uključujući agresivnost, dominaciju, potiskivanje emocija, homofobiju, mizoginiju i seksizam.

Urednici Bloomberg Businessweeka Brad Stone i Reyhan Harmanci razgovarali su s jednim od autora serije Jackom Thorneom, koji je govorio o tim temama i o nesigurnostima koje muškarci u zapadnim društvima osjećaju u vezi sa svojom ulogom i ekonomskim izazovima. Razgovor je redigiran radi jasnoće.

Jedna od glavnih tema serije dojam je da ova generacija djece djeluje strano vlastitim roditeljima koji ih pokušavaju zaštititi. Svaka je generacija odraslih to vjerojatno osjećala, ali jeste li pristupili seriji s uvjerenjem da je tehnologija dodatno produbila taj jaz, osobito kad su u pitanju dječaci?

Jack Thorne: Apsolutno. Postoji puno toga što ne razumijemo u njihovoj komunikaciji, poput emojija i vrlo sofisticiranog načina izražavanja, o čemu sam dugo razgovarao s mladima. Vjerojatno je slično bilo i 1960-ih – promatraš jednu grupu i shvatiš da govori potpuno drugačijim jezikom od druge i pitaš se kako će ikada pronaći zajednički jezik.

Možete li nam reći nešto više o tragediji koja se događa u seriji? Što današnje kulturne vrijednosti i tehnologija čine dječacima?

Thorne: Mislim da je Jamie tragičan lik. Njegova tragedija nije ista kao Katiena – Katien gubitak je veći. Za odgoj djeteta potrebna je cijela zajednica, no je li također potrebna zajednica da dijete propadne? Jamie nije isključivo proizvod manosfere (neformalni naziv za internetske zajednice koje promiču prava muškaraca, često kroz toksičnu muževnost i antifeminizam) ili incel kulture (mladići u neželjenom celibatu koji ne mogu pronaći partnericu i koji često djeluju unutar mizoginih online zajednica). To je samo jedan dio njega. Tu su i roditelji koji ga ne vide. Tu je škola koja mu ne može pomoći. Prijatelji koji ne dopiru do njega. Njegov mozak i kemijski procesi u njemu i način na koji reagira.

Treća epizoda, koju ste suautorirali, pravi je dragulj. Psiholog Jamieu postavlja pitanje koje je možda i srž cijele serije: "Što za tebe znači biti muškarac?" Zašto je to pitanje važno i zašto mislite da mnogi dječaci danas imaju iskrivljenu predodžbu o tome?

Thorne: Nevjerojatno je zanimljivo razgovarati s mladim muškarcima o tim stvarima. Najzanimljivije što sam čuo bilo je: "Nemojte demonizirati manosferu – ona nas je učinila snažnijima, boljima, privlačnijima." Govorili su da mogu filtrirati štetne sadržaje od korisnih: postani fit, idi u teretanu, budi privlačan.

Radi se o prihvaćanju određenih vrijednosti i identiteta. Kad sam se pojavio u nekoliko emisija, fotografije su počele kružiti i neki su komentirali: "Ovo nije muškarac – izgleda previše ženstveno. Imamo pitanja o njegovoj seksualnosti, vjeri, osobnosti...", samo jer se ne uklapam u njihov stereotip. No meni to nije teško palo. Dobro se osjećam u svom tijelu. Međutim, ključno je da s mladima razgovaramo o tome da muževnost dolazi u različitim oblicima, jer ih kulturne norme uvjeravaju da moraju izgledati i ponašati se na točno određen način.

Jeste li razgovarali s puno mladih muškaraca tijekom istraživanja za seriju?

Thorne: Jesam. Također sam puno vremena proveo online, namjerno mijenjajući svoj algoritam kako bih vidio kakve sve sadržaje ljudi konzumiraju.

Otkrio sam da sam u početku mislio kako se to može pojednostaviti, da su svi oni s drugog planeta. Poput Andrewa Tatea (bivši kickboksač poznat po mizoginim stavovima, optužen za seksualno nasilje i trgovinu ljudima). No nije bilo tako jednostavno. U središtu svega nalazi se ideja da "80 posto žena želi 20 posto muškaraca". To kod tinejdžera budi osjećaj: nitko me ne voli, nitko me ne želi, nisam dovoljno dobar. Onda čuješ da je razlog tomu taj što svijetom vladaju žene i da se moraš promijeniti kako bi postao poželjan.

Ekstremne kulturne vrijednosti oduvijek su postojale. No koliko su društvene mreže i algoritmi odgovorni? Koliko je zapravo krivnja na tehnološkim kompanijama?

Thorne: Mislim da su potpuno odgovorne. Danas se širi ideologija kakve nije bilo kad sam ja bio u tim godinama. I ja sam se osjećao da ne izgledam kako bih trebao, ali nisam osjećao ono što osjećaju današnji dječaci, da ako nemaš ramena kao Henry Cavill, nisi uspio u životu.

Jamie je djelomično produkt te ideologije, ali nije samo to. Nadam se da serija ne sugerira da je Jamie isključivo proizvod manosfere jer bi to bilo pojednostavljivanje. Mnogo je faktora u igri.

Vratimo se pitanju regulacije društvenih mreža. Spomenuli ste da bi se upotreba pametnih telefona trebala ograničiti. Je li to stvarno moguće?

Thorne: Pogledajte cigarete, alkohol, promijenili smo način na koji se nosimo s njima. Zašto pametni telefoni i društvene mreže ne bi bili pitanje javnog zdravlja? Ako vlasti zauzmu jasan stav, nešto bi se moglo promijeniti.

Iznenađuje li vas što sada imate platformu za zagovaranje javnih politika?

Thorne: Apsolutno. Da budemo jasni, ne smatram da sam dovoljno pametan za to. Bili smo u Downing Streetu prije nekoliko dana i naš je cilj bio maknuti se s puta organizacijama koje se godinama bave mladima i prepustiti njima riječ. Naša serija samo otvara pitanja, ne nudimo odgovore. I ne mislimo da bismo trebali.

Zašto ste odlučili da ne prikažete puno o Katie i njezinoj obitelji?

Thorne: Dva su razloga. Prvi je tehnički – zbog odluke da se snima u jednom kadru. Kod klasične montaže možeš ispričati više priča. Drugi razlog je što smo željeli ispričati Jamievu priču, učiniti je kompleksnijom. Da smo prebacili fokus, izgubili bismo dubinu koju smo željeli postići.

Sada mi je žao što nisam više prostora dao Jade, Katienoj najboljoj prijateljici. Njezin lik mogao je ponuditi dodatnu slojevitost. Katie nije bila savršena žrtva, bila je složena osoba sa složenim emocijama.

I za kraj – je li Jamie nepopravljivo čudovište ili je proizvod svojih okolnosti? Drugim riječima, je li se to moglo spriječiti?

Thorne: Moglo se vrlo lako spriječiti. Oko 50 likova u seriji imalo je priliku doprijeti do njega. I možda bi tada promijenio pogled na svijet. Treba li odslužiti dugu zatvorsku kaznu? Da. No vjerujem da se svatko može promijeniti i iskupiti. U tome i jest tragedija – Jamie će možda dobiti drugu priliku. Katie neće.