Rat s Iranom pogoduje američkoj industriji prirodnog plina

Katar, mala država u Perzijskom zaljevu, utovarila je 1996. na kolosalni tanker svoju prvu pošiljku ukapljenog prirodnog plina (LNG) namijenjenu elektrani u Japanu. Sljedeće godine isplovio je prvi utovar za Europu. U tri desetljeća koja su uslijedila, katarska državna energetska kompanija nastavila je opskrbljivati LNG-jem kupce u više od 20 zemalja, od Belgije do Bangladeša, nikada ne prekidajući izvoz ovog superohlađenog (kako bi se mogao transportirati u tekućem stanju) i vrlo važnog goriva. Sve do sada.

Pored najvidljivijih posljedica rata američkog predsjednika Donalda Trumpa s Iranom – ljudskih žrtava, geopolitičke neizvjesnosti i naglih promjena cijena nafte – širenje sukoba na Bliskom istoku dovodi u pitanje teško stečenu reputaciju kompanije QatarEnergy LNG kao najpouzdanijeg opskrbljivača najbrže rastućeg fosilnog goriva na svijetu. Čak i ako poremećaj bude kratkotrajan, uvoznici plina shvaćaju da su pouzdanost Katara možda uzimali zdravo za gotovo. Sada užurbano traže zamjene i razrađuju rezervne planove koji se najčešće svode na više poslova s SAD-om.

"Postoje alternativni izvori energije i brojni opskrbljivači LNG-jem", kaže Susan Sakmar, gostujuća profesorica energetskog prava u Pravnom centru Sveučilišta u Houstonu i autorica knjige o američkom LNG-ju pod naslovom "Energy for the 21st Century: Opportunities and Challenges for Liquefied Natural Gas (LNG)" (Energent za 21. stoljeće: Prilike i izazovi za ukapljeni prirodni plin (LNG), prim. prev.). "Ustaljene pretpostavke o Kataru sada su dovedene u pitanje."

Bloomberg

Promjena se odmah mogla uočiti na moru nakon što je najveće svjetsko postrojenje za izvoz LNG-ja, katarski kompleks Ras Laffan, obustavilo rad početkom ožujka uslijed iranskog napada dronom i zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Tankeri koji su već isplovili s američke obale Meksičkog zaljeva prema Europi brzo su promijenili kurs prema Aziji, gdje su kupci bili spremni dodatno platiti kako bi osigurali opskrbu prirodnim plinom koji Katar odjednom nije mogao dostaviti.

Međutim, i nakon što ti tankeri stignu na svoja odredišta u Aziji, posljedice nedavnih događaja na Bliskom istoku vjerojatno će se još desetljećima osjećati na rastućem tržištu prirodnog plina. Nekoliko dugogodišnjih kupaca Katara već razmatra dugoročniji zaokret: Tajvan je gotovo odmah nakon napada dronom priopćio da planira kupovati više LNG-ja iz SAD-a tako što će do 2029. godine 20 posto svojih ukupnih potreba pokrivati plinom iz te zemlje, u odnosu na oko 12 posto u prošloj godini. Bangladeš istražuje mogućnost kupnje dodatnih količina od SAD-a kako bi izbjegao redukcije struje tijekom najvećih ljetnih vrućina, kažu izvori upućeni u razgovore o kojima ne mogu javno govoriti.

Postoje čak i naznake da Kina, koja je potpuno obustavila uvoz plina iz SAD-a početkom 2025. usred Trumpovog trgovinskog rata, možda razmatra mogućnost njegove obnove. (Na kraju krajeva, bolji je američki LNG s visokim carinama nego nikakav LNG.) Iako bi još mogao promijeniti rutu, tanker za LNG s pošiljkom iz SAD-a, utovarenom početkom ožujka, plovi prema luci Tianjin u Kini kao svom sljedećem odredištu, pokazuju podaci o praćenju brodova. Neki kupci koji su se snažno oslonili na plin mogli bi pokušati u svoj energetski miks dodati više obnovljivih izvora energije ili, s druge strane klimatske jednadžbe, više ugljena, kako bi u budućnosti bolje rasporedili svoje energetske rizike.

Saad al-Kaabi | Bloomberg

QatarEnergy nije odgovorio na upit za komentar. Saad al-Kaabi, katarski ministar energetike, odbacio je u izjavi za Financial Times ideju da će prekid isporuka iz njegove zemlje narušiti njezinu reputaciju pouzdanog dobavljača. "Ne mislimo da bi se itko usudio doći i reći nam da nismo pouzdani zato što smo bili bombardirani pa ne isporučujemo plin", rekao je Al-Kaabi u izjavi od 6. ožujka.

Kada je kompleks Ras Laffan, koji proizvodi oko 20 posto svjetskog LNG-ja, obustavio rad, cijene plina u Europi i Aziji skočile su na najvišu razinu još od početka 2023. i još su uvijek nestabilne. U Sjevernoj Americi cijene plina gotovo se uopće nisu mijenjale zbog obilne i učinkovite proizvodnje u različitim plinskim bazenima diljem SAD-a. To znači da su američke tvrtke, koje prodaju plin za izvoz po vrtoglavim međunarodnim cijenama, sada u izvrsnoj poziciji, kaže Ira Joseph, viši znanstveni suradnik u Centru za globalnu energetsku politiku na Sveučilištu Columbia. "Ako ste proizvođač LNG-ja i uspijevate ostati operativni, ovo je vaš trenutak da u godinu dana zaradite više novca nego što ste očekivali zaraditi u desetljeću."

SAD, još od početka 21. stoljeća, kada je uslijed procvata eksploatacije iz škriljevca od uvoznika postao neto izvoznik plina, nastoji se nametnuti kao predvodnik u opskrbi LNG-jem u svijetu. Taj cilj je postigao samim obujmom: od 2023. godine SAD izvozi više ukapljenog plina godišnje nego bilo koja druga zemlja. Ipak, industrija u SAD-u daleko je više podijeljena nego u Kataru – deseci tvrtki posjeduju udjele u američkim izvoznim postrojenjima, dok u Kataru postoji samo državna tvrtka QatarEnergy LNG, što američki sektor čini manje monolitnim entitetom s ne tako jedinstvenim pristupom.

 

Bloomberg

Posljednjih godina SAD se suočavao s nekoliko neželjenih prekida i prepreka u opskrbi: moratorij na nove dozvole za izvoz LNG-ja pod predsjednikom SAD-a Joeom Bidenom, sve razorniji uragani na Atlantskom oceanu koji otežavaju utovar ovog rashlađenog goriva, kao i eksplozija u postrojenju za ukapljivanje plina u Teksasu 2022. koja je izazvala ono što su regulatori zaduženi za sigurnost opisali kao "vatrenu kuglu" visoku 140 metara. Jedan od glavnih dobavljača u SAD-u, tvrtka Venture Global Inc., optužena je za kršenje ugovora o opskrbi, što tvrtka poriče. Kupci s kojima ima potpisane ugovore potražuju milijarde dolara odštete.

Naravno, nisu svi ti brojni problemi međusobno povezani. Sakmar također napominje da su mnogi američki dobavljači, uključujući najstarijeg operatera Cheniere Energy Inc., dokazali svoju pouzdanost kao opskrbljivači. Ipak, niz incidenata doprinio je jačanju narativa, opravdanog ili ne, da bi drugi svjetski dobavljači mogli biti pouzdaniji.

Sada, međutim, SAD izgleda sve privlačnije inozemnim kupcima koji nastoje održati svoje elektrane i tvornice u pogonu. Ako planirano proširenje katarskih LNG kapaciteta bude u većoj mjeri poremećeno uslijed rata, to bi čak moglo otvoriti prostor za dodatne projekte na drugim mjestima, uključujući SAD, kao i Mozambik i Nigeriju. Prošireni kapaciteti plinskog Sjevernog polja u istočnom dijelu (projekt North Field East) trebali su biti pušteni u rad do kraja godine, ali to je već odgođeno za 2027. jer je izgradnja prekinuta, a osoblje evakuirano.

Trump nije pretvorio SAD u velesilu ukapljenog prirodnog plina – to se gradilo godinama. Međutim, on svakako ima koristi od utjecaja i neovisnosti koju donosi novonastala energetska moć SAD-a. Već je pokazao spremnost koristiti naftu i plin kao sredstvo pritiska u međunarodnim pregovorima. Bivši američki predsjednici, koji su prije procvata frakinga ovisili o ćudima nestabilnog uvoza energenata, bili su vjerojatno daleko suzdržaniji prema vojnim operacijama koje su nosile rizik od prekida opskrbe fosilnim gorivima iz inozemstva. (fraking, odnosno hidrauličko frakturiranje je proces ubrizgavanja vode, pomiješane s pijeskom i kemikalijama, pod visokim pritiskom u podzemne stijene kako bi se stvaranjem pukotina oslobodili inače teško dostupni nafta i plin, op. prev.)

"Prioriteti se mijenjaju pred našim očima", kaže Jean-Christian Heintz, bivši direktor u sektoru trgovine energentima koji sada radi kao neovisni konzultant u tvrtki Wideangle LNG. "Karte se ponovno miješaju."