Ne nasjedajte na Zuckerbergovu predstavu o 'dobrom momku umjetne inteligencije'

Nakon što pogledate video u kojem se Mark Zuckerberg bori s UFC prvakom na splavu posred jezera Tahoe, mogli biste doći u iskušenje da jednostavno zanemarite njegov esej o "čovjeku iz naroda" objavljen u ponedjeljak ujutro. U njemu pokušava svoju tvrtku – koja plaća stotine milijuna dolara odštete zbog nanošenja štete djeci – prikazati kao AI tvrtku koja će se boriti za vas, mene i sve do čega je društvu stalo (poput zarađivanja za život).

Za razliku od konkurenata kao što su Anthropic i OpenAI, napisao je Zuckerberg u tekstu od više od 6500 riječi, Meta Platforms Inc. razvija umjetnu inteligenciju "prvenstveno" za ljude, a ne za tvrtke, vlade i institucije; ti drugi AI laboratoriji imaju kompromitirane poticaje i ne smiju akumulirati previše moći jer nas u suprotnom čeka tiranija. Možda je u pravu, iako je tvrdnja da će "osobna superinteligencija" njegove tvrtke – što god ona na kraju bila – zbog toga završiti bilo kako bolje za čovječanstvo od onih u vlasništvu njegovih rivala u najmanju ruku pretjerana.

Za početak, po pitanju razvoja otvorenih ili zatvorenih AI modela, dosad se predomislio već dva puta, što ga valjda vraća na sam početak, samo što sada potpuno ozbiljnog (i prilično pocrvenjelog) lica tvrdi da se njegova tvrtka nikada nije pokolebala u tom uvjerenju. U stvarnosti, Zuckerbergov fokus na AI, baš kao i njegovi prividni politički stavovi, naglo se mijenjao od otvorenog prema zatvorenom pristupu, ovisno o Metinim neuspjesima i trendovima dana. Najnovija rasprava u AI krugovima usmjerena je na to kako kineski modeli otvorenih težina (open-weight) – koji se mogu znatno više prilagoditi i raditi neovisno o svojim izvornim tvorcima – rastu u mogućnostima i isplativosti. Kako bismo držali korak, trebali bismo olakšati i pojeftiniti izradu i izdavanje modela otvorenih težina, tvrdi Zuckerberg, dopuštajući kontroverzne prakse poput destilacije – procesa treniranja jednog modela pomoću drugoga, čemu se neki AI laboratoriji oštro protive.

Ovaj pokušaj pozicioniranja Mete kao zagovornika decentralizirane tehnologije je komičan. Zuckerberg vjerojatno pretpostavlja da su svi zaboravili kako je u jednom trenutku Metina strategija u zemljama u razvoju bila u biti centralizirati internet putem projekta Internet.org, koji je na sreću propao. Zatvoreni sustavi i kontrola u DNK-u su tvrtke Meta. Slikovito rečeno: jedini razlog zašto Meta ne zagovara svemoćni zatvoreni AI model za tvrtke, vlade i institucije jest taj što do sada nije uspjela izgraditi konkurentan model.

Tako je Zuckerbergova strategija iskoristiti povijest svoje tvrtke u pružanju besplatnog alata milijardama ljudi kao dokaz da to može i hoće učiniti i s umjetnom inteligencijom. Zatim, kao dodatni dokaz pozitivnog utjecaja koji Metina "osobna superinteligencija" može imati na stvarne ljude, Zuckerberg ističe okrug Richland Parish u Louisiani, gdje su nastavnici primili bonus od 50.000 dolara zahvaljujući neočekivanom poreznom prihodu od građevinskog projekta Metinog podatkovnog centra. Nije loše za regiju u kojoj je prosječna plaća nastavnika 40.920 dolara, prema pisanju lista Shreveport-Bossier City Advocate. Tko bi mogao biti protiv toga?

