Revolucija neba: gdje je Adria regija u utrci bez pilota u avionu

Kada su prije deset godina Ivan Stamatovski i Ninoslav Adžibaba iz Srbije i njihova kolegica Ida Gur iz Izraela odlučili pokrenuti startup koji će razvijati autonomne i visokoautomatizirane dronove, sanjali su da će takve bespilotne letjelice danas biti široko rasprostranjene od poljoprivrede, preko civilnog prometa, do obrane. Iako takva tehnologija nije toliko raširena u svakodnevnom životu koliko su očekivali, osnivači ovog startupa tijekom proteklog desetljeća promatrali su kako dronovi mijenjaju suvremeni način ratovanja, a istovremeno su poprište trgovinskog i geostrateškog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Kine.

Da se globalizirani gospodarski poredak dijeli na dva dijela – američki i kineski – osnivačima startupa Easy Aerial bilo je jasno još prije deset godina kada su pokrenuli tvrtku za razvoj bespilotnih sustava. Kako Ninoslav Adžibaba kaže za Bloomberg Businessweek Adriju, razlog zašto su tvrtku osnovali u SAD-u, gdje imaju i proizvodnju, dok im je razvoj u Srbiji, leži u činjenici da je trgovinski rat već tada bio jasan.

„Napravili smo taj strateški potez da postanemo američki proizvođač dronova kako bismo nekako uspjeli stvoriti nešto što je konkurentno na svjetskom tržištu na kojem su kineski dronovi, barem tehnološki, sada apsolutno dominantni“, kaže regionalni menadžer Easy Aeriala i glavni softverski arhitekt, dodajući da je prije deset godina počelo razdvajanje SAD-a i Kine u dobavnim lancima, koje je sada dosegnulo „izuzetno visoku razinu“. Dodaje kako se sada u Americi ne mogu prodavati ​​dronovi koji imaju čipove iz Kine ili neke druge čipove koje američke vlasti nisu odobrile. „Postoje popisi dronova koje mogu koristiti vladine institucije u SAD-u, a tih se popisa drži i industrija.“

Iako Easy Aerial uvelike surađuje s američkim Ministarstvom obrane i američkom vojskom, ova tvrtka ne razvija sustave napadačkih dronova, već samo one koji se bave nadzorom i automatiziranim prikupljanjem podataka. Ni to što su američka tvrtka nije ih zaštitilo od rigoroznih američkih kontrola u kojima se rastavlja svaki novi model drona i provjerava podrijetlo svakog i najmanjeg čipa.

„Podjele su izuzetno velike i zbog toga zemlje iz Adria regije, s izuzetkom Hrvatske i Slovenije koje su u EU-u i NATO-u, nemaju puno toga tražiti na američkom i europskom tržištu dronova i općenito visokotehnoloških proizvoda“, objašnjava i ističe da su u Adria regiji pravi lideri na tom polju hrvatska tvrtka Orqa i slovenski C-Astral. Ostatak regije zbog toga uglavnom prodaje na Bliski istok.

Depositphotos

Povezivanje zraka, vode i zemlje

Zemlje Adria regije, posebice Srbija i Hrvatska, posljednjih su godina znatno povećale ulaganja u vojne kapacitete, uključujući i nabavu dronova. Hrvatska je kupila šest dronova Bayraktar TB 2 turske tvrtke Baykar Makina za 67 milijuna eura.

Iako je do prije nekoliko godina rijetko tko znao da Turska proizvodi vojne dronove, od rata u Ukrajini dronovi Bayraktar postali su općepoznati. Na sličan je način u nekoliko godina od nepoznatog startupa do jednog od ozbiljnijih imena u europskoj proizvodnji dronova i njihovih komponenti prošla i osječka Orqa, koja je krajem prošle godine upravo s Baykarom potpisala ugovor prema kojemu se bespilotne letjelice Bayraktar TB2 mogu opremiti manjim dronovima hrvatske proizvodnje. Bayraktar bi nosio cijeli roj malih Orqinih dronova koji bi se koristili za izviđanje i obranu matične letjelice.

