Meta strelovito i odvažno širi poslovanje svojim projektom u delti Mississippija

Dok Dustin Morris upravlja svojim propelernim zrakoplovom iznad oranica obavijenih mističnom jutarnjom maglom na visini od 270 metara, okrug Richland Parish u Louisiani poprima vizure uobičajene za doba žetve – ceste posute pamukom ispalim iz kamiona što prevoze ovogodišnji usjev do posljednjeg preostalog stroja za čišćenje pamuka (engl. Cotton gin) u okrugu. Naime, posljednjih godina uzgoj pamuka i nije baš unosan posao kad se događa da i najbolji uzgajivači strepe od 300 dolara (258 eura) gubitka po hektaru.

Slična je priča i za polja kukuruza i soje koju uzgaja Morris Tends. Iako lokalni poljoprivrednici kažu kako nikada nisu proizveli bolji urod, zahvaljujući novim tehnologijama, cijene ovih kultura nisu rasle sukladno troškovima opreme, sjemena, gnojiva, a u novije vrijeme, goriva. Ni subvencije više nisu dostatne za premošćivanje tog jaza, a male farme gotovo su nestale. Ni kod velikih nije ništa bolje, jer su zbog globalnog trgovinskog rata ostali bez sigurnih kupaca. A kako broj bankrotiranih subjekata samo raste, mlađi stanovnici okruga, kao očevidci posljedica svih ovih pogubnih okolnosti, odlaze u potrazi za drugim poslom.

Unatoč svemu tome, 42-godišnji Morris ostaje optimističan i kaže: "Stvari se uvijek okrenu na dobro" i poljoprivrednik jednostavno mora u to vjerovati, inače, "nema motiva nastaviti raditi". Dok sunce izlazi, usmjerava pozornost svog putnika, novinarke Bloomberg Businessweeka, dolje na zemlju koju njegova obitelj posjeduje generacijama; zemlju čija je vrijednost oduvijek dolazila iz tla obogaćenog muljem rijeke Mississippi.

Zatim se iznenada otvara pogled na prostrani blatnjavi iskop dug osam kilometara i širok kilometar i pol. Čak je iz zraka teško dokučiti razmjere tog iskopa koji izgleda kao kakav mravinjak dok se kroz njega užurbano kotrljaju kamioni, kranovi dizalica njišu sad u jednu, pa u drugu stranu, a u kovitlacima prašine brojni radnici izlijevaju cement i cijele skupine izvođača pristižu iz novoizgrađenih baraka i kampova. Predviđa se dolazak čak 7500 ljudi u okrug koji broji svega oko 20.000 stalnih stanovnika.

Upravo na ovom mjestu, jednom od najsiromašnijih kutaka Amerike, tvrtka Meta Platforms gradi jedan od najvećih podatkovnih centara na svijetu nazvan Hyperion. Riječ je o neviđeno skupom projektu iza kojeg stoji jedan od najvećih ikad sklopljenih ugovora uz sudjelovanje privatnog kapitala; o izuzetno energetski zahtjevnom projektu za koji je predviđeno deset novih plinskih turbina kako bi se održao u pogonu; o iznimno tajnovitom projektu za koji su detalji razrađeni u neuobičajeno opsežnom setu privatnih ugovora, ostavljajući stanovnike tog područja poput Morrisa u potpunom neznanju što im se događa pred kućnim pragom gotovo do pred sam početka radova.

Pa čak i kad uzmemo u obzir standarde podatkovnih centara umjetne inteligencije, Metini planovi su gigantski s cijenom od više milijardi eura i površinom koja bi mogla prekriti veći dio Manhattana. Na sastanku vlade prošlog ljeta, predsjednik Donald Trump divio se toj smjelosti. "Kad su rekli 50 milijardi dolara (43,11 milijardu eura) za postrojenje, rekao sam: 'Kakva je to, dovraga, elektrana?' Ali kad pogledate ovo", rekao je, mašući komadom papira koji prikazuje podatkovni centar superponiran snimci New Yorka iz zraka, "razumjet ćete zašto."

Nakon ovog sastanka, projekt se pretvorio u nešto mnogo moćnije. Naime, kako saznajemo od dobro upućene osobe koja je uvjetovala anonimnost kako ne bi kompromitirala privatne ugovore, samo Meta planira na projekt utrošiti više od 200 milijardi dolara (172.44 milijardu eura), nedvojbeno očekujući razvoj Hyperiona u podatkovni centar kapaciteta od čak pet gigavata, s dodatnom snagom za podršku cijelom kampusu. Usporedbe radi, ovaj će superklaster svakodnevno trošiti toliko energije koliko više od osam milijuna stanovnika grada New Yorka potroše za jedan dan tijekom zime.

Gradilište u Richland Parishu opipljiva je stvarnost načina na koji procvat umjetne inteligencije preoblikuje globalno gospodarstvo. To je pokušaj tvrtke Meta da nadoknadi znakovito kaskanje za svojim ključnim konkurentima i vrati se u utrku, pritom trošeći stotine milijardi eura u izvore energije, čipove i infrastrukturu, oslanjajući se na Wall Street i Washington kao pokrovitelje za ublažavanje rizika.

