Iako sve zemlje Adria regije uglavnom dijele izazove u pogledu financiranja i podrške, iznosi kojima podupiru svoje industrije uvelike variraju. Svaka je država postigla zavidne uspjehe, osobito s obzirom na dostupna sredstva, no iz svih dijelova regije ističu da je za uspješniju i češću suradnju s velikim međunarodnim produkcijama potrebna veća podrška.
Manja ulaganja u filmske projekte u zemljama poput Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Slovenije dodatno otežavaju plasman filmova izvan granica regije. Ta financijska ograničenja često rezultiraju nedostatkom institucionalne podrške, neadekvatnom infrastrukturom i ograničenim resursima za promociju filmova na međunarodnoj razini.
Holivudske produkcije često prepoznaju potencijal Adria regije za snimanje audiovizualnih dijelova, pa su u Hrvatskoj i Sloveniji snimane serije poput Igre prijestolja (Game of Thrones) ili Vješca (The Witcher). No velike produkcije često koriste regiju kao kulisu za druge dijelove svijeta.
Hrvatska
Hrvatsko Ministarstvo kulture i medija iz godine u godinu povećava sredstva za podršku proizvodnji audiovizualnih djela.
"Kada sam preuzeo svoju ulogu u HAVC-u 2019. godine, proračun je iznosio 9,4 milijuna eura, a u 2024. raspolažemo s 15,5 milijuna eura za Nacionalni program. Trećina iznosa osigurana je izvan proračunskih izvora i novim Zakonom o elektroničkim medijima, a tu mislim na doprinose koje streaming platforme moraju osigurati u ukupnom iznosu od četiri posto prihoda ostvarenih u Hrvatskoj za nacionalnu produkciju, ali i sudjelovanja komercijalnih televizija s nacionalnim koncesijama u iznosu od pet posto obveze ulaganja u nezavisnu produkciju", objasnio je direktor HAVC-a Christopher Peter Marcich.
Od 2012. do 2023. godine u sklopu programa poticaja u Hrvatskoj su snimana 123 projekta, a na njihovu je proizvodnju utrošeno 257,2 milijuna eura.
Osim što se stanje na domaćem terenu popravlja, hrvatski film postaje sve priznatiji i prepoznatljiviji na međunarodnoj sceni. Hrvatska je postala jedan od najpoželjnijih koprodukcijskih partnera u ovom dijelu Europe.
"Najnoviji, ali i najveći primjer toga je Zlatna palma u Cannesu, koju je Hrvatskoj prvi put osvojio tim filma Čovjek koji nije mogao šutjeti redatelja Nebojše Slijepčevića i producenata iz kuće Antitalent. Dvije godine ranije Murina Antonete Alamat Kusijanović, iste produkcijske kuće, osvojila je Zlatnu kameru za najbolji debitantski film u Cannesu, što je nesumnjivo bio veliki vjetar u leđa domaćem filmu u inozemstvu", objašnjava Marcich.
Jugoslovenska kinoteka
Gledatelji se vraćaju u kina
Hrvatska kinematografija u protekloj je godini ostvarila zapažen uspjeh – domaće filmove pogledalo je 278.053 gledatelja, što 2023. godinu pozicionira kao treću najuspješniju od osnivanja Hrvatskog audiovizualnog centra.
Najgledaniji hrvatski filmovi u protekloj godini bili su Dnevnik Pauline P. redatelja Nevena Hitreca i animirani film Cvrčak i mravica u režiji Luke Rukavine.
Najskuplji hrvatski film je Gospa iz 1995. redatelja Jakova Sedlara, s budžetom od 4,8 milijuna dolara. Film prikazuje životnu priču fra Joze Zovka kojeg su komunističke vlasti u 1980-ima zatvorile i mučile zbog vjerovanja u svjedočanstva djece o ukazanju Gospe u Međugorju. U filmu glume svjetski poznati glumci Martin Sheen, Michael York i Morgan Fairchild. Svjetska premijera održana je u najvećoj dvorani Radio City Music Halla u New Yorku, koja je bila rasprodana (5375 mjesta), a film je imao i redovitu kinematografsku distribuciju u SAD-u.
Posljednjih nekoliko godina bilježimo porast uspjeha debitantskih filmova, što ukazuje na to da ulaganje u mlade autore i njihove originalne, zanimljive i društveno relevantne priče itekako ima smisla, objašnjava Marcich. Iz prošlogodišnjih podataka možemo zaključiti da domaća publika žudi za dječjim filmovima, a uspjeh je postigao i prvi hrvatski animirani film u 3D tehnici.
Igra prijestolja snimana je u Dubrovniku | Depositphotos
Hrvatska postala omiljena kulisa
Atraktivnost Hrvatske kao lokacije za snimanje filmova nije više novost. U proteklih 12 godina snimljena su 123 filma i serije, a država je profitirala gotovo 260 milijuna eura. Popis filmova i serija zaista je impresivna: Ratovi zvijezda (Star Wars), Mamma Mia!, Robin Hood, ali i serija Igra prijestolja koja je oborila sve rekorde. Utjecaj te serije na Dubrovnik, koji je u seriji prikazan kao Kraljev Grudobran, nemjerljiv je. HAVC procjenjuje da pozitivni učinci serije na hrvatski turizam iznose najmanje 400 milijuna eura.
Iako je turizam u Hrvatskoj cijenjen izvor prihoda, filmska industrija još ima prostora za jači doprinos gospodarstvu. Filmski projekti veliki su i skupi, pa je san mnogih filmaša već godinama osnivanje kvalitetnog filmskog studija.
Bosna i Hercegovina
Filmska scena u Bosni i Hercegovini ima izuzetnu poziciju u europskoj i svjetskoj filmskoj industriji, s obzirom na opće stanje u državi. Filmska industrija, iako neočekivano jaka i povezana, suočava se s brojnim izazovima.
Bosanskohercegovačka kinematografija ostvaruje uspjehe na međunarodnoj sceni, a Sarajevo Film Festival i brojni domaći filmovi i autori zauzimaju značajno mjesto. No problem leži u tome što ne postoji jedinstvena statistička slika o stvarnom stanju. To je izazov s kojim se suočavaju kako sami glumci tako i svi koji su povezani s filmom, bilo direktno ili indirektno.
Stručnjaci navode da, iako su ulaganja u kinematografiju minimalna, uspjesi koje postižu bosanskohercegovački filmaši su nemjerljivi. Međutim, zbog nedovoljnog ulaganja, već se osjeća manjak stručnih kadrova poput scenografa, kostimografa, šminkera i stručnjaka za korekciju boja ili dizajn zvuka. Mala ulaganja i niski honorari obeshrabruju mlade da uđu u tu industriju.
Nedavno su nezadovoljni filmski radnici okupljeni oko Udruženja redatelja i redateljica u BiH kritizirali vlasti zbog urušavanja kinematografije i nedostatka adekvatnog financiranja. Iako se predviđa da će budžet Fondacije za kinematografiju BiH 2024. iznositi oko 2,5 milijuna eura, iz Udruženja tvrde da su izdvajanja za film minimalna u usporedbi s regijom i trenutno iznose 1,51 milijun eura.
Unatoč svemu, redatelji i glumci rade vrhunski posao, a uspjeh filmova prepoznaje se i kroz nagrade. Tako je film Ničija zemlja Danisa Tanovića 2002. osvojio Oscara za najbolji strani film.
Anila Gajević | Edvin Kalić
Anila Gajević, direktorica agencije Zona, prve talent agencije u BiH, kazala je da su filmska i TV industrija pretrpjele brojne turbulencije, od pandemije do štrajkova u Hollywoodu. To je utjecalo i na američke produkcije, koje su prije češće snimale u Europi, što je omogućilo domaćim glumcima priliku za rad u inozemnim produkcijama.
Na pitanje o stanju u domaćoj filmskoj industriji, Gajević kaže da su, nažalost, i filmska i TV industrija zaustavljene problemima financiranja institucija. Pojasnila je i da su javne televizije također u teškoj poziciji. No unatoč problemima, Gajević kaže kako smo svjedočili nekim sjajnim projektima koji će ove godine imati premijere ili kojima su nedavno završena snimanja.
"Rezultati su uvijek iznad očekivanja u odnosu na ulaganje. Naši filmovi redovito postižu uspjehe, kao što je bio posljednji veliki uspjeh filma Quo Vadis, Aida. Ove godine smo na SFF-u vidjeli nekoliko bosanskohercegovačkih filmova koji su snimljeni s minimalnim sredstvima", izjavila je.
Glumci svjetskog glasa, financiranje mizerno
Što se tiče glumaca koji žive u BiH, a imaju međunarodne karijere, popis nije kratak. Glumci koji su u posljednjih nekoliko godina sudjelovali u velikim europskim ili američkim produkcijama uključuju Feđu Štukana, Adnana Haskovića, Selmu Alispahić, Aleksandra Seksana, Ermina Brava, Ermina Sijamiju, Vanesu Glođo i druge. Gajević ističe da je tržište danas globalno za sve, a s mogućnošću da se audicijske snimke naprave kod kuće i pošalju putem interneta, prilike su puno veće nego prije 20-ak godina.
Glumac Feđa Štukan izjavio je za Bloomberg Adriju da je za glumca važno imati dobru biografiju koja će mu otvoriti vrata filmske industrije.
Glumac Feđa Štukan | Vanja Lisac
"Biografija čini glumca glumcem. Ne postoje tarife po kojima će vas netko angažirati za ulogu, već ovisi o tome kako se dogovorite. Mnogo ovisi o proračunu i pregovaračkoj vještini agenta", kaže Štukan. Naglašava da veliki projekti obično zahtijevaju opsežne kastinge te da mnogi glumci u regiji dobiju priliku za audiciju, ali dalje sve ovisi o pripremi, talentu i procjeni redatelja uklapate li se u koncept filma.
Kao glumac koji je radio na mnogim produkcijama, posebno holivudskima, Štukan ističe da je zastupljenost regionalnih glumaca u svijetu u velikoj mjeri uvjetovana važnošću uloge i, kao što je već naglasio, biografijom.
Govoreći o domaćoj filmskoj industriji, Štukan ističe da su ulaganja u nju minimalna te da se kulturi uopće ne pridaje dovoljno pažnje.
"Ulaganja su presmiješna, mizerna, nemam precizniju riječ. Sumnjam da ćemo ikada postati svjesni važnosti kulture i obrazovanja. Naši identiteti nisu utemeljeni na znanju i napretku, već upravo na suprotnom – neznanju i stagnaciji, što je preduvjet za održavanje kleronacionalističkih narativa. U to se ulaže sav raspoloživi novac, pa za kulturu ne ostane puno", kazao je Štukan.
Slovenija
Slovenija ima jedno od najmanje raznolikih izdvajanja za film, a proračun je među najnižima u Europi. Na primjer, Slovenija ima godišnji proračun od 1,5 milijuna eura, dok već u regiji vidimo puno veće proračune. Češka, na primjer, ima proračun od 40 milijuna eura, a Austrija je nedavno povećala ograničenja.
Slovenija ima sustav poticaja – stranim filmskim ekipama vraća 25 posto svih troškova.