Osim toga, Orqa je početkom godine sklopila suradnju s drugom hrvatskom tvrtkom DOK-ING, koja se bavi bespilotnim robotima, u razvoju tehnologija za upravljanje timskog rada ljudi i bespilotnih vozila (engl. manned-unmanned teaming (MUM-T)), odnosno integriranih sustava koji povećavaju situacijsku svjesnost, ubrzavaju donošenje odluka i štite ljudske živote u najsloženijim okruženjima.

„Dronovi su zapravo roboti koji lete, a mi smo razvili cijeli portfelj tehnoloških blokova koji omogućuju primjenu različitih rješenja. Ti blokovi su onda primjenjivi i u drugim područjima robotike, poput komunikacijskih sustava. Suradnjom s DOK-ING-om želimo transponirati naša rješenja iz zračne domene u kopnenu“, objašnjava za Bloomberg Adriju Srđan Kovačević, osnivač i direktor Orqe. „Problem kod zemaljskih vozila na daljinsko upravljanje je taj što za radiovezu u pravilu treba izravna veza s odašiljačem, odnosno line of sight. To se može riješiti našim dronovima koji služe kao mali sateliti za prijenos veze na velike udaljenosti i po teškom terenu.“

Taj princip prijenosa njihovih tehnologija iz zračne u kopnenu i plovnu domenu zapravo je dio šire strategije tvrtke. Iskorak bi im trebao biti relativno lagan jer je zračna robotika zapravo najkompliciraniji segment, a osim razvoja vlastitih sustava, Orqa želi kreirati rješenja i za druge tvrtke.

Depositphotos

„U početku naš pristup nije bio izrađivati ​​cjelovite sustave, već graditi portfelj svih potrebnih komponenti za njih. Tek kasnije smo se okrenuli proizvodnji cjelovitih sustava, a sada nam je cilj isto ponoviti i u drugim domenama. Govorimo dugoročno. Upravo smo kroz razna partnerstva, poput ovog s DOK-ING-om, dobili priliku to realizirati“, ističe Kovačević i napominje da je njihova misija i dalje postati „kompanija dronova broj jedan u svijetu“, ali već gledaju dalje od toga, jer strateški zaokret prema kopnu i moru vide kao sljedeću fazu razvoja tvrtke, nakon što zavladaju nebom.

Korak u tom smjeru napravili su jer su većinski vlasnici estonsko-hrvatskog startupa Vegvisir koji je prije mjesec dana dobio novu narudžbu australske vojske za sustav koji omogućuje posadi oklopnih vozila pregled bojišnice od 360 stupnjeva i provjeru okoline bez napuštanja vozila.

Vegvisirov sustav kombinira kamere postavljene na vozilo, VR naočale i prikaz podataka u stvarnom vremenu što posadi omogućuje donošenje boljih odluka u složenim, borbenim situacijama. Njega će ugrađivati i na DOK-ING-ova vozila.

Dosadašnje znanje o ratovanju palo je u vodu

Ukrajinski rat je ne samo lansirao dionice i narudžbe obrambenih tvrtki u stratosferu već je i pokrenuo tektonske promjene u vojnoj tehnologiji. Kao što su to nekada radili mitraljezi i tenkovi, sada dronovi mijenjaju tijek bitaka, a Ukrajina je postala svojevrsni svjetski laboratorij za ratovanje dronovima. Kvadrokopteri kupljeni za nekoliko stotina dolara i napunjeni eksplozivom pretvoreni su u smrtonosno efikasno navođene rakete, a piloti s VR naočalama vode borbu izdaleka, ubojitiji su od tenkova, aviona, oklopnih transportera koji koštaju stotine milijuna eura.

