Intenzivno korištenje Twittera općenito nije u korelaciji sa zdravom pameti. Ovaj društveno-medijski servis, kako je često isticano, nagrađuje shitposting, tj. podjebavanje, objavljivanje budalaština, samopromociju i prekomjerno dijeljenje. To mu je zajedničko s reality TV-om, iako je Twitterova velika inovacija, nedvojbeno, široj korisničkoj bazi ponuditi bogatu količinu emocionalne toksičnosti koja je inače dostupna samo natjecateljima s FBoy Islanda i Kardashiankama. Twitter ga servira bilo kome, na bilo kojem jeziku, u bilo koje vrijeme. Ovo može biti zabavno i, s vremena na vrijeme, čak i prosvjetljujuće, ali ima tendenciju uzdići najpliće ljude na svijetu. Prikladno je što je ovaj servis donedavno vodio Jack Dorsey.
Ako ste na toj društveno-medijskoj platformi i pratite njezina najvećeg poslovnog shitpostera među influencerima, onda vjerojatno znate da je Dorsey prošli tjedan smijenjen zbog tužbe protiv Delawarea kojom se Elona Muska želi prisiliti na ispoštivanje svojeg dogovora o kupnji tvrtke. Parnica svim uključenima bila teška, osim Dorseyju koji je Twitter napustio prošlog studenog, neposredno prije nego je nered počeo, i uspio izbjeći sve kontroverze dok mirno vodi svoju tvrtku za plaćanja Block i glumi kriptoinfluencera. Posljednjih mjeseci izmislio je nešto što se zove Web5 (?), reklamirao je rizičan oblik financijskih špekulacija oko stambenih projekata u New Yorku i sprijateljio se s potencijalno autoritarnim Salvadorom. (Opusti se, on voli Bitcoin!)
Što se tiče spora oko Twittera, Dorsey je igrao za obje strane. Rekao je kako je Twitterova odluka o blokiranju bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, čije je poništenje Musk najavio, u to vrijeme bila ispravna, ali i da je bilo "ludo i pogrešno" što je morao donijeti takvu odluku, pa smatra da blokiranje ne samo da nije rješenje, već da ne bi trebalo biti ni dopušteno, Dodao je i kako to ništa nije važno ako niste "u areni". U travnju, dok se Twitter pokušavao oduprijeti Muskovu trolanju i očito neozbiljnoj ponudi za preuzimanje, Dorsey je Muska nazvao "jedinstvenim rješenjem kojem vjerujem". No umjesto da odabere stranu, pohvalio je i Muskova protivnika, glavnog izvršnog direktora Twittera Paraga Agrawala. Obojici je zahvalio "što su tvrtku izvukli iz nemoguće situacije". Kako bi dodatno signalizirao iskrenost tih besmislenih i kontradiktornih osjećaja, dodao je poveznicu na pjesmu Radioheada Everything in Its Right Place.
Sjedište Twittera| Bloomberg
To ništa zapravo nije imalo smisla, ali Dorseyjev opis "nemoguće situacije" bio je barem točan, čak i ako je izostavio svoju ulogu u stvaranju te situacije. Vrijedno je istaknuti kako je uz sve Dorseyeve propuste Twitter uistinu važan servis. Ako se možete probijati kroz fameballe i antivaksere, onda možete pronaći i poneke vijesti vrijedne razgovora. Twitter bi doista mogao biti, kako je Musk rekao, "digitalni gradski trg" – a ipak, umjesto da kapitalizira očite prilike, suočava se s tim što ga kontrolira hiroviti milijarder koji se čini više zainteresiranim za promicanje svojih poslovnih interesa i ugađanje političkoj desnici. Druga je opcija, ako Musk pobijedi na sudu i ne kupi kompaniju, momentalni pad cijene njezinih dionica i daljnji kaos u izvršnim redovima.
Lako je zaboraviti, ali Musk nije prvi aktivistički investitor s kojim se Dorsey borio. Početkom 2020. Elliott Management, tvrtka koju je osnovao Paul Singer, stekla je više od milijardu dolara u dionicama Twittera i natjerala upravni odbor na smjenu glavnog izvršnog direktora. Kako je ranije ove godine Bloombergov Kurt Wagner izvijestio, Elliottova je zabrinutost bio Dorseyjev nedostatak fokusa. Dorsey je imao dva posla izvršnog direktora, a njegova predanost jednom od njih činila se upitnom. Ova kritika, koja je godinama tinjala, bila je razumljiva. Dorsey je na to odgovorio daljnjim povlačenjem. Prije četiri je godine 2018. otišao na 10-dnevnu tihu meditaciju u Mjanmaru, a 2019. je krenuo na jednomjesečnu turneju po Africi tijekom koje se susreo s kripto entuzijastima te je otišao na još jedno desetodnevno povlačenje u tišinu meditacije. Zatim je objavio, očito bez prethodnog upozorenja Twitteru, kako najmanje tri mjeseca u 2020. planira raditi na daljinu iz Afrike. Kada je Twitter Trumpa blokirao u siječnju 2021. godine, Dorsey je bio u Francuskoj Polineziji.
