Vraća li se zlatu sjaj?

Kad sam nedavno sa školarcima razgovarala o prirodi novca, na predavanje sam donijela nekoliko rekvizita: školjku, komadić ukrasnog papira i hrpicu razrezanih novčanica dolara. Pitala sam ih: "Što je od toga novac?"

Željela sam istaknuti kako je sve stvar uvjerenja. Slože li se svi da je nešto novac, to doista jest novac. Osobito zainteresiran klinac prekinuo me i upitao: "Mogu li fiducijarne valute doista preživjeti?" Pitanje koje baš ne bismo očekivali od 11-godišnjaka.

Odgovor je bio: "Što čovjek misli pod riječju 'preživjeti'?". Opstati više desetljeća pod istim nazivom dolar, funta, euro itd.? Svakako. I to sve bez gubitka kupovne moći? Nikako. Čak i godišnja inflacija od dva posto u 36 godina prepolovi vrijednost valute, a dugoročna dvopostotna inflacija trenutno je tek pusta želja. Indeks potrošačkih cijena (engl. consumer price index – CPI) je u SAD-u pao na 6,5 posto i nastavit će dalje padati, ali se vrlo vjerojatno neće zaustaviti na dva posto, što je još uvijek cilj većine središnjih banaka.

Inflacija nas stoga prati na duge staze. Imate li gotovine, znajte kako je ona samo privremena kraljica.

Sve je to djecu i mene dovelo do rasprave o tome postoji li išta što zauvijek ostaje novac. Tu dolazimo do fizičkog zlata, jedine stvari koja je većini ljudi novac i koja svoju kupovnu moć čuva već skoro tri tisuće godina. To nije posebno zanimljiv razgovor bez inflacije: ako funta ili dolar zadržavaju svoju kupovnu moć, kome treba zlato? Zlato je teško, potrebno ga je skladištiti, ne donosi prinos. No kad je na stolu inflacija, stvari postaju zanimljivije.

Možda ste očekivali da će zlato u prošloj godini biti vruća roba. Nije bilo. Međutim, cijena se zlata (barem u američkim dolarima) nije promijenila, iako se inflacija skoro svugdje približila 10-postotnom iznosu.

Usprkos tome, krajem godine su se tečajevi oporavili. Cijena zlata (u dolarima) je od početka studenog narasla za približno 15 posto.

I ova se godina čini dobra: cijena zlata se u zadnjih mjesec dana povećala za sedam posto u funtama i u dolarima. Možda se tu nešto kuha? U investicijskoj banci Stifel već tako misle. Njima je ključno pratiti monetarno kretanje američkih Saveznih rezervi.

Otkad je dozvoljeno slobodno trgovanje zlatom, imali smo deset razdoblja u kojima su američke referentne kamatne stope dosegle najviše vrijednosti. Teoretski je za zlato vrhunac kamatnih stopa pozitivan jer ono ne pruža prinos, pa ulagački djeluje manje privlačno kad kamatne stope rastu, ali privlačnije kad padaju. No to funkcionira i u stvarnom životu. Pogledate li petomjesečno razdoblje prije svakog vrhunca pa narednih šest mjeseci, možete vidjeti kako je zlato kroz vrhunce kamatnih stopa u prosjeku doseglo 18-postotni rast, što je za 9,7 posto bolje od indeksa S&P 500. To su dobre vijesti.

No to nije sve. U 60 posto slučajeva recesije su uslijedile unutar 18 mjeseci od tih vrhunaca (u prosjeku nakon 10 mjeseci) te je i zlato u tim razdobljima pokazivalo snažnu naklonjenost rastu (nadmašivalo bi S&P 500 za 26 posto) – osobito kad se recesija poklopi s padovima na burzi. Bez obzira na to što regulatori govore o prošlim rezultatima, što nam ništa ne govori o budućnosti, to je dobar razlog za razmatranje kratkoročnog držanja zlata.

Lani se mnogo govorilo o tome tko je "tajni kupac" na tržištu zlata. Pokazalo se da u SAD-u to nisu tvrtke za upravljanje imovinom, već središnje banke. Svjetsko vijeće za zlato (World Gold Council) općenito procjenjuje kako su kupovine središnjih banaka zlatne rezerve podigli na najvišu razinu od 1974. godine, pri čemu su ključne bile kupovine iz Rusije i Kine. Zašto? Žele postići status rezervne valute, osigurati se pred dolarom zbog rastućeg rizika od sankcija, diverzificirati se… U danom geopolitičkom okruženju sve je moguće.

No to možete promatrati i iz drugog kuta, pa kineske nakupe vidjeti kao jasnu opomenu da je zlato jedna od rijetkih stvari za koju svi misle da je novac – od nadobudnog 11-godišnjaka do voditelja svih središnjih banaka na svijetu.

 

Objavljeno https://www.bloomberg.com/opinion