„Volim život i mislim da ću uvijek htjeti živjeti još jedan dan. Ali također znam da, medicinski gledano, jednog dana moram umrijeti.“ „Bojim se smrti.“ „Imam neizlječivu bolest i svjestan sam da je kraj blizu, pa želim sebi i svojim voljenima dati barem tračak nade – da ću jednog dana možda ponovno moći živjeti.“
To su glavni motivi ljudi diljem svijeta koji su se odlučili za krioprezervaciju. Među njima je i čovjek iza Tomorrow Bio, njemačke biotehnološke tvrtke specijalizirane za kriogeniku sa sjedištem u Berlinu i podružnicom u SAD-u – dr. Emil Kendziorra.
Kad sam dobila pristanak za intervju, nisam znala što očekivati, iako sam istražila da koncept postoji već više od 50 godina. Prvi ga je 1962. predstavio Robert Ettinger, osnivač Cryonics Instituta iz SAD, u svojoj knjizi The Prospect of Immortality.
Tada sam počela imati etičke sumnje: ako osoba donese informiranu odluku i sama je financira, je li to jednostavno pitanje? Dr. Kendziorra na to izravno odgovara: „Naravno. Ali mi smo potpuno transparentni: ne znamo hoće li ovo funkcionirati niti koliko će vremena trebati da se osoba ponovno 'probudi'.“
Ali ono što sa sigurnošću mogu reći jest da je šansa za novi život veća ako se netko odluči za krioprezervaciju nego ako bude kremiran ili pokopan.“ Kaže da je također vodio razgovore s vjerskim autoritetima koji iznenađujuće često podržavaju taj koncept.
Jedan vjernik koji je u međuvremenu bio zamrznut rekao mu je: „Ako ostanem dulje na Zemlji, mogu učiniti više dobra za Boga.“
Kako funkcionira proces?
Krioprezervacija ljudi (također poznata kao biostaza ili krionika) napredni je medicinski postupak koji osobu nakon legalne smrti stavlja u potpunu biološku „suspenziju“. Cilj je sačuvati ljude dok medicinska tehnologija ne napreduje dovoljno da liječi uzrok njihove smrti i na kraju ih oživi. Krionika nudi pacijentima priliku da u budućnosti koriste naprednu tehnologiju i potencijalno žive dulje nego što je trenutačno moguće.
Kada pacijent postane klijent i liječnik potvrdi da je u posljednjim danima života, Tomorrow Bio šalje specijalizirano vozilo hitne pomoći na lokaciju. Nakon što je pacijent službeno proglašen mrtvim, tijelo se prebacuje u vozilo, gdje postupak odmah počinje.
Metodologija je inspirirana slučajevima ljudi čija su srca prestala kucati na ekstremnoj hladnoći, ali su ipak oživjeli. Najpoznatiji primjer je Anna Bagenholm, koja je 1999. bila klinički mrtva dva sata dok je skijala u Norveškoj – i ipak je preživjela. Ekstremna hladnoća može sačuvati organsku tvar dulje vrijeme, ali normalno smrzavanje stvara kristale leda unutar stanica, oštećujući njihovu strukturu i potencijalno uništavajući organizam. „Ljude ne zamrzavamo na klasičan način, čak ni kada ih pohranjujemo na izuzetno niskim temperaturama. Umjesto toga, koristimo postupak koji se naziva vitrifikacija. Vitrifikacija je transformacija tvari u staklasto stanje“, objašnjava dr. Kendziorra.
U prvoj fazi tijelo se hladi ispod nule, a zatim se voda uklanja iz tkiva i zamjenjuje krioprotektivnom tekućinom. Tekućina je kombinacija dimetil-sulfoksida (DMSO) i etilen-glikola (da, iste komponente koje se nalaze u antifrizu).
„Nakon što se voda zamijeni krioprotektantom, tijelo se hladi po vrlo preciznoj krivulji“, objašnjava dr. Kendziorra. Brzo do oko –125 °C, a zatim vrlo sporo do –196 °C.“
Bloomberg Businessweek Adria
Na toj temperaturi osoba se „drži“ u skladištu u Švicarskoj, blizu zračne luke u Zürichu, gdje, kaže, „čekamo da znanost sustigne naš optimizam“. Kapsule za tijela visoke su tri metra i nalaze se u podrumu zgrade koja je ujedno i Istraživački centar. „Ovdje se tijela pohranjuju neograničeno, bez potrebe za strujom. Tekući dušik redovito nadopunjuje tim na licu mjesta ili automatizirani sustav.“
Kaže da najmlađi klijent ima 35 godina i da je imao neizlječivu bolest, te da je sačuvano ukupno njih 20 koji su se do sada krioprezervirano.
Financijski model koji omogućava život ‘na čekanju’
Kada osoba postane klijent, potpisuje ugovor da će biti krioprezervirana u trenutku smrti. Od tog trenutka nadalje plaća pretplatu od 50 eura mjesečno putem osiguranja. Nakon smrti, mora biti dostupno 200.000 eura.
U praksi, većina klijenata postavlja Tomorrow Bio kao korisnika police životnog osiguranja. Danas tvrtka ima 1000 klijenata, a aktivni ugovori dosežu vrijednost od 200 milijuna eura.
Od 200.000 eura, 80.000 ide izravno na postupak, a ostatak ide Švicarskoj zakladi, koja sredstva ulaže konzervativno, s očekivanim povratom od dva do šest posto godišnje.