Koliko su Metini najveći konkurenti izdašni ulagači u infrastrukturu umjetne inteligencije, tako su i svi akteri ove industrije dobro svjesni sve većeg otpora javnosti zbog zagađivanja okoliša dok ih vlade istovremeno darivaju poreznim olakšicama, a oni zauzvrat vrlo često otvaraju tek skroman broj novih radnih mjesta. Međutim, Meta i njezini konkurenti sad čine zaokret i prebacuju svoje najveće projekte podatkovnih centara u ruralna područja, osobito na jug zemlje, bogat neizgrađenim zemljištem i energijom, a ograničene zakonske regulative i s očajnim stanovnicima koji se hvataju i za najslabiju slamku spasa ne bi li očuvali svoja ognjišta.

Nekoliko mjeseci prije postavljanja prvih nosivih čeličnih greda planiranog objekta, obitelj Morris primila je poziv od nekoga tko je tražio pravo na kupnju dijela njihove zemlje u blizini gradilišta. Morrisu se ovaj poziv činio kao prvi znak onoga što su mještani očekivali da će se dogoditi, a to je "zaposjedanje" njihova zemljišta uz odobrenje vlasti, poput onog s kraja 19. stoljeća – razdoblje poznato pod nazivom Divlji zapad, kada se SAD širio na zapadni teritorij po principu "tko prvi dođe, njegovo", a nauštrb domicilnog indijanskog stanovništva. Inače, obitelj Morris nikada nije prodala komad zemlje, a Morrisova baka Ann, koja je odrasla na parceli u pitanju, uopće nije bila voljna sudjelovati u razgovoru, već je samo rekla: "Nema šanse. Ni za sve bogatstvo ovog svijeta."

Morris suosjeća s bakom te kaže: "Cijeli sam svoj život vjerovao u ideju da je zemlja u određenoj mjeri svetinja." Međutim, dok sam s njim tako prelijetala okrug u svitanje, istovremeno mi je dao naslutiti da je obećanje o boljem životu na ovom komadu zemlje prekršeno, i nadodaje: "Povijest ne plaća račune. Farma je u najboljem slučaju na razini isplativosti."

Ne želi da njegov dom zadesi sudbina drugih umirućih gradova uzduž i poprijeko delte Mississippija. "Možda će biti dobro za nas da se izgradi podatkovni centar", izgovorio je Morris polako kao da glasno razmatra tu novu premisu u svojoj glavi. "Možda je to način na koji osiguravamo budućnost svoje obitelji."

Procvat Richland Parisha zbio se u davnoj prošlosti koje se ni oni još živući svjedoci tog vremena više i ne sjećaju. Bilo je to prije više od stoljeća kada se zemljište na kojem Meta danas gradi svoj podatkovni centar nalazilo u srcu područja zahvaćenog groznicom drvne građe s početka 20. stoljeća; kad su bile opustošene gotovo sve prirodne šume u svrhu razvoja drvne industrije, točnije na pretvaranju djevičanskog tvrdog drva (iz netaknutih prirodnih šuma koje čovjek nikada nije eksploatirao) u bačve za viski i sirupe za Coca-Colu. Gdje su nestajale šume, nastajale su plantaže pamuka – biljne kulture, tada prozvane "bijelim zlatom", kojom su zasijali novo iskrčena polja zagledani u novi ekonomski zamašnjak delte; u industriju pamuka. U to doba, čak su i djeca izostajala iz škole kako bi pomogla u branju pamuka za vlasnike velikih plantaža i vješto stopirala zaprežna kola kojima se ubrani pamuk prevozio kako ne bi morali kilometrima pješačiti do trgovine osnovnim namirnicama obično u vlasništvu iste plantaže na kojoj su radili ili do lokalne ledane ili kuće leda (postojale diljem zemlje kao mjesta za druženje i prodaju umjetnog leda) kako bi se malo rashladili ili do drogerije E.W. Thomson Drug s popularnim fontanama za pripremu gaziranih pića i još popularnijim prodavačima "soda" pića radi dobre zabave.

Potom je uslijedilo razdoblje katastrofalnih poplava i Velike depresije uslijed čijih su posljedica brojni ionako potlačeni lokalni zakupnici plantaža [napoličarenje (engl. sharecropping), ekonomski model osmišljen nakon ukidanja ropstva kako bi se osigurao daljnje izrabljivanje radne snage, jer su u tom odnosu zakupnici – radna snaga više ovisili o zemljoposjednicima radi smještaja i hrane nego potonji o njihovu radu, namećući im time stalni dužnički odnos] bili prisiljeni potražili posao drugdje. Na isti su način i ostatci drvne industrije ugašeni, a brojna druga poduzeća preseljena. Jedan od primjera je i poduzeće za zaprašivanje usjeva Delta Air Lines, koje je tada poslovanje usmjerilo na komercijalne letove napustivši regiju po kojoj je dobilo naziv i odabravši Atlantu za svoje novo sjedište. Tehnološke promjene u američkoj poljoprivredi dodatno su poremetile lokalno gospodarstvo otežavajući malim poljoprivrednicima ionako slabu mogućnost da se natječu s velikim poduzećima s ogromnom mehanizacijom i boljom financijskom potporom. Poljoprivredna zemljišta završila su u ruke nekolicine.

Tako je u Richland Parishu velik dio zemlje završio u ruke obitelji Franklin. Sudbine okruga i ove obitelj prvi put su se ispreplele početkom 20. stoljeća kada je u Parishu mlado siroče po imenu George Franklin ispao iz vlaka. Našao je tada posao u hotelu u zamjenu za smještaj i hranu, a zatim je strelovito napredovao u drvnoj industriji od pozicije radnika do pozicije agenta za zemljište u lokalnoj pilani, i dok su se šume krčile, radije je primao plaću za svoj rad u zemlji nego u novcu. George je postao jedan od najvećih zemljoposjednika u okrugu i njegov lokalni mecena kao vlasnik pilane, i onaj koji dijeli naranče i slično voće za Božić (u znak bogatstva i darežljivosti) i donira zemljišta za škole i crkve, čak i u teškim razdobljima.

 Nasljednici Franklina starijeg postat će u sljedećim desetljećima vrlo utjecajni u okrugu, pa čak i u razdoblju kada je lokalno poljoprivredno gospodarstvo propadalo. Početkom 2000-ih gotovo 30 posto stanovništva živjelo je ispod granice siromaštva. Tana Trichel, tadašnja voditeljica neprofitne organizacije pod nazivom Northeast Louisiana Economic Alliance (NELEA), obratila se Georgeovu sinu, Georgeu Jr., s prijedlogom. Naime, njezina je organizacija željela osigurati opciju kupnje (ugovor o pravu kupnje po unaprijed određenoj fiksnoj cijeni) 6000 hektara njegove zemlje, a koju bi iskoristila za privlačenje velikog poslodavca u regiju i oživljavanje gospodarstva. Cijena koju je NELEA ponudila bila je 10 dolara (8,60 eura).

Mlađi Franklin, inače veteran Drugog svjetskog rata koji je bio poznat po tome da sa sobom nosi svoju poslovnu posjetnicu (vizitku) s popisom svojih vještina, među ostalim i sposobnost uklanjanja očnjaka pantera, gušenja ustanaka i "pričanja nevjerojatnih priča", složio se s tim prijedlogom. Ako ne bi pomogao izvući okrug iz siromaštva kada bi mu se pružila prilika, Trichel se sjeća da joj je rekao: "Moj tata bi se prevrnuo u grobu." Četiri godine kasnije, NELEA je prenijela opciju kupnje na državu koja je Franklinovima platila više od četiri milijuna dolara (3,44 milijuna eura) za otprilike 1400 hektara zemlje u svrhu izgradnje onoga što je nazvala industrijsko "megagradilište".

George Jr. nije doživio ovaj dan i vidio rezultate svoje odluke. Naime, poginuo je u nesreći s četverokotačem ubrzo nakon sklapanja ugovora. Međutim, obitelj je nastavila suradnju ​​s Trichel, tražeći tvrtke spremne izgraditi tvornicu automobila na zemljištu. Barem su se tome nadali, dajući u ime države porezne olakšice, programe osposobljavanja radne snage i druge poticaje. Trichel je nadanja spustila i na osobnu razinu, dajući svojim psima imena Mercedes i Porsche. Unatoč svim pokušajima, puna dva desetljeća Richland Parish dobivao je samo odbijenice. Redale su se jedna za drugom, od Toyote, Volkswagena i Caterpillara do Kije, John Deera, Mitsubishija i Daimlera, a u svakoj je Trichel mogla iščitati isti obeshrabrujući argument kako regija nije bila prikladna za privlačenje i zadržavanje 5000 radnika kojima se nadala.

To je bilo razdoblje kada se američka proizvodnja uvelike smanjivala. Zemlja je izgubila više od 4,5 milijuna radnih mjesta u proizvodnji u prva dva desetljeća ovog stoljeća. Međutim, doživljava obrat 2022. kada je OpenAI na tržište plasirao ChatGPT. Gospodarstvenici su se usredotočili na ogromne podatkovne centre potrebne za pokretanje ove tehnologije. Neki takve objekte nazivaju tvornicama umjetne inteligencije, no rad koji je uključen ne obavljaju ljudi, već poluvodiči. Za okrug koji su druge tvrtke odbacile zbog zamijećene nemogućnosti rješavanja problema znatnog manjka radne snage, vjerojatna prednost bi mogao biti takav partner koji radnu snagu ni ne treba.

Na prvi pogled, delta Louisiane nije se činila kao mjesto koje bi zanimalo Metu. Poput proizvođača automobila, i u Meti su uočili kako problemi nedostatka radne snage ​​u udaljenim ruralnim područjima nadmašuju koristi te su izbjegavali izgradnju podatkovnih centara na takvim mjestima.

Međutim, želja glavnog izvršnog direktora Mete, Marka Zuckerberga, da izgradi najveći svjetski podatkovni centar za umjetnu inteligenciju poremetila je te izračune. Naime, prema riječima Rachel Peterson, voditeljice strategije razvoja podatkovnih centara u Meti, Zuckerberg je 2023. rekao zaposlenicima kako želi izgraditi klaster od milijun grafičkih procesorskih jedinica proizvođača Nvidia, čipova koji pokreću velike jezične modele. U to vrijeme, svaki GPU koštao je oko 30.000 dolara (25.800 eura), a Nvidia je isporučivala svega otprilike pet milijuna godišnje.

