Jesmo li ovaj tjedan svjedočili političkom bullyingu i guranju velikih trgovaca u kartel, a sve pod egidom socijalne osjetljivosti? Prema svemu sudeći jesmo. Evo o čemu se radi.
Inflacija je opet ubrzala, a ubrzano se približavaju i izbori. Cijene rastu naočigled i nije jednostavno u tim trenucima biti na vlasti. No vlast može ono što drugi ne mogu, a to je kreativno tumačiti zakone i koristiti poluge daleko od kamera i iza zatvorenih vrata. Defile čelnika velikih trgovačkih lanaca koji su dva dana vijećali s vladom i na koncu izišli van pristavši sniziti cijene najmanje 30 artikala iz takozvane košarice proizvoda (Konzum je podigao uloge i na Vladinih 30 artikala ubacio njih još tisuću) u najkraćim se crtama može nazvati dogovorom oko cijena. Još kraće, udruživanjem u kartel. Zakonski gledano, nije važno dogovarate li se oko toga da ćete cijene rušiti, zadržati na istoj razini ili povisiti. To se ne radi. To nije zakonito. Iznimke su toliko rijetke da ne potvrđuju, nego betoniraju pravilo. Ali tu se vraćamo na početak. Vlast može ono što drugi ne mogu.
Pitali smo i Andreja Plenkovića što se to stavilo na stol pred trgovce. Pitali smo i čelnika našeg najvećeg proizvođača, Atlantic Grupe, očekuje li da će nakon trgovaca Vlada pokucati i na njegova vrata i koliko uopće ima prostora za manevriranje sa svojim maržama. Evo kako ovu situaciju sagledavaju Dijana Kladar i Mićo Ljubenko, dvoje odvjetnika s bogatim iskustvom upravo u trgovačkom pravu.
Kako zakon gleda na ovu praksu?
Kladar: Sav teret ovih dogovora prebačen je na trgovce. S jedne strane oni moraju udovoljiti zahtjevu Vlade, jer ako ne budu, vjerojatno će snositi neke sankcije. Vlada je to napravila na način da je rekla: "Mi vama dajemo sugestiju, a konačna odluka ovisi o vama." Okupila ih je na jednom mjestu. Ja bih rekla da tu imamo opasnost za trgovce. Ti trgovci moraju raspraviti hoće li sniziti cijene određenih proizvoda. Ja pretpostavljam da će se sigurno dogoditi da će oni morati i povećati cijene određenih proizvoda i vjerujem da se na tim sastancima pričalo o nedopuštenim stvarima u pogledu pravila tržišnog natjecanja. Naime, zabranjeno je stvarati nekakve sporazume o cijenama. Mogu postojati iznimke, ali i one su vrlo, vrlo restriktivne. Spomenimo COVID vrijeme gdje se moglo tolerirati nekakav krizni kartel, ali opet vrlo, vrlo restriktivno. Trgovcima nije bilo lako, ali mislim da oni imaju problem što moraju udovoljiti zahtjevu Vlade. Doći će do nekog pada njihovog prometa, a njihov core biznis, odnosno njihova svrha je da ostvaruju dobit. Znači, tu su zabrinuti, ali s druge strane ja mislim da bi trebali biti svi jako zabrinuti po pitanju hoće li Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u jednom trenutku pokucati na njihova vrata ili će to biti neki gentlemen's agreement. Ja se bojim da je na tim sastancima svašta dogovarano, pa između ostalog i povećanje nekih drugih cijena i na koji način će država izaći u susret poduzetnicima, a to mi je zapravo zabranjeno i o tome su već zauzeti stavovi. Recimo, sigurno mi je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja rekla da nije dopušteno da npr. HUP ili neke udruge sugeriraju ili razgovaraju, okupe poduzetnike i pričaju o cijenama tako da vrlo, vrlo osjetljivo područje je zapravo vrlo teška pozicija za trgovce.
Ljubenko: Očekivano je bilo da će se trgovci na neki način odazvati na poziv Vlade i da će nastojati biti konstruktivni s te strane. Ovi prvi koraci sigurno su, ajmo tako reći, zakoniti jer nije to neorganizirano. Mi imamo Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja. Imamo Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja. Svi znaju pravila i zapravo s tim znanjem o pravilima su i krenuli u sve to. Međutim, ipak je riječ o jednom presedanu. Presedan je zbog toga što nikada do sada trgovci nisu na poziv Vlade sjeli za stol u cilju usklađivanja cijena. Usklađivanje cijena je samo po sebi po zakonu nezakonito. I sad će se tu otvoriti neka nova pitanja i takvi primjeri će biti vrlo nezgodni za budućnost jer će se dati jedna nova praksa da su ipak u nekim okolnostima dogovori oko cijena, ajmo reći zakoniti.
Treba li se uključiti AZTN i kakva se reakcija može očekivati ako se Agenciji obrati kakav nezadovoljan mali trgovac koji nema prostora smanjivati maržu?
Ljubenko: Agencija, ajmo biti nekako racionalni, se neće sama uključiti. Zašto? Zato jer je cijela stvar vrlo javna. Ovakve stvari se događaju, inače po definiciji upravo suprotno. Radi se o potencijalno zabranjenim sporazumima, pa zbog toga se onda agencija i uključuje jer to nije poznato. To nije javno. Ovdje je sve obratno. Ovdje je sve javno. Zakon daje jedan mali prostor za ajmo tako nazvati iznimku od zabranjenog sporazuma, a to je, ako se ispuni nekoliko uvjeta. Najbitniji uvjeti u zakonu su da je riječ s jedne strane o zaštiti potrošača, što bi ovdje čak bilo u redu. Zašto? Zato jer se radi o sniženju cijena, a ne o povećanju, ali s druge strane, ono što ste i vi spomenuli u tom smjeru, da se ne smije istovremeno oštećivali druge trgovce s time. Ovdje će se postaviti pitanje je li to sve skupa dobro i za male trgovce, jer kada veliki snižavaju cijene, oni imaju i svoje veće marže. Oni nabavljaju u većim količinama, a mali trgovci sada možda gube kompletno svoju maržu. Uglavnom, zakon nije predvidio ništa na temu ako dogovor trgovaca se radi, ajmo tako reći, uvjetno po pozivu Vlade. Znači, zakon nema regulaciju. Ako Vlada to traži, onda će to biti zakonito, a ako trgovci to sami rade, onda nije zakonito. To je sad onaj upitnik koji se nama javlja u pravnoj praksi, a plus toga i pitanje: ako se trgovci nastave na ovaj inicijalni poziv Vlade dalje dogovarati, do koje točke, do kojeg perioda će taj dogovor biti zakonit, a preko koje točke će preći u njihov vlastiti dogovor?
Kladar: Netko može prijaviti ove trgovce koji trenutno sudjeluju Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja i reći: "ovo što vi sad radite. Nama nije prihvatljivo, tu su najveći trgovci, ali ja sam neki mali trgovac. Meni nije prihvatljiva ta priča." Kad Vlada donese odluku koju je donijela za određene proizvode, u redu, taj dio moramo poštovati jer zakonodavac je dao pravo Vladi da u određene kategorije proizvoda ograniči cijenom, ali kad pričamo o cijenama nekih proizvoda koje je Vlada nije ograničila posebnim propisom e ja bih rekla da tu da su tu trgovci u velikom problemu i jedino tijelo koje može odlučiti je li to iznimka i da li bi ova priča prošla s aspekta tržišnog natjecanja je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Kako ona to zapravo utvrđuje? Tako što doslovno gleda pisanu korespodenciju. Vjerojatno nekakve audio snimke ne postoje niti video. S razlogom ne možete dobiti puno informacija o tome što se na tim sastancima događa. Neke informacije koje izađu u javnost mogu dovesti do toga da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja naprosto mora reagirati. Ona bi trebala i po službenoj dužnosti reagirati, ali u nekim situacijama zapravo ne reagira. Ona bi trebala biti aktivnija i o tome se isto dosta priča. Ima dosta slučajeva gdje postoje kršenja, a ne reagiraju. Ono što je kod ove agencije zanimljivo jest da su kazne izuzetno visoke. Puno više od GDPR-a. Tu deset posto prometa može biti kazna. To su iznimno visoke kazne i one se izriču u Hrvatskoj, ali i puno puta ta agencija zna zažmiriti i ne djelovati ako je potpuno vidljivo da postoje neki prekršaji.
Nije li sve što gledamo pred kamerama dokaz usklađenog djelovanja?
Kladar: Je do neke mjere, ali da bi odluka mogla proći na sudu trebali bi postojati i nekakvi drugi parametri. Mislim da je tu najveći problem što su se oni vrlo vjerojatno dogovarali i o povisivanju cijena. Ja ne vjerujem da su pričali samo o sniženju. Ja vjerujem da su na tom sastanku pričali i kako će se oni namiriti za ovaj gubitak. I na kraju krajeva, kad je bilo ono prvo sniženje cijena, potrošači su govorili da su određeni proizvodi zapravo narasli cijenom, a konkretni proizvodi koji su zakonom propisani su se snizili. Naravno, može i netko unutar te grupe poduzetnika izaći i svjedočiti pred agencijom.
Jedna hipotetska situacija. Biste li vi kao odvjetnik prihvatili slučaj malog trgovca koji smatra da je izrazito oštećen i smatrate li da biste imali šanse pred sudom?
Ljubenko: Jednoga ne, ali možda kad bi se hipotetski otvorio slučaj veće grupe malih trgovaca, onda dobivate neki legitimitet. Onda možete i reći da se sada dogodio neki poremećaj na tržištu. Jer jedan trgovac nije tržište, ali ako statistički možete reći da to objektivno utječe na srednje trgovce na male trgovce, onda se već nešto događa na tržištu.
.webp){kind=icon}