Među najvećim holivudskim produkcijama koje su se dogodile u Sloveniji proteklih godina je Netflixov film The Union (Mark Wahlberg, Halle Berry) koji se snimao u Piranu prije dvije godine, a upravo je izašao. To je ujedno film koji je dobio najveće naknade – više od dva milijuna eura, a u zemlji je ostavio 10 milijuna eura. O značaju takvih produkcija za gospodarski razvoj svjedoči i to što je tamošnje ministarstvo gospodarstva Slovenskom filmskom centru 2022. godine odobrilo posebnu isplatu sredstava, budući da bi povrat tih troškova potpuno iscrpio proračun.
Također su snimane i serije poput Vješca u Predjamskom dvorcu kod Postojne. Njegova produkcija dobila je naknadu od 473.311 eura, a film Infinite Storm s Naomi Watts dobio je povrat od 621.733 eura.
Nedostatak stručnog kadra
Problemi s kojima se suočava Slovenija uključuju nedostatak stručnog kadra, birokratizaciju, raspršenost institucija te ograničene kapacitete javnog studija Viba film, koji ne zadovoljava potražnju.
Slovenski film trenutno se financira isključivo iz državnog proračuna, koji je Slovenskom filmskom centru 2023. godine dodijelio nešto manje od devet milijuna eura.
Nagrade slovenskih redatelja na globalnoj razini, među kojima su najistaknutije one Urške Đukić i Katarine Rešek-Kukla, pozitivno odjekuju u filmskom svijetu. No nažalost, umjetnički, nagrađivani filmovi ne generiraju toliko novca kao američki blockbusteri. "Filmovi koji osvoje nagrade na Sundanceu i Berlinu prodaju se za nula dolara", rekao je nagrađivani producent Shant Joshi.
Sjeverna Makedonija
Ako cijeli godišnji proračun za filmove u Sjevernoj Makedoniji vrijedi koliko i prosječni proračun za jedan film u Europi, ako nema filmskih studija i nedostaje odgovarajuća zakonska regulativa, onda je više nego jasno da filmovi svjetskog kalibra nisu karakteristika makedonske filmske industrije, već ovise isključivo o individualnim sposobnostima kreativaca i eventualnoj sreći koja će pomoći da se filmsko djelo uzdigne među zvijezde. Ovo je zaključak naših sugovornika, stručnjaka i redatelja, čije je razočaranje državnom potporom filmskoj umjetnosti itekako očito.
Činjenica je da Sjeverna Makedonija ima skroman fond filmova koji su ostvarili međunarodni uspjeh. Vladimir Angelov, viši filmolog iz Kinoteke Sjeverne Makedonije, član FIPRESCI-ja (Međunarodnog saveza profesionalnih filmskih kritičara), smatra da je za film svjetskog kalibra potrebno puno sreće, i to ne samo da bi bio dobar. Prema njegovim riječima, takvi su filmovi Prije kiše (Pred doždot) kao jedini makedonski filmski klasik i Medena zemlja (Medena zemja).
"Mislim da su nagrade najrelevantniji dokaz uspjeha jednog makedonskog filma. Ako bude nagrada, film će imati svjetsku distribuciju i gledanost. Bez toga, naši filmovi osuđeni su na lokalne balkanske i makedonske festivale te na nekoliko projekcija u nekoliko kinodvorana u Makedoniji. Ni televizije nisu zainteresirane za prikazivanje makedonskih filmova, niti producenti imaju volje i interesa da ih ponude", kaže Angelov.
Režiser Milčo Mančevski | Depositphotos
Milčo Mančevski, redatelj više od deset međunarodno nagrađivanih dugometražnih i kratkometražnih filmova, među kojima je i Prije kiše, prvi makedonski film nominiran za Oscara, a koji je osvojio i Zlatnog lava, kaže kako umjetnost i kvaliteta često nisu presudni za uspjeh filmskog djela.
"Volio bih misliti da je za međunarodni uspjeh filma iz male zemlje najvažnija kvaliteta samog filma. No praksa nas uči da to nije uvijek tako, da festivalska politika, prevladavajuća ideologija te pozitivne i negativne predrasude također igraju ulogu", kaže Mančevski.
Filmska industrija kao siroče
Najveće kritike makedonske filmske industrije odnose se na državu, točnije na nedovoljnu i često neadekvatnu podršku filmskoj industriji. Konkretno, Agencija za film ove je godine izdvojila oko 2,13 milijuna eura za financiranje projekata iz filmske industrije, što predstavlja samo 2,76 posto proračuna tamošnjeg ministarstva kulture i turizma. Poručuju kako će u narednom razdoblju biti pripremljena strategija razvoja makedonske filmske produkcije.
"Kako bih plastično objasnio problem s financijama, reći ću da je prosječna cijena filma u Europi 2020. godine iznosila koliko i cijeli proračun za film u Makedoniji", kaže filmolog Angelov.
Redatelj Mančevski pak ističe kako je upravljanje državnim novcem najslabija karika u lancu filmske industrije.
"Talenata ima, ali najslabije karike u lancu su scenarij i administracija, zajedno s industrijom i državnim novcem. Scenarijima nedostaje hrabrosti i osobnog stava, često su pisani po narudžbi za ono što će proći kod stranog naručitelja. Administracija, odnosno Filmska agencija, terminalno je zaražena korupcijom", kaže Mančevski.
Međutim, postoje filmovi čiji uspjeh prkosi skromnim financijama. Lena i Vladimir redatelja Igora Aleksova upravo je takav. Riječ je o njegovom debitantskom dugometražnom filmu koji je već osvojio četiri nagrade na međunarodnim filmskim festivalima. Cijeli proces stvaranja filma trajao je sedam godina, uglavnom zbog nedostatka sredstava. Iako je za taj film bilo predviđeno 400 tisuća eura, što bi, prema riječima redatelja, povećalo produkcijsku vrijednost, od Agencije za film dobili su samo 244 tisuće eura. Kasnije, uz pomoć koprodukcije iz Srbije u iznosu od 38 tisuća eura, film je konačno završen prošle godine.
Nema zarade
"Postojeći filmski zakon i neka pravila ili nepisana pravila koja se poštuju treba promijeniti. Godinama se čekalo da počne funkcionirati Udruženje za zaštitu autorskih i srodnih prava, koje ima licencu već osam godina, ali nije aktivno. Sve naše susjedne zemlje imaju takva udruženja, samo mi zaostajemo", kaže redatelj Aleksov.
Prema njegovim riječima, najvažnije je da državna Agencija za film obavlja svoj zadatak u distribuciji i promociji filmova. "Na svjetskim tržištima naše projekcije su najčešće prazne. Agencija treba promicati naše projekcije", kaže Aleksov.
Čini se da mnoge prepreke makedonske filmske industrije stvaraju situaciju u kojoj se i ne može govoriti o pravoj filmskoj industriji.
"Industrija je generalno vezana za profit i masovnu proizvodnju, stoga ne želim filmsku industriju u Sjevernoj Makedoniji nazivati industrijom. Velike zemlje imaju filmsku industriju. Mislim da u Sjevernoj Makedoniji nema filma koji je zaradio više nego što je koštao", zaključuje filmolog Vladimir Angelov.
Srbija
Srpska filmska industrija prolazi kroz fazu transformacije, uz značajna ulaganja u infrastrukturu i produkciju s ciljem privlačenja stranih investicija i unapređenja domaće produkcije. Beograd, Novi Sad i ostali urbani centri u Srbiji sve više postaju atraktivne lokacije za strane produkcije, zahvaljujući povoljnim uvjetima snimanja, kvalitetnoj filmskoj radnoj snazi i raznolikim pejzažima. Jedan od ključnih elemenata za razvoj filmske industrije u Srbiji je postojanje odgovarajuće infrastrukture. Beogradski Avala film, kao i noviji filmski studiji poput onih u Šimanovcima, pružaju potrebne kapacitete za snimanje velikih produkcija.