Zašto? Zato što nitko ne zna koliko će vremena proći prije nego što medicina bude u stanju oživjeti osobu. Prinos financira održavanje tijela „na pauzi“ – teoretski, na neodređeno vrijeme, objašnjava Kendziorra.
Kaže da je u tijeku osnivanje zaklade u Lihtenštajnu, gdje ljudi mogu ostaviti sredstva od tisuća, milijuna eura ili koliko god žele – kao ulaganje u svoj potencijalni budući život. Budući da preminula osoba pravno više ne postoji, novac se prebacuje u ovu Zakladu, koja čeka trenutak mogućeg „buđenja“. Sugovornik kaže da osoba koja oživi čeka uloženi novac plus kamate za „drugi život“.
Što se tiče tvrtke, Tomorrow Bio podržavaju obiteljski fondovi i individualni investitori, što tvrtki omogućuje provođenje istraživanja i operativnog razvoja. Kendziorra kaže da su već blizu profitabilnosti zahvaljujući isključivo mjesečnim pretplatama. Samo tijekom ove godine uspjeli su ostvariti ulaganja vrijedna pet milijuna eura.
Osobni razlog iza startupa koji želi pobijediti smrt
„Dugovječnost je oduvijek bila moja strast. Zato sam studirao medicinu“, kaže moj sugovornik. „Bavio sam se istraživanjem raka, pokrenuo nekoliko uspješnih biotehnoloških startupa i koristio ih za financiranje Tomorrow Bio.“
Motiv je, ponavlja, prije svega osoban: „Zanima me što budućnost donosi. Volim život i radije bih bio živ nego mrtav.“
Tijekom svog rada u onkologiji, viđao je mlade ljude s neizlječivim dijagnozama. „Vidite 35-godišnjake kojima možemo ublažiti bol, ali ne možemo spriječiti smrt. Shvatio sam da je njihova jedina realna opcija za budućnost krioprezervacija. Medicina još nema odgovore na sve bolesti, ali kada ih jednog dana dobije, bit će nade za one koji su krioprezervirani. To ne možete imati ako ste kremirani ili pokopani na uobičajeni način“, zaključuje Kendziorra.
Tvrtku je osnovao s Fernandom Azevedom Pinheirom 2020. godine, nakon što je prodao svoja dva biotehnološka startupa. Kaže da je ovaj projekt njegovo životno djelo i da ga nema namjeru prodati.
Pitao sam ljude što misle o ovoj ideji. Neki su bili skeptični, nazivajući je znanstvenom fantastikom; drugi su fascinirani mogućnošću da bi čovjek doista mogao prevariti smrt.
Većina ipak priznaje: sama pomisao na drugu priliku u budućnosti dovoljno je intrigantna da vas navede na razmišljanje o granicama života i vrijednosti novca naspram nade.
Neki naglašavaju prednost s gledišta ulaganja – mogućnost vječnog života. Nedostatak – možda ste potrošili 200 tisuća eura koji vam ionako neće trebati nakon smrti. Dakle, ogroman potencijal gotovo bez neposrednog rizika. Neki kažu da je to odličan scenarij za film, neki kažu da je to prijevara. Na LinkedInu su se pojavili komentari poput: „Ovo Isus nudi, ali besplatno!“
Što kaže znanost?
Znanstvena zajednica ostaje izuzetno skeptična prema krioprezervaciji. Navodi se da do danas nitko nikada nije uspješno oživio osobu nakon 'zamrzavanja', te teoretski postoji rizik da bi svaki pokušaj 'buđenja' rezultirao teškim oštećenjem mozga.
Također se navodi da je ideja da detaljno mapiranje mozga ili nano-procesi mogu popraviti oštećena tkiva i omogućiti obnovu života potencijalno preambiciozna i nerealna.
S druge strane, krionika ostaje fascinantna teorijska platforma: zamrzavanje i vitrifikacija znanstveno su dokumentirani za jednostavnije organizme i stanice, a ekstremna hladnoća u kombinaciji s krioprotektivnim otopinama uspješno sprječava stvaranje kristala leda i oštećenje tkiva. To znači da se tijelo tehnički može sačuvati, ali granica između očuvanja i oživljavanja ljudskog mozga još uvijek je labav most.
Znanost, dakle, prepoznaje vrijednost eksperimenta i očuvanja, ali postavlja jasnu granicu između tehničke izvedivosti i mogućnosti oživljavanja života. To je prostor gdje se nada susreće sa stvarnošću – i gdje je, za sada, budućnost još uvijek neizvjesna.
Startupi poput Tomorrow Bio žele izgraditi čvrst most između današnjeg života i neizvjesne budućnosti. Za njihovih 1020 klijenata, ovo očito nije fikcija, već nada, strateški uložena po cijeni koju bi platili za 'jači' automobil.
Uostalom, čini mi se da je to i ogledalo najdublje ljudske želje, prisutne još od najstarijeg sačuvanog zapisa Ep o Gilgamešu: ostati još malo, vidjeti što nas čeka, nadati se da fizička smrt nije kraj.
Na kraju, možda nećemo moći prevariti smrt, ali možemo stvoriti prostor za nadu u šansi da se jednog dana vratimo u život koji smo izgubili.
A ponekad je čak i to dovoljno da se ponovno osjećamo živima.
.webp){kind=icon}