Pronalaženje dovoljno električne energije za rad energetski zahtjevnih čipova bio je glavni prioritet Peterson, a pronalaženje lokacije gdje bi takva potražnja za energijom mogla biti zadovoljena još veći izazov. "Ova količina energije obično ne stoji tamo negdje i čeka", kaže ona.

Kad je Phillip May, izvršni direktor komunalne tvrtke Entergy Louisiana, saznao kako se Meta zanima za izgradnju podatkovnog centra na jugu, pozvao je rukovoditelje Mete na sastanak u sjedište tvrtke. Na tom sastanku, održanom u siječnju 2024., u New Orleansu, May je istaknuo politiku vlade savezne države naklonjenu razvoju privatnog sektora i njezinu domaću naftnu i plinsku industriju. "Iskoristite koliko god želite, a mi ćemo napraviti još više", prisjeća se May svojih riječi predstavnicima Mete. Također je obećao povezati rukovoditelje s državnim dužnosnicima, zakonodavcima i lokalnim zemljoposjednicima.

Nekoliko dana kasnije, May je otputovao u Washington, DC, na godišnju proslavu Mardi Gras (višednevni festival i lobistički događaj posvećen promociji kulture Louisiane) kojoj su prisustvovali brojni najmoćnijih poslovnih ljudi i političari Louisiane. Objava Jeffa Landryja, novoizabranog republikanskog guvernera Louisiane, kako će Susan Bonnett Bourgeois, utjecajna osoba u političkim i filantropskim krugovima Louisiane biti njegova ministrica gospodarskog razvoja, zatekla je Maya na doručku u washingtonskom Hiltonu.

Bourgeois u svojem uredu, s pogledom na rijeku Mississippi, u Baton Rougeu. | Wayan Barre / Bloomberg Businessweek

U roku od nekoliko minuta od ove objave, May je u predvorju nazvao Bourgeois, koju je inače poznavao dugi niz godina i rekao joj kako je upravo u "vrlo uznapredovalim pregovorima s velikom tvrtkom za podatkovne centre" koja premišlja oko velikog ulaganja u Louisiani. Nije joj otkrio o kojoj je tvrtki riječ, kaže Bourgeois, ali joj je dao do znanja kako bi potencijalni partner bio vrlo zahtjevan.

"Ako ovo zaista postane stvarnost, svi moramo početi pomicati planine", prisjeća se Bourgeois kako joj je May tom prigodom rekao. Osim toga, dodao je kako je već imao "u vidu ogroman komad zemlje". Jedna od glavnih prednosti te lokacije, koju je više puta posjetio, bila je ta što je okružuje imanje većim dijelom u vlasništvu samo jedne obitelji – Franklinovih, a što bi Metu spasilo od neugodnih pregovora s više zemljoposjednika. Isto tako, predviđena lokacija imala je pristup obilnoj opskrbi vodom – vitalnoj komponenti za hlađenje opreme podatkovnog centra.

Do početka veljače, Bourgeois i veći dio Landryjeva kabineta potpisali su ugovore o tajnosti podataka te su bili predstavljeni tvrtki Meta. Očekivalo se da će tvrtka, koja si je zadala neobično kratak rok, odabrati svoju lokaciju već do ljeta, no predstavnici Mete, spremni na veliko ulaganje s početnih 10 milijardi dolara (8,61 milijardu eura), željeli su znati koliki otpor lokalne zajednice mogu očekivati, na što im je Bourgeois odgovorila: "Iz perspektive Richland Parisha, 'nikakav'. Ljudi u okrugu bili su jednostavno željni prilika."

Iz Mete su rekli kako će nastaviti s planom samo ako im za podatkovni centar bude zajamčeno izuzimanje iz obveze plaćanja poreza na promet za čipove, što je ujedno i najskuplji dio projekta, jer nisu bili spremni čekati standardni zakonodavni postupak. U tom trenutku pregovora, ključni rokovi već su bili prekoračeni, što je novi prijedlog Mete učinilo gotovo neizvedivim. Stoga je Bourgeois osmislila strategiju korištenja postojećeg zakonskog okvira davanja poreznih olakšica za opremu za širokopojasni pristup u ruralnim područjima kako bi zadovoljila tražene uvjete. "U politici se to naziva otmica zakona", kaže ona.

Tajnovitost oko projekta značila je kako nisu svi u državnoj vladi Louisiane upoznati s njim. Tadašnji Landryjev tajnik za poreznu politiku, Richard Nelson, upravo se pripremao svjedočiti protiv zakona o širokopojasnom internetu pred odborom Zastupničkog doma krajem travnja. Neposredno prije nego njegova izlaganja pred odborom, nazvala ga je Bourgeois. "Richard", sjeća se da je rekla, "nemoj ukinuti zakon."

Iako mu nije dala detaljno pojašnjenje, Nelson je postupio po danoj zapovijedi poput vojnika. Umjesto svjedočenja, povukao je državne predstavnike u stranu i rekao im da podupru donošenje zakona. Svi detalji bit će mu prezentirani tek nakon što osobno potpiše ugovor o tajnosti podataka, a za nekoliko tjedana imao se vratiti pred odbor kako bi u drugom čitanju zakona iznio argumente za njegovo usvajanje. Konačno, zakon je usvojen unatoč prosvjedima nekih zakonodavaca i upozorenju nestranačke fiskalne analize države kako bi zakon "mogao poslužiti ograničavanju državne i lokalne osnovice poreza na promet za dugi niz godina".