Promjena načina ratovanja vidljiva je i u Crvenom moru, gdje jemenski hutisti napadima dronovima i ručnim projektilima uspijevaju poremetiti međunarodnu pomorsku trgovinu koja ide kroz Sueski kanal. Da stvar bude gora, unatoč činjenici da je američki predsjednik Donald Trump, baš kao prije njega Joseph Biden, pokrenuo američku kampanju bombardiranja hutista, mnogi analitičari sumnjaju da ni Trumpova administracija neće uspjeti preokrenuti situaciju iz nekoliko strukturalnih razloga.

Jedan od njih je upravo tehnologija ratovanja. Amerikanci potroše dva milijuna dolara na jednu ispaljenu raketu, a hutisti im u ovoj borbi uzvraćaju dronom od nekoliko stotina do najviše 2000 dolara. To je Pentagon već dovelo u dilemu je li ovo preskupa vojna misija, unatoč američkom vojnom proračunu od 800 milijardi dolara. Upravo ovaj detalj pokazuje koliko se ratovanje dramatično promijenilo.

„Sve što smo znali ili pretpostavljali o ratovanju palo je u vodu“, rekao je u intervjuu za Bloomberg Adriju Miloš Milosavljević, direktor brzorastuće slovenske obrambene tvrtke Valhalla Turrets, koja na temelju velikih sigurnosnih i obrambenih narudžbi iz europskih zemalja očekuje udvostručenje prodaje, proširenje proizvodnje i otvaranje dodatnih radnih mjesta.

Ističe da su se u ratu u Ukrajini „neka oružja koja su bila skupa i sofisticirana pokazala katastrofalno beskorisna, rasipna i ranjiva“.

Bloomberg

„Koliko je apsurdan sustav naoružanja velikog i teškog tenka, plod 20 godina razvoja i golemih ulaganja, u koji je netko ugradio najbolji čelik i topove, a koji se može uništiti domaćim dronom“, slikovito se pita, a kao kontrapunkt navodi skromnu cijenu tog naoružanja, budući da je cijena dronova koje ukrajinska vojska koristi protiv ruskih oklopnih vozila, tenkova i, na kraju, pješaštva, kako kaže, „500 eura ili manje“.

Dronovi postaju učinkovitiji i ubojitiji čak i od zloglasne artiljerije. Prema ukrajinskoj vojsci, napadi bespilotnih letjelica uzrokuju dvije trećine smrtnih slučajeva na bojišnici dugoj gotovo tisuću kilometara.

Što se tiče utjecaja presudnog sukoba moderne epohe na europskom tlu za razvoj obrambene tehnologije, Milosavljević je uvjeren da se, uz povećanje ulaganja u industriju, nalazimo na prekretnici, jer „na ratište dolaze nove letjelice koje su bitno drukčije“. U budućnosti će svime upravljati umjetna inteligencija (UI), što se već događa, smatra.

Smrtonosnost umjetne inteligencije i rojeva dronova

Ne samo u Ukrajini već i u Gazi, gdje izraelski operateri bespilotnih letjelica koriste umjetnu inteligenciju za identificiranje ciljeva i razlikovanje civila od terorista.

UI pomaže u razvoju softvera, prepoznavanju stanja, izboru cilja, rekao je Milosavljević. „Nova tehnologija koristi se na bojnom polju u Ukrajini za upravljanje bespilotnim letjelicama koje mogu relativno autonomno identificirati ciljeve.“

Međutim, oni također odražavaju promjene u proizvodnim ciljevima. Ukrajina, koja je na početku rata imala samo nekoliko tvrtki za proizvodnju dronova, postala je globalna velesila.

„Ukrajina je sada svjetski lider u vojnoj upotrebi dronova“, pohvalio se nedavno ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.

Za razliku od ruske proizvodnje topničkih granata, gdje se Kijev i njegovi saveznici i nakon tri godine rata bore za uklanjanje proizvodnog hendikepa, Ukrajina je dominantnija na polju proizvodnje dronova. Prema procjeni The New York Timesa, Ukrajina će ove godine proizvesti 4,5 milijuna dronova, dok Rusija planira proizvesti između tri i četiri milijuna.

Jelena Juvan, pročelnica Odsjeka za obrambene studije na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, kaže da je jedna od najvećih inovacija rata u Ukrajini ne samo svestrana primjena dronova već i napadi u rojevima od više od stotinu letjelica. Taktika je učinkovita jer se od takvih napada teško obraniti konvencionalnim radarskim sustavima i protuzračnim projektilima.

Juvan dodaje da su američke bespilotne letjelice „tehnološki najnaprednije“, dok ih oružane snage raznih zemalja „čine sastavnim dijelom svojih zračnih snaga“. Najsofisticiraniji sustavi (tzv. high altitude long endurance – HALE UCAV) mogu koštati i do četiri milijarde dolara, kaže. Važan aspekt njihove uporabe je da mogu izvršavati misije s konvencionalnih aerodroma kao dio integriranih snaga, nadopunjavajući tako taktičke operacije i podržavajući vojsku, kaže Juvan.

Slovenija: Nije Golijat, ali je svakako David

Ali Ukrajina nije jedini David koji se bori protiv Golijata u sferi dronova. Slovenija i njezini proizvođači na ovom području prilično su se progurali na tržištu, prvenstveno zahvaljujući tvrtki C-Astral koja od 2007. godine posluje iz slovenskog grada Ajdovščine. Njihove bespilotne letjelice koristi i Slovenska vojska (SV), koja je prvi posao s ovom tvrtkom sklopila 2015. kada je, prema podacima Ministarstva obrane, komplet od tri bespilotne letjelice platila 375.000 eura, a u međuvremenu je naručila još četiri sustava.

Juvan dodaje da je u gašenju požara na Krasu u ljeto 2022. godine sudjelovao dron ove tvrtke, koja izvozi u 62 zemlje svijeta, jer je opremljen termovizijskom kamerom. Osim toga, SV ima i bespilotnu letjelicu Galeb, koja može okomito uzlijetati i slijetati, „što joj omogućuje djelovanje na ratnom brodu Triglav“. Među klijentima C-Astrala su i policijske snage nekih stranih zemalja, poput Filipina i Malezije. U sklopu pomoći Ukrajini Slovenija je Ukrajini donirala nekoliko zrakoplova C-Astral.

Marko Peljhan, suosnivač C-Astrala, u intervjuu za Bloomberg Adriju rekao je da je utjecaj slovenskih tvrtki u smislu inovativnosti značajan. Tvrtka je zajedno s partnerima, koje naziva „đavoljim dečkima iz Ajdovščine“, rasla organski, odnosno polako, od svojih početaka u garaži.

„U Sloveniji tada nije bilo puno slobodnog kapitala za takve projekte, ali sada je drukčije, strukturiranije“, opisuje poduzetnik razliku između osnivanja tvrtke za proizvodnju dronova danas i prije više od 15 godina. „Imali smo jako dobar i lijep proizvod koji smo znali prezentirati, ali, nažalost, zbog kreditne krize ostali smo odsječeni od izvora kapitala.“

Ističe kako su banke u Sloveniji unatoč promjenama u stavovima investitora „i danas vrlo konzervativne prema takvim pričama“.

Među ostalim, tvrtka je prošle godine za svoj SQA eVTOL zrakoplov dobila nagradu Red Dot za dizajn proizvoda. Dronovi se koriste za nadzor tijekom prirodnih nepogoda, traženje nestalih osoba, praćenje i optimizaciju poljoprivrednih procesa, geodeziju, nadzor plinovoda, osiguranje granica, izviđanje i mnoge druge scenarije.

Inače, u tako maloj zemlji kao što je Slovenija, SV ili Ministarstvo obrane (MORS) ima veliku ulogu u razvoju obrambenih tvrtki, kaže Peljhan.