Ono što Zuckerberg nije spomenuo su državne olakšice na porez na promet koje Meta dobiva za izgradnju podatkovnog centra. Niti je govorio o tome kako je tvrtka uspjela smanjiti svoju ukupnu efektivnu stopu saveznog poreza na dobit u SAD-u na samo 3,5 posto u 2025. godini, prema Institutu za oporezivanje i gospodarsku politiku. Također ne spominje da nastavnici moraju imati na umu da će zlatna koka presušiti čim gradnja prestane – davno prije nego što objekt prestane generirati milijarde dolara za svog operatora.

Najavio je, međutim, osnivanje novog fonda Future Is for Everyone od jedne milijarde dolara, koji će ići za... to nije sasvim jasno. Konkretnih detalja o ovome naravno nedostaje – milijarda dolara ne znači puno u AI utrci – i to ne govori o tome kako bi se ta podrška trebala prilagođavati i rasti kako se navodni prihodi od AI-ja počnu ostvarivati.

Znamo, naravno, zašto dolazi do ove ofenzive šarma. Diljem SAD-a raspoloženje birača prema AI tvrtkama i podatkovnim centrima koje žele graditi na najnižim je granama. Uvode se obuhvatni moratoriji na gradnju, a planira ih se još više. Politički kandidati s čvrstim stavom protiv tih ogromnih objekata gladnih energije pobjeđuju diljem političkog spektra, a Zuckerberg – koji se činio barem otvorenim za ideju predsjedničke utrke dok je još bio donekle popularan – dobro zna da vrijeme curi ako želi preokrenuti dio tog žučnog diskursa kako se SAD približava međuizborima u studenom.

Za one koje nije uvjerila ova predstava o dobročinitelju, Zuckerbergov esej nudi predvidljivu batinu uz mrkvu: piše da bi "bilo koja politika" koja bi odgodila razvoj AI-ja "čak i na mjesec dana", bilo kroz regulatorni nadzor novih modela ili usporavanje izgradnje infrastrukture, omogućila Kini da preuzme vodstvo. On predlaže način da se to zaobiđe kroz "suradnju" –  što je na jeziku Silicijske doline samo drugi način da se osigura da se inovacije odvijaju pod uvjetima tvrtki, a ne bilo koga drugog.

Nakon međuizbora, moratoriji će vjerojatno biti ukinuti tek nakon što lokalne vlasti budu zadovoljne time da tvrtke plaćaju svoj pravedni udio na održivoj osnovi. Ako Zuckerberg misli da kratkoročni porezni priljev i labavo definirana obveza od milijardu dolara mogu zadovoljiti taj zahtjev, u krivu je. To može proći samo uz novo oporezivanje prilagođeno ekonomiji AI ere, a ne uz dobrovoljne milostinje kad god tvrtkama zatreba brza PR pobjeda.

Između redaka, Zuckerbergov razvučeni esej otkriva više nego što je njegov autor vjerojatno namjeravao, jer pokazuje čovjeka koji je daleko odmaknut od onoga što javnost želi – ili točnije, ne želi – od njegovih AI napora. Za početak, čini se da ne razumije instinktivan otpor prema njegovim napadnim pametnim (ili "perverznim") naočalama, i djeluje nesvjesno koliko odvojeno od stvarnosti zvuči njegov prijedlog da se AI koristi za odabir recepata za pečenje kolača s kćeri, a zatim automatski naruče sastojci, svakome tko zna kolika je zabava (i razvojna svrha) u zajedničkom obavljanju tih zadataka kao ljudska bića.

Čak i ako vas ne zanimaju te osjećajne stvari i radije biste se usredotočili na priliku za ulaganje u Metin AI, Zuckerbergov pretjerani esej još jednom razotkriva kako je njegova strategija "osobne superinteligencije" više zvučna parola nego napredak – nedovoljno definirana strategija koja, čini se, mijenja smjer iz dana u dan.