Od tog trenutka oba su američka senatora iz Louisiane i najmanje tri člana Kongresa, uključujući predsjednika Zastupničkog doma Mikea Johnsona, privatno izviješteni. Meta je osigurala prava na zemljište putem fiktivne tvrtke. Budući da je državni zakon zabranjivao prodaju bez javne ponude, Meta je isprva zemljište uzela u zakup. Država je zatim promijenila zakon i prodala zemljište za 12,5 milijuna dolara (10,76 milijuna eura).

Meta je izjavila kako planira započeti s radom operativnih dijelova podatkovnog centra krajem 2028. godine. Isto tako, obećali su otvaranje 300 radnih mjesta na puno radno vrijeme do 2031. i 500 do 2035. s prosječnom plaćom zaposlenika koja će dosegnuti najmanje 150 posto tadašnjeg državnog prosjeka. Inače, u 2024. prosječna plaća je iznosila oko 60.000 dolara (51.660 eura). Prema dokumentima predočenima novinarki Businessweeka, ako Meta ostvari postavljene ciljeve zapošljavanja i ulaganja, ostvarila bi pravo na smanjenje poreza na imovinu do 80 posto na temelju sporazuma o plaćanju umjesto poreza, poznatog i kao PILOT sporazum (engl. Payment in Lieu of Taxes). Neostvarivanje tih ciljeva ne bi poništilo sporazum, već bi jednostavno smanjilo opseg poreznih olakšica. Zapošljavanje lokalnog stanovništva nije bilo uvjetovano. Meta je projektu dala kodni naziv koji priliči tako slatkoj pogodbi: Projekt Sucre, prema francuskoj riječi "šećer".

Zuckerberg je želio održati financijsku fleksibilnost, pa je Meta namamila divove s Wall Streeta u višemjesečni rat nadmetanja za financiranje izgradnje. Rezultat je bio zajednički pothvat nazvan po beignetu, poznatom louisianskom pecivu, u kojem je Meti ostalo samo 20 posto udjela u kampusu. Ostatak bi bio u vlasništvu tvrtke za ulaganje privatnog kapitala Blue Owl Capital, osigurane sa zaduženih 27 milijardi dolara (23,24 milijardi eura) od tvrtki za upravljanje imovinom, uključujući tvrtku Pacific Investment Management. Ovakva financijska konstrukcija omogućila je Meti vođenje tekućeg poslovanja bez vidljivog duga u bilanci.

Naime, Meta bi, i dalje kupovala i posjedovala čipove, čija bi cijena dosegla desetke milijardi eura. Međutim, ako se održi trenutačni tempo razvoja poluvodiča, trebat će ih mijenjati svakih nekoliko godina nakon što podatkovni centar krene s radom. S obzirom na to da Meta iznajmljuje centar u četverogodišnjim tranšama, sasvim je moguće da iziđe iz projekta, ako odluči kako modernizacija centra više nije u njezinu interesu.

U videopozivu s Metinom voditeljicom strategije razvoja centara, Peterson koja se javila iz konferencijske dvorane pod nazivom "Staza dobre volje" u sjedištu tvrtke Meta u Menlo Parku u Kaliforniji, istaknula je kako je tvrtka potpuno vjerna regiji rekavši: "Ovo za nas znači ulaganje u sljedećih najmanje 20 godina. Bit ćemo tamo prisutni u sljedećim godinama." Isto tako, ne slaže se s kritikama na račun podatkovnih centara jer ih drži neutemeljenima, a za projekt je sigurna kako će koristiti zajednici. "Uvijek smo pazili da dajemo više nego što uzimamo", rekla je Peterson. "'Uzimanje' možda nije prava riječ. Korištenje", ispravila se.

Scott Franklin, unuk Georgea Jr., saznao je za Metin dolazak tek u jesen 2024., kada mu se tvrtka obratila s prijedlogom za kupnju dodatnog zemljišta oko izvorne lokacije. Obitelj je pristala, prodavši Meti dodatnih 636 hektara. Iako je to bio neočekivani dobitak za Frankline, Scott je također bio uvjeren kako će podatkovni centar ponovno donijeti okrugu onakav procvat kakav je njegov pradjed zatekao kada je iskočio iz vlaka. "Teško da ćeš povjerovati", sjeća se kako je rekao sinu, "ali ovdje će niknuti grad."

Scott Franklin ispred fotografije svog djeda i pradjeda | Wayan Barre / Bloomberg Businessweek

 

Dana 4. prosinca 2024., Meta je najavila svoj dolazak svečanošću polaganja kamena temeljca. Među prisutnima bila je i voditeljica NELEA-e, Trichel, koja je dobila pozivnicu iz ureda guvernera. Iako se Meta obvezala otvoriti samo dio od 5000 radnih mjesta koje je Trichel inicijalno imala na umu, bila je raspoložena proglasiti pobjedu. "Više nećemo biti siromašni. Bit ćemo bogati", sjeća se da je tada pomislila. A nakon ceremonije otišla je na grob Georgea Jr. i stavila ružu.

Floyd McDade, bivši ravnatelj jedne srednje škole u okrugu, vidio je prednosti podatkovnog centra, ali je u isto vrijeme smatrao kako bi dolazak centra mogao rezultirati još većom nejednakošću u mjestu čija je povijest prepuna nejednakosti. Također ga je brinulo što se projekt nikada nije pojavio na sastancima gradskog vijeća i školskih odbora kojima je redovito prisustvovao. Imao je pitanja o tome kako će to utjecati na lokalni okoliš i gospodarstvo te ga je zanimalo kakvi i koliki poticaji su dani Meti. Rekao je: "Zajednica nije bila uključena. Bila je to već dogovorena stvar."

Republikanska senatorica iz Tennesseeja, Marsha Blackburn, inače uključena u donošenje zakona kojim bi se od tvrtki za društvene medije zahtijevalo ublažavanje štete za djecu, protumačila je Metinu najavu kao dokaz quid pro quo. Njezin zakon, Zakon o sigurnosti djece na internetu (engl. Kids Online Safety Act – KOSA), usvojen je u Senatu s 91 glasom za i tri protiv, unatoč snažnom protivljenju Mete. Međutim, ovaj uspjeh ostvaren u Senatu naglo je zaustavljen u Zastupničkom domu, gdje su Johnson i vođa većine Steve Scalise, također iz Louisiane, bili glavni protivnici zakona.

McDade u ljekarni E. W. Thomson Drug Co. u Delhiju, jednom od gradskih središta okruga Richland | Wayan Barre / Bloomberg Businessweek

Oba zastupnika iz Louisiane prezentirali su svoje protivljenje ističući načela slobode govora. Kako smo dobili informacije od osoba dobro upoznatih sa situacijom, a koje su uvjetovale anonimnost zbog iznošenja privatnih događaja, ured senatorice Blackburn obratio se službenicima Johnsonova ureda ne bi li dobili povratne informacije od njih, no kako se bližio kraj godine i kako su senatorovi osobni apeli postajali sve hitniji, u konačnici nije uspjela s njim dogovoriti sastanak.

U izjavi sa svojim podupirateljem iz redova Demokratske stranke, senatorom iz Connecticuta Richardom Blumenthalom, kritizirala je vodstvo republikanaca u Zastupničkom domu. "Blokada zaštitnih mjera i odgovornosti bila je usmjerena na povećanje financijske dobiti velikih tehnoloških tvrtki, a ne na načela", rekli su.

Neobično unutarstranačko kritiziranje privuklo je pozornost informativno-političke emisije u kojoj se propagiraju konzervativni stavovi Fox & Friends TV kuće Fox News Channel. Voditelj Steve Doocy u emisiji od 18. prosinca iznio je tvrdnje kako Johnson nije podupro prijedlog zakona zbog projekta u okrugu Richland, što je Johnson komentirao odmahujući glavom i s čudnim osmijehom ne bi li zamaskirao neugodu riječima: "To je kreativan argument. To nema nikakve veze s projektom. Gledajte, moje 25-godišnje djelovanje je u području slobode govora, očuvanja zaštite konzervativnih stavova." A onda je ipak dao obećanje: "Usvojit ćemo zakon u prvom dijelu sljedeće godine."

Iz Mete su odbili dati komentar na ove događaje. Johnsonov glasnogovornik naglasio je u izjavi za javnost njegovu dugogodišnju podršku razvoju umjetne inteligencije i rekao kako Zastupnički dom radi na zakonodavstvu koje će zaštiti djecu na internetu, a istovremeno štititi slobodu govora. Međutim, činjenica jest kako ni više od 16 mjeseci nakon ovih događaja, prijedlog zakona senatorice Blackburn nije uzet u ponovno razmatranje.

Prošlo je više od godinu dana otkako je Meta započela gradnju. U nekim aspektima, Richland Parish ista je kao i prije. Stanovnici i dalje uživaju u svojim obiteljskim i prijateljskim druženjima uz tradicionalne kuhane rakove, odlaze na mise i igraju nogomet petkom navečer. Još uvijek se na radiju puštaju pjesme lokalnih country glazbenika Tima McGrawa i Laineyja Wilsona. Isto tako, ljudi i dalje ubijaju aligatore koji im dogmižu u dvorište, što je zapravo ilegalno, ali je opće prihvaćeno kao što i sjednice gradskog vijeća još uvijek započinju molitvom i Zakletvom vjernosti.

Usprkos toj uspavanosti lokalaca, promjena se već nazire. Policajci i medicinske sestre napuštaju svoja radna mjesta kako bi prihvatili bolje plaćene poslove na gradilištu bilo u službi sigurnosti bilo u intervencijama hitnih medicinskih slučajeva. Nahrupili su i poduzetnici, jedni otvarajući restorane, drugi nudeći brzu hranu u pokretnim objektima (kamioni za brzu hranu) i treći pak nudeći privremeni smještaj. Isto tako, svećenici su u potrazi za prevoditeljima koji bi prevodili njihove propovijedi radnicima španjolskog govornog područja zaposlenima na gradilištu. S druge pak strane imamo i one kojima ovaj priljev onih koji ne izgledaju, ne govore ili se ne mole kao oni nimalo nije ugodan i koji su oduševljeno pozdravili situaciju kada je lokalni šerif u suradnji s američkom imigracijskom i carinskom službom uhitio više od desetak neregistriranih radnika koji su prevozili zemlju na gradilište.