„Slovenija je mala i zato Ministarstvo obrane igra jako veliku ulogu u razvoju obrambene industrije. Tako je bilo od samog početka, ali sada je ta uloga još važnija u smislu da je jasno definirana. Veliki je naglasak na razvoju, na tehnologiji, što nije bio slučaj prije dvije-tri godine“, rekao je, dodavši da suradnja daleko nadilazi samo financijske uvjete, jer „postoje brojni međuljudski odnosi u kojima pomažemo njihovim timovima na svaki mogući način“.

Slovensko tržište zrakoplovne tehnologije, uključujući i industriju bespilotnih letjelica, vrijedno je oko 40 milijuna eura, što je u svjetskim okvirima malo, ocijenio je Peljhan. Iako Slovenija nije Golijat, njezin utjecaj u smislu inovacija na ovom području je značajan, pa se zemlja nedvojbeno smatra Davidom.

ŠtO se kupuje u Srbiji i BiH?

Bosna i Hercegovina trenutačno nema razvijen vojni program borbenih bespilotnih letjelica, ali se posljednjih godina sve više govori o njihovoj nabavi i razvoju. Što se tiče proizvodnje, BiH nema kapacitet za razvoj i masovnu proizvodnju borbenih dronova, ali postoje tvrtke koje rade na razvoju komponenti poput elektronike, senzora i struktura.

Safet Mušić, stručnjak za sigurnosna pitanja, u razgovoru za Bloomberg Adriju objašnjava kako Bosna i Hercegovina do sada nije javno kupovala dalekometne borbene bespilotne letjelice, ali je 2023. godine Ministarstvo obrane BiH iskazalo interes za nabavu izviđačkih bespilotnih letjelica male i srednje klase, uglavnom za potrebe Oružanih snaga BiH u mirovnim misijama, razminiranju i nadziranju.

„Prije su komercijalni dronovi (DJI i slični) korišteni za potrebe policije, civilne zaštite i pirotehničara. Pojedini kantonalni MUP-ovi (npr. MUP KS) koriste dronove za nadzor kriminala, prometa i javnih okupljanja“, kaže Mušić.

Nabava borbenih dronova u BiH je otežana zbog političke neusklađenosti unutar Ministarstva obrane i Predsjedništva BiH koje donosi odluke o vojnoj nabavi. Pojedine političke strukture iz RS su kategorički protiv naoružavanja Oružanih snaga BiH naprednijim sredstvima.

Prema njegovim riječima, u BiH nema proizvođača borbenih bespilotnih letjelica, ali postoji nekoliko tvrtki koje razvijaju ili sklapaju komponente. Riječ je o vrlo malim dronovima (od 251 grama do dva kilograma) i malim dronovima (od 2,01 kilograma do 25 kilograma). Neka poduzeća u BiH, posebno u sektorima elektrotehnike i mehatronike, tvrtkama u regiji isporučuju komponente poput motora, elektronike ili konstrukcija za dronove. Međutim, ne postoje tvrtke koje proizvode sve komponente za dronove niti imaju samostalnu masovnu proizvodnju dronova.

U budućnosti, kako kaže, BiH ima potencijala da bude dio regionalnog opskrbnog lanca senzora, elektronike i softvera za upravljanje dronovima, ali za to je potrebna podrška države, kadrovski razvoj i strateška industrijska politika.

S druge strane, Srbija nabavlja kineske dronove, ali i proizvodi vlastite različitih veličina i performansi. Mušić ističe srpski dron Pegaz koji je već u operativnoj upotrebi Vojske Srbije i u serijskoj proizvodnji.

„Riječ je o taktičkoj bespilotnoj letjelici srednjeg dometa za danonoćne napade, izviđanje i promatranje te označavanje ciljeva. Razvio ju je Vojnotehnički institut u Beogradu, a proizvodi je Utva iz Pančeva, podružnica državne obrambene kompanije Yugoimport SDPR. Tehnologija izrade uvezena je iz Kine, s time da su Srbi rekonstruirali prototip, a Kinezi projektirali elektroničku opremu i avioniku“, ističe Mušić, dodajući kako su obje strane radile na računalnim simulacijama leta i laboratorijskim istraživanjima ugrađenih komponenti kako bi Utvini inženjeri stekli potrebna iskustva koja su im nedostajala u projektiranju i izradi drona“