Vlada Srbije također ulaže u poticaje za filmsku industriju, a analize provedene svake godine pokazuju kako se državi to višestruko isplati. Program poticaja omogućava povrat 25 posto od kvalificiranih troškova za filmove i serije, dok za projekte s proračunom većim od pet milijuna eura iznosi 30 posto. Od 2016. godine, ukupna sredstva dodijeljena kroz poticaje povećana su 5,8 puta, dosegnuvši 16,1 milijun eura u 2023. godini.
Holivudski blockbusteri i manji filmovi troše milijune u Srbiji. Taj trend nastavio se i 2023. godine, uz sve veći broj produkcija koje biraju Srbiju kao destinaciju za snimanje, iako je ove godine došlo do usporavanja.
Iz Srpske filmske asocijacije navode da je jedan od razloga zašto možemo "glumiti" druge lokacije prisutnost različitih arhitektura.
Beograd postao atraktivna lokacija
"Nakon osam godina od uvođenja sustava poticaja, za Srbiju je sada prioritet privući što više visokobudžetnih projekata te onih čija se radnja ili bar dio odvija baš u Srbiji", kaže Tanja Mitić iz Srpske filmske asocijacije.
Dijelovi Srbije zasad najčešće predstavljaju druge lokacije: Stara planina i Tara glumile su planine Kašmir i Fuji, dok je Beograd često prikazivan kao razne europske prijestolnice. "Od svih lokacija, najviše se snima u Beogradu. Uz odlične hotele, veliki broj kafića i restorana te eklektičnu arhitekturu, Beograd spaja stilove karakteristične za srednju Europu sa socijalističkim monumentalizmom i modernim građevinama", navodi Srpska filmska asocijacija.
Najpoznatiji holivudski i međunarodni filmovi snimani u Srbiji uključuju Braću Bloom (The Brothers Bloom, 2008.), Kodno ime: Studeni (The November Man, 2014.), Umri muški: Dobar dan za umiranje (A Good Day to Die Hard, 2013.), Čuvaj me s leđa (The Hitman's Bodyguard, 2017.), Mašina (The Machine, 2023.) i Koriolan (Coriolanus, 2011.).
Što se tiče nagrada, redatelj Emir Kusturica osvojio je Zlatnu palmu na Kanskom festivalu za filmove Otac na službenom putu i Podzemlje.
Režiser Emir Kusturica | Depositphotos
Talenti odlaze za boljim prilikama
Iako strane produkcije donose značajan prihod, domaći filmski stvaratelji često se suočavaju s nedostatkom sredstava, što dovodi do toga da mnogi talentirani filmski radnici napuštaju zemlju u potrazi za boljim prilikama.
U 2023. godini kino dvorane posjetilo je više od četiri milijuna ljudi, što je 14 posto više nego 2022. godine, dok je prihod porastao za 26 posto, dosegnuvši 2,3 milijuna dinara. Prosječna cijena ulaznice iznosila je 4,5 eura, a domaći filmovi imali su udio od 18 posto. Broj kino dvorana porastao je za sedam.
Neki od najskupljih srpskih filmova su Sveti Juraj ubija zmaja (Sveti Georgije ubiva aždahu) s budžetom od pet milijuna eura i Charleston & Vendetta (Čarlston za Ognjenku) s budžetom od oko četiri milijuna eura.
Srpska filmska industrija ima potencijal postati još značajniji igrač na regionalnoj i globalnoj razini. No za to su potrebni dodatno ulaganje, poticaji i edukacija filmskih radnika, kao i rješavanje problema koji ometaju razvoj domaće produkcije. Ipak, srpski film sve više doprinosi BDP-u, iako taj udio ne prelazi jedan posto ukupnog BDP-a zemlje.
-- U pisanju pomogli Mirjana Joveska (Sjeverna Makedonija), Danijela Polonijo (Hrvatska), Iva Lačan (Slovenija) i Ivana Raonić (Bosna i Hercegovina).
.webp){kind=icon}