Isto to prevoženje zemlje redovito stvara oblake prašine koji ponekad cijelo nebo oboje u smeđe, pa su lokalni mediji počeli pratiti kvalitetu zraka i vode, no preliminarni rezultati još nisu dostupni. Meta procjenjuje da će podatkovni centar koristiti gotovo četiri milijarde litara vode godišnje koje će crpsti iz vodonosnika inače namijenjenog za poljoprivredu, a ne i iz izvora pitke vode namijenjenih za stanovništvo. Isto tako, tvrde kako će se centar trošiti manje vode nego što je trošeno za navodnjavanje istog ovog zemljišta.

Oko Hyperiona niču natpisi o prodaji zemljišta, a vlasnici traže 50.000 dolara (42.960 eura) za parcele koje su nekada vrijedile 2000 dolara (1700 eura). Iako smo od agenata za nekretnine saznali kako se malo kupoprodaja obavi po tako visokim cijenama. Priljev radnika također ima velik utjecaj na stambene nekretnine. Lee Brown, porezni procjenitelj za okrug, kaže da područje doživljava porast izgradnje nekretnina za stanovanje. Njegov ured morao je samo u veljači postaviti znakova za prodaju na 2600 novih adresa, no unatoč ovoj velikoj brojci najmoprimci su suočeni sa stalnim rastom cijena najma, kako nam je pojasnio.

U Meti, s druge strane, tvrde kako će uložiti 400 milijuna dolara (343,6 milijuna eura) u lokalnu infrastrukturu i dodatnih 300.000 dolara (257.700 eura) u parkove i druge objekte kao buduće znamenitosti okruga. Isto tako, već su donirali stotine tisuća eura školama okruga. Neki su prosvjetni djelatnici iskoristili donaciju za kupnju Metinih naočala za virtualnu stvarnost, ne bi li pripremili djecu za budućnost pokretanu umjetnom inteligencijom. Dok takva budućnost stupi na scenu, lokalni dužnosnici i roditelji užurbano traže preseljenje osnovne škole Holly Ridge, koja se nalazi neposredno uz gradilište, ili makar preseljenje učenika u neku drugu školu. Ravnatelj škole i nadzornik okruga složili bi se s preseljenjem ako bi Meta izgradila novu školu. Scott Franklin ponudio je donirati zemljište za takav projekt, a tvrtka je istražila tu mogućnost, prema kazivanjima osoba upoznatih s ovom temom. Iz Mete nismo dobili odgovor na upit za komentar.

Franklinovi su od početka gradnje prodali više od 1700 hektara zemlje, čime je zemljište namijenjeno projektu poraslo na gotovo 4000 hektara. Hyperion nije baš veličine Manhattana, kako je Trump rekao da će biti, no činjenica jest kako nastavlja rasti. Kako bi podržali centar, najveća energetska tvrtka u Louisiani i šire, Entergy, planira izgraditi 10 plinskih elektrana, a čiju će infrastrukturu i potrebnu električne energiju platiti Meta. Šest će biti izgrađeno u samom okrugu, a očekuje se da će regulatorna tijela ubrzati izdavanje dozvola za preostale elektrane. U izjavi za javnost, Landry je istaknuo kako će ugovor potpisan s Metom donijeti uštedu od dvije milijarde dolara (1,72 milijarde eura) za kupce Entergyja u Louisiani u sljedećih 20 godina i među ostalim rekao: "Ovako izgleda odgovoran razvoj."

Direktori građevinskih tvrtki, pa čak i članovi Landryjeva ureda, priznaju kako nemaju jasnu pretpostavku konačnog opsega projekta što lokalnim dužnosnicima otežava upravljanje utjecajem projekta na zajednicu. Češći je slučaj da, kao i stanovnici Richland Parisha, za Metine planove saznaju iz novinskih napisa ili Zuckerbergovih osobnih objava na društvenim mrežama. "Slažemo slagalicu na temelju X objava, tvitova ili kako god ih nazvali", kaže Bourgeois. "Nije idealno, no to je naša stvarnost."

Prema kazivanju osoba upućenih u događaje, od polaganja kamena temeljca, Zuckerberg se više puta sastao s Johnsonom. U tim razgovorima je obećavao guverneru dodatna ulaganja u Louisiani, ostavljajući ga u uvjerenju kako je Meta zaista predana svom programu za umjetnu inteligenciju. Iako Hyperion nije u Johnsonovoj županiji, on predstavlja dijelove Monroea, grada udaljenog oko pola sata vožnje od budućeg centra, a koji je jedino lokalno urbano područje u okrugu. Vlasnici tamošnjih zgrada već oglašavaju svoje nekretnine kao buduće korporativne urede, a lokalni dužnosnici aktivno prate objave federalnih vlasti o dodjeli sredstava za lokalne zajednice ne bi li potaknuli gradnju brze željeznice koja povezuje Dallas i Atlantu upravo preko teritorija Louisiane, gdje se nalazi Richland Parish. Isto tako, investitori i rukovoditelji zainteresirani za ulaganje u Richland Parish odabiru smještaj u luksuznom hotelu u Monroeu kako bi izbjegli nesnosnu prašinu koju gradilište centra svakodnevno stvara. A regionalna zračna luka Monroe sa svega nekoliko izravnih komercijalnih letova, odlučila je uvesti nove linije. Trenutačno, brojni zainteresirani organiziraju letove u privatnom aranžmanu.