Što se tiče nabave jurišnih dronova, Srbija se oslonila na kinesku tehnologiju i vlastite proizvodne kapacitete. Nabavila je šest velikih kineskih bespilotnih letjelica CH-95, koje mogu ostati u zraku oko 20 sati s plafonom leta od 8000 metara, dok nose dvije rakete FT-8C dometa do osam kilometara. Osim toga, Vojska Srbije ima šest nešto manjih kineskih dronova CH-92H s plafonom leta oko 5000 metara i naoružanih s po dvije rakete FT-8D dometa do pet kilometara.

Osim toga, Srbija je iz inozemstva nabavila i 10 izraelskih dronova Orbiter za potrebe izviđanja i navođenja, kao i stotine malih komercijalnih dronova namijenjenih izviđanju i navođenju.

Vrabac, Komarac, Osica i Gavran

Vojna industrija Srbije već neko vrijeme radi na proizvodnji domaćih FPV dronova, odnosno malih kamikaza dronova kojima se upravlja preko joysticka tako da operater ručno navodi dron do cilja koji vidi uz pomoć kamere ugrađene u dron. Proizvedene su FPV bespilotne letjelice Komarac 1, 2 i 3 koje se razlikuju po nosivosti protuoklopne bojeve glave koja može biti od 50 mm do 150 mm. Ovi dronovi za jednokratnu upotrebu, ovisno o naoružanju koje nose, koštaju od nekoliko stotina eura do tisuću eura.

Osim Komarca, u Srbiji se proizvodi i kamikaza dron Osica dometa oko 20 kilometara, kao i dron Gavran koji se pokreće elektromotorom i ima domet 50 kilometara te nosi bojevu glavu od šest kilograma koja probija 1000 milimetara čeličnog oklopa. Kako navode iz Ministarstva obrane Srbije, izviđačke bespilotne letjelice Vrabac proizvode se isključivo od dijelova iz Srbije, a dron ima radijus djelovanja od 25 kilometara. Vojska Srbije do sada ima više od 50 ovakvih dronova, koji se lako mogu naoružati, a nabavila je i nekoliko tisuća Komaraca, nekoliko stotina Osica, a očekuje se kupnja tisuća IKA-KAM FPV dronova, kao i domaćih dronova IKA-bombarder.

„Ono što je promijenilo način ratovanja, po meni, su ti FPV dronovi koji su mali, jeftini i postoje jako dugo čak i kao sport, jer postoji liga ljudi koji ručno upravljaju tim malim dronovima koristeći specijalizirane naočale. To je ono što se pokazalo u biti najučinkovitijim“, ističe Ninoslav Ađibaba iz Easy Aeriala.

Bloomberg

Veliki planovi u Sjevernoj Makedoniji

Sjeverna Makedonija nema razvijenu vojnu industriju niti proizvodnju dronova koji bi se koristili u obrani ili za druge komercijalne potrebe, ali makedonske sigurnosne agencije i carinske službe u svakodnevnom životu koriste dronove, prvenstveno za nadzor, koji se uglavnom dobivaju donacijama NATO partnera i drugih prijateljskih zemalja.

No, to bi se uskoro moglo promijeniti ako se ostvare planovi tvrtke ATS AMMO, koja je dio ATS grupe. Riječ je o jednoj od rijetkih tvrtki obrambene industrije u zemlji koja u svojim pogonima u Samokovu proizvodi malokalibarsko bojevo streljivo i bavi se proizvodnjom ostalih balističko-kompozitnih proizvoda.

Tvrtka je otkrila svoje planove za početak proizvodnje dronova prije više od godinu dana. Bivši makedonski premijer Dimitar Kovačevski, tijekom posjeta tvornici ATS AMMO u Samokovu u prosincu 2023. godine, najavio je da će prve makedonske bespilotne letjelice biti po standardima NATO-a i imati višestruku namjenu.

„Pokrenut ćemo serijsku proizvodnju četiri tipa bespilotnih letjelica koje će biti opremljene umjetnom inteligencijom, imati veliki domet, imati odgovarajuću nosivost da budu opremljene odgovarajućom opremom i u potpunosti će biti proizvedene u Republici Sjevernoj Makedoniji, u skladu sa svim NATO standardima, te ćemo ih moći vidjeti u vojnim arsenalima zemalja NATO-a“, rekao je Kovačevski.

Bivša ministrica obrane Slavjanka Petrovska tada je naglasila da je ta tvrtka već registrirana na tržištu NATO-a te da sudjeluje na tržištu vrijednom više od pet milijardi eura. Dodala je da će Ministarstvo i Vojska surađivati ​​na proizvodnji prvog drona.

Bloomberg

„Što se tiče tehničkih specifikacija, ne bih objavljivala što će točno sadržavati, jer to je povjerljiva informacija. Bit će višenamjenski, jer višedimenzionalnost ili potreba za višestrukim aspektima danas postaje sve važnija. Moći će se slati u izviđačke i obavještajne misije, a, naravno, bit će za civilne svrhe, ali i za borbene“, rekla je Petrovska. 

Nedavno su ATS grupa i turski državni div MKE (Makine ve Kimya Endüstrisi A.S.) potpisali memorandum o strateškoj suradnji u području obrambene industrije, koji predviđa blisku suradnju u području istraživanja i razvoja, modernizacije postojećih proizvodnih kapaciteta, prijenosa tehnologija i stručnosti, zajedničkih ulaganja, uključujući izgradnju tvornica za proizvodnju baruta u Makedoniji, kao i povećanje izvoznih kapaciteta i širenje na međunarodnom tržištu. Iz ATS Grupe do objave teksta nisu odgovorili na naše e-mail upite o tijeku planova za proizvodnju dronova u Makedoniji.

Kombinacija tehnologije, oružja i profita

Suosnivač slovenske tvrtke C-Astral Marko Peljhan smatra da je teško preuveličati utjecaj koji umjetna inteligencija ima na razvoj industrije dronova.

„Po mom mišljenju, ovo je promjena koja se najviše može usporediti s izumom tranzistora, čipa ili interneta“, kaže on, dodajući da je tvrtka aktivna u području UI aplikacija, jer su dio europskog projekta Drone Edge E, koji je projekt roja bespilotnih sustava koji međusobno autonomno komuniciraju.

Zapravo, industrija dronova je na globalnoj razini postala kombinacija tehnologije i namjenske industrije. A kako su europske zemlje krenule u masovno naoružavanje zbog rata u Ukrajini, ovoj kombinaciji se priključio i ogroman profit. Dionice proizvođača oružja rastu kao što su prije 25 godina rasle dionice visoko tehnoloških kompanija.

Kako primjećuje Ađibaba, budući da su stvari u IT-u posljednjih godina „zamrle“, mnoge high-tech tvrtke i IT stručnjaci sada se „žele ogrebati“ za novac koji se slijeva u obrambeni sektor.

„Budući da je tehnologija ta koja pokreće taj razvoj u obrambenom sektoru, druge tehnološke tvrtke i ljudi iz tehnologije nekako vide svoju priliku da dobiju dio tih budžeta, to je evidentno. E sad, koliko će to biti uspješno i hoće li to potaknuti daljnji razvoj tehnologije, nisam baš siguran“, upozorava.

Iako je obrambeni sektor trenutačno u procvatu, a potražnja nemilice raste zbog najavljenih golemih ulaganja Europske unije, hrvatska Orqa igra na svoje karte i fokusira se na diversifikaciju.