Dorseyjevi prijatelji i branitelji dugo su objašnjavali njegov amaterski nedostatak fokusa koji se pojavio tijekom njegova prvog mandata izvršnog direktora, kada je na tehničke propuste usluge reagirao da je to više stvar optike nego nedostatka upravljanja. Dorsey je, prema tom načinu razmišljanja, svojim zamjenicima mudro dopustio samostalno donošenje najboljih odluka. Čini se da je to u posljednje vrijeme malo teže progutati jer Dorsey šuti dok Musk i njegovi saveznici vrijeđaju iste menadžere kojima je Dorsey nekoć popuštao. Njegova poza mudre pasivnosti sve više djeluje kao maskiranje vlastitih ograničenja.
A kada je zviždač i poznati direktor za kibernetičku sigurnost koji je na Twitteru radio od 2020. Peitera Zatka progovorio, sve je postalo jasno. Zatkovo svjedočenje 13. rujna pred Odborom Senata, čije se ponavljanje pred sudom očekuje idući mjesec, privuklo je pažnju uglavnom zato što sugerira da je Twitter namjerno ignorirao rasprostranjenost neželjene pošte i botova unutar svoje mreže. Upravo bi to moglo pomoći Musku. No ta optužba nanosi puno veću štetu kompaniji, ali ujedno pokazuje Dorseyjeve propuste u kontroli Twittera.
Bloomberg
Zatko oslikava portret tvrtke koja, čak i nakon nagodbe s FTC-om iz 2011. oko neuspjeha u zaštiti osobnih podataka korisnika, ulaže slabe napore u zaštitu podataka ili sprečavanje stranih obavještajnih operativaca u korištenju usluge za vlastite ciljeve. Osnovne konture ovoga neuspjeha već su bile dobro poznate: Nedugo prije Zatkova pridruživanja, Twitter je nekako dopustio da računi njegovih najistaknutijih korisnika, uključujući Joea Bidena, Baracka Obamu, Billa Gatesa i Muska, budu hakirani od 17-godišnjeg kriptoprevaranta. Ranije ove godine bivši menadžer za medijska partnerstva na Twitteru osuđen je za špijunažu za Saudijsku Arabiju. No Zatkova je izjava uključivala nove optužbe o tome kako se kompanija nije potrudila spriječiti zaposlenike u slobodnom upravljanju korisničkim podacima te da je stranoj vladi, Indiji, dopustila vršenje pritiska kako bi zaposlila obavještajne agente. (Twitter te tvrdnje osporava.)
Jednako je osuđujuća i Zatkova priča o njegovoj vezi s Dorseyem. Zatko je rekao kako je izvršni direktor samo "sporadično" prisustvovao sastancima i da bi ponekad tjednima šutio, a zaposlenici su pokušavali pokrivati njegov dio posla. Nakon što je zaposlio Zatka i dao mu kontrolu nad ogromnim odjelom koji uključuje stotine zaposlenika i tisuće izvođača, Dorsey mu je jedva posvetio pet minuta svojeg vremena. Zatko je u svojem iskazu rekao kako je Dorsey u godinu dana s njim razgovarao samo šest puta i izgovorio "možda 50 riječi" sveukupno, a svaki poziv trajao je manje od pola sata. ("Potpuno lažno", tweetao je Dorsey.) Cjelokupna njihova prepiska, prema Zatku, svodi se na nekih 20 kartica teksta.
Twitter je Zatka, otpuštenog zbog, kako je to Twitter nazvao, lošeg učinka, opisao kao oportunista koji se lijepi na Muskove pritužbe u pokušaju mirenja nezadovoljstva i samopromocije. Početkom rujna, tvrtka je rekla kako Zatko nije inicijalno pokrenuo pitanja neželjene pošte prije nego je dobio otkaz. S druge strane, protiv zviždača se uvijek podižu optužbe za oportunizam, a čini se da je Twitter Zatka shvatio dovoljno ozbiljno da bi ga izbacio na ulicu uz otpremninu od sedam milijuna dolara koja uključuje i ugovor o tajnosti podataka.
No, čak i ako je Twitterova verzija priče istinita i Zatko jest pretjerao, cijela stvar i dalje izgleda loše za Dorseyja, s obzirom na to da je Zatka osobno vrbovao. Čini se da je priča o Twitteru zapravo priča o angažiranju neučinkovitog, poslovno utjecajnog čovjeka koji je sklon samoreklamiranju, a ne pravog menadžera. Taj opis zvuči nekako poznato, zar ne?
.webp){kind=icon}