Gradonačelnik Monroea Friday Ellis, koji je odrastao u Richland Parishu i čiji su otac i djed bili napoličari kod zemljoposjednika Franklina, kaže da je Hyperion upravo "ono što smo tražili". Međutim, iz razgovara s lokalnim stanovništvom, priznaje kako "možda jednostavno ne izgleda onako kako ste željeli da izgleda". Suosjeća se sa svojim žiteljima kada mu dođu s pritužbama, među ostalim na rast troškova stanovanja, ili napuklim vjetrobranskim staklima od građevinskog otpada po cestama, ili o porastu broja nesreća, od kojih su neke bile i kobne. Rekao je: "Njihova zabrinutost je stvarna i osobna. I ne mogu reći da je neopravdana."

Dok se tako njegovim automobilom vozimo po gradu, pokazuje mi napuštena skladišta koja je za sobom ostavila tvrtka Coca-Cola i prepričava priču o odlasku tvrtke Delta Air Linesa, a na glavi nosi Metine AI naočale koje je osobno kupio. Takve i slične tvrtke opsjedaju grad poput duhova, a nema jamstva ni da će Meta ostati. Naime, tvrtka posuđuje milijarde, kladeći se da će AI jednog dana donijeti goleme prihode. U međuvremenu, investitori Mete počeli su pokazivati ​​znakove nelagode, što je dovelo do pada dionica za više od 10 posto nakon što je Meta u svom najnovijem izvješću o zaradi detaljno opisala planove kako će samo ove godine potroši čak 145 milijardi dolara (125,3 milijarde eura) na kapitalne projekte.

Ako Meta i odluči otići, njezino mjesto mogao bi zauzeti drugi hyperscaler (ogroman pružatelj računalnih usluga u oblaku (engl. cloud computing) koji upravlja podatkovnim centrima masovnih razmjera). To je u svakom slučaju utješno. A i druge velike tehnološke tvrtke su počele istraživati ​​mogućnosti ostvarivanja svojih projekata u Louisiani. Problematika o širem kontekstu AI balona nije na vrhu Ellisova popisa briga. S dubokim uzdahom kazao je kako je sve što ovo područje može učiniti jest maksimalno iskoristiti industriju koja mu u ovom trenutku pruža priliku i dodao: "Ovaj je dogovor sklopljen, a moj je posao kao izabranog dužnosnika izvući maksimum iz ovoga. Moramo iskoristiti trenutak dok je još uvijek ovdje."

Mike Steel koji živi ispred gradilišta Mete i iznajmljuje zemljište vlasnicima kamioneta za brzu hranu kaže: "Moramo prihvatiti činjenicu da je gradilište tu, jer ono zaista jest tu. Možete se žaliti koliko god želite, ali to ništa neće promijeniti."

Morrisu, s početka naše priče, teško je zamisliti izgled Richland Parisha za samo pet ili deset, a kamoli 20 godina i kaže: "Ne shvaćamo u potpunosti što dolazi." Međutim, spreman je prodati dio obiteljskog zemljišta, ako mu se ponovno pruži prilika, pitajući se je li se stav njegove bake u međuvremenu promijenio.

Ann, Dustin i Todd Morris u njezinom domu, gdje svaki tjedan organizira večere na kojima se okupi i po nekoliko desetaka članova obitelji | Wayan Barre / Bloomberg Businessweek

U kući smo naravno zatekli 83-godišnju Ann, kratke sijede kose, gdje sjedi na čelu stola. Pričala nam je o danima napoličarenja u okrugu, kada je dvanaest obitelji živjelo i radilo na jednoj farmi i ručno bralo pamuk. Sjeća se kako je njezin otac kupovao i prodavao mazge za prijevoz pamuka sve dok tehnologija nije zaprežna kola učinila zastarjelim i kako je tada bio prisiljen prilagoditi se novim okolnostima.

Ann bi voljela misliti kako će Meta pružiti okrugu priliku za prilagodbu i prevladavanje trenutačnih problema. Međutim, nije osobito oduševljena idejom umjetne inteligencije ni impresionirana podatkom o novih 500 radnih mjesta za koje je tvrtka potvrdila da će ih otvoriti. Osjeća kako njezin načina života nestaje i kaže: "Teško je ljudima objasniti seoski način života. Kako objasniti nešto što svi uzimaju zdravo za gotovo?"

Ipak, rekla je kako će saslušati potencijalnog kupca sljedeći put kad nazove, na što joj je unuk odgovorio: "Nema šanse da svi pobijede." Složili su se oboje kako je možda došlo vrijeme da pokušaju biti među onima koji su izvukli koristi od promjene, a ne oni koji su dopustili da ih promjena pregazi.

 

Urednici - Joshua Brustein i Jim Aley