„Prisutni smo u tri vertikale, potrošačko-obrazovnoj, industrijskoj i obrambenoj. Kada pogledate makroekonomsku situaciju, uzdrmana tržišta kapitala i prijetnju potencijalne globalne recesije, europski obrambeni sektor djeluje kontraciklički. On će idućih godina rasti bez obzira na širu ekonomsku situaciju jer se sigurnosna paradigma mijenja. To je i nama stabilizirajući faktor jer nismo izloženi smanjenoj potražnji u drugim vertikalama“, kaže direktor Orqe Srđan Kovačević i dodaje kako je Orqin plan da povećanje vojne potrošnje iskoristi za razvoj tehnologija koje će nakon geopolitičkog smirivanja ponuditi civilnoj industriji.

Bloomberg

Žele se usredotočiti na razvoj temeljnih sustava koje bi kupci zatim mogli sami nadograđivati vlastitim softverom i komponentama kako bi zadovoljili svoje potrebe. Već krajem ovog kvartala na tržište puštaju grupu komponenti koja će kupcima omogućiti razvoj dronova s ​​vlastitim softverom i velikom mogućnošću prilagodbe specifičnostima njihove branše. Riječ je o dronovima specijaliziranim za pregled objekata, poput vjetroelektrana ili telekomunikacijskih tornjeva.

„Primjena aerorobotike i industrije nije se rasplamsala ni približno onoliko koliko bi mogla. Još uvijek smo u vrlo ranoj fazi primjene, trenutačna rješenja su rudimentarna, generička i zatvorena pa ih je teško prilagoditi posebnim zadaćama. Problem je i graditi veće flote takvih letjelica, a mi želimo riješiti te izazove i omogućiti njihovu širu primjenu“, rekao nam je Kovačević i zaključio da se već događa prava revolucija u tehnologiji razvoja dronova za obrambeni sektor, što će ubrzati razvoj i olakšati primjenu u industriji kada se situacija malo smiri.

Ađibaba također ukazuje na tu revoluciju, spominjući kako neki čak tvrde „da će one zemlje koje ne budu mogle proizvoditi vlastite dronove biti vazalske države“. Kako kaže, „postoji mnogo mogućnosti da to doista bude tako“.

Obrana od dronova

Alternativa raketama protiv bespilotnih letjelica je elektroničko ratovanje protiv dronova. To je nešto na što se kladi poznati slovenski poduzetnik Ivo Boscarol sa svojom tvrtkom Timtec Defense. Poslovni čovjek koji je nekoć proizvodio dronove sada smišlja obranu od njih, a u tvrtku se uključio s kćeri.

„S obzirom na to da sam godinama aktivan u zrakoplovstvu i da sam radio na području razvoja bespilotnih letjelica koje proizvodi Pipistrel, dobro sam svjestan opasnosti od napada dronovima“, objašnjava dvotrećinski vlasnik vipavske tvrtke pozadinu svog ulaganja u obrambeni sektor.

Boscarol je za Bloomberg Adriju najavio da će višestupanjski obrambeni sustav od dronova „uključivati ​​pasivnu detekciju, ali ne radarom, jer emitirani signal otkriva njegovu poziciju, što slične sustave čini ranjivima. Naš sustav će raditi na principu pasivne detekcije“.

Timtecova obrana dizajnirana je da onesposobi elektroniku dronova i drugih vođenih projektila.

„Dronovi rade na drukčijim principima od konvencionalnih projektila, tako da se mogu onesposobiti sustavima za elektroničko ometanje. A za to je dizajniran sustav koji razvija Timtec Defense.“

Timtecov tržišni potencijal je dobar, smatra Boscarolo, jer postojeći sukobi i razvoj vojne tehnologije i taktike koji ih pokreću pokazuju „koliko je takva obrana hitna“. Prema njegovim riječima, dodatna komparativna prednost Timtecova sustava je njegova mobilnost, budući da će biti mobilan, što će mu omogućiti da se „postavi bilo gdje da pokrije određeno područje ili da se kreće i štiti konvoj“.

U pisanju pomogli Miro Soldić (Hrvatska), Aleš Kovačič (Slovenija), Nejra Djaferagić (BiH), Vladimir Nikoloski (Sjeverna Makedonija).