Spajanje Honde i Nissana čini novu frontu u borbi protiv kineskih proizvođača

Spajanje Honde i Nissana otrežnjujuća je činjenica za cijelu automobilsku industriju. Može se reći da savršeno ilustrira rastuću potrebu za brzom prilagodbom agresivnoj kineskoj konkurenciji i radikalnim promjenama u potrebama potrošača. Nissan već neko vrijeme bilježi skromne stope rasta prihoda, nakon turbulentnog partnerstva s Renaultom, posebice tijekom mandata Carlosa Ghosna, koji je bio arhitekt saveza Renault-Nissan i mentor bivšeg predsjednika uprave Stellantisa Carlosa Tavaresa. Kada je pod misterioznim okolnostima pobjegao zbog financijskih malverzacija, stavljen je veliki upitnik na održivost saveza. Renault je u sklopu velikog restrukturiranja smanjio svoj udio u Nissanu s 43 na 15 posto. Nadalje, Nissan planira daljnje restrukturiranje i smanjenje troškova, uključujući smanjenje radne snage za devet tisuća zaposlenika.

Alijansa je od početka bila prožeta raznim problemima – kulturološke razlike, neravnoteža u glasačkim pravima u korist Renaulta, kao i drugačija vizija strategije vezane uz električna vozila marginalizirali su Nissanove interese. Što se tiče strategije, Renault je bio predan agresivnom prijelazu na električna vozila, dok je Nissan bio oprezniji (kao i Toyota), iako je bio jedan od pionira u električnim vozilima, predstavivši model Nissan Leaf 2010. godine. Također, Nissan je bio više usmjeren na tržište Sjeverne Amerike, dok je Renault ciljao na europsko.

Burna reakcija tržišta kapitala

Prva reakcija na glasine o potencijalnom spajanju dovela je do skoka dionica Nissana za 23,7 posto, dok su dionice Honde pale za oko tri posto. Ubrzo nakon objave, dionice Honde i Nissana doživjele su konvergentni uzlazni trend. Prije objave Hondine dionice imale su relativno stabilan promet i cijenu. Nakon što je spajanje potvrđeno i prašina se slegla, dionice Honde stabilizirale su se, dok su dionice Nissana dodatno pale. Dodatnu sigurnost investitorima Honda je osigurala otkupom vlastitih dionica. U posljednjih godinu dana cijena dionice Honde pala je za osam posto, dok je cijena dionice Nissana pala za čak 27,2 posto, vrativši se na razine prije najave spajanja.

Pad prodaje – dodatni motiv za spajanje

Potreba za konsolidacijom još je jasnija kada se pogledaju trendovi prihoda. Naime, i Honda i Nissan iz kvartala u kvartal bilježe sve manje stope rasta prihoda. Honda posluje nešto bolje od Nissana i održava nominalni rast, ali je Nissan zabilježio pad prihoda od 5,1 posto od 30. rujna 2024. godine.

Honda i Nissan iza Toyote po profitabilnosti

Izazovi s profitabilnošću i kontrolom troškova glavna su tema u industriji. Konteksta radi, usporedili smo EBITDA marže Honde i Nissana s njihovim glavnim konkurentom na japanskom tržištu, Toyotom, kao i jednim od glavnih predstavnika kineske konkurencije, BYD-om. Širi trend je pad profitabilnosti, a najbolje se drže BYD i Toyota. Toyota, inače industrijski primjer optimizacije proizvodnje i kontrole troškova, bilježi znatno veće profitabilnosti od svojih japanskih konkurenata, pa čak i od BYD-a. Nissan pak bilježi najnižu EBITDA maržu. Spajanjem i formiranjem treće najveće svjetske automobilske tvrtke, nada leži u ekonomiji razmjera za održavanje rezultata i konkurentnosti.

Nissanova niska zaduženost olakotna je okolnost

Nissanov fiskalni konzervativizam, unatoč previranjima s Renaultom, njihov je as u rukavu. Zadržali su neto gotovinsku poziciju zadnje tri godine, a neto dug prema EBITDA-i na dan 31. ožujka 2024. negativan je 1,24 puta. Honda je značajno zadužena, s neto dugom u odnosu na EBITDA-u na dan 31. ožujka 2024. 2,55 puta. Djelomično se to može objasniti razlikama u pristupu tranziciji električne energije. Honda je bila puno ambicioznija od Nissana u pogledu razvoja tehnologije, a to je podrazumijevalo veće troškove i ulaganja (a time i veće kapitalne zahtjeve). Nissan je bio konzervativniji kada su u pitanju električna vozila. Nissan je koračao oprezno, slično kao i Toyota, koja se još uvijek najviše oslanja na hibridne pogonske sklopove, gdje je tržišni lider. Treba napomenuti da, budući da je Honda diverzificirana u druge djelatnosti, to također ima učinak na dug.

Budući izgledi

Konsolidacija je u autoindustriji uhodana strategija, a u vrijeme krize i pada potražnje čini se nužnom. Pogotovo zbog kineskog tržišta, gdje se zajednički tržišni udio Honde i Nissana u posljednjih pet godina prepolovio na osam posto, zbog pojačane konkurencije domaćih proizvođača. Ekonomija razmjera naziv je igre, a Nissan i Honda čine ujedinjenu japansku frontu u borbi za opstanak.

Najveći sinergijski učinci i uštede troškova proizaći će iz dijeljenja platformi i objekata, kao i zajedničkog istraživanja i razvoja. Očekuje se da će se Honda odvojiti od svog poslovanja koje nije povezano s automobilima i imati novu holding kompaniju (Honda Nissan) koja će biti uvrštena na burzu kasnije ove godine. Nissan je, kao i u savezu s Renaultom, smješten na mjestu suvozača.

Nissan ponovno ulazi kao manji partner – Nissanova tržišna kapitalizacija je gotovo petina Hondine (od 30. rujna 2024. LTM). To donekle potvrđuju i navedena kretanja cijena dionica. Nissanove dionice, unatoč početnom entuzijazmu oko potvrde spajanja, imale su povijesni rast, a nakon objave doživjele su pad. Investitori su vjerojatno uvidjeli činjenicu da će Honda vući sve konce u ovom savezu i zapitali su se koliku će vrijednost Nissan dodati toj transakciji. U paketu je i mlađi partner u alijansi Renault-Nissan, Mitsubishi, koji tek treba odlučiti hoće li biti dio nove alijanse.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar