Verne je Zagreb gurnuo u prvi plan globalne revolucije robotaksija

Dok su robotaksiji donedavno djelovali kao daleka tehnološka fantazija rezervirana za američke i kineske megagradove, Zagreb je nedavno postao dio te priče. Ova vijest zaslužuje širi kontekst, gdje se danas nalazi globalna robotaksi industrija, tko su glavni igrači i s kakvim se izazovima suočavaju.

Robotaksiji su desetljeće i pol bili tehnologija koja je stalno najavljivana, ali sporo dolazila. Google je još 2010. godine pokrenuo istraživački projekt samovozećih automobila, a od tada su velike tehnološke kompanije obećavale grad bez privatnih vozila, gdje se ljudi jednostavno pozivaju automatizirano vozilo kad im zatreba. Logika iza toga je jednostavna: privatni automobili većinu vremena stoje parkirani, dok bi flota robotaksija mogla biti u kontinuiranoj upotrebi, smanjujući broj vozila na cestama i optimizirajući gradski promet.

Realnost je, međutim, bila sporija od vizije. Tek su posljednjih godina robotaksiji prešli iz faze testiranja u fazu stvarne komercijalne dostupnosti i to prvo u SAD-u i Kini, a zatim postupno u nekoliko gradova na Bliskom istoku i u Aziji. Sada se taj val širi i prema Europi, gdje testiranja i pripreme za komercijalno lansiranje provode i najveći globalni igrači.

Waymo

Waymo, projekt u vlasništvu Googleovog Alphabeta, danas se smatra globalnim liderom u ovoj industriji. Kompanija bilježi stotine tisuća plaćenih vožnji tjedno diljem SAD-a i aktivno širi svoje poslovanje na nova tržišta, uključujući i Europu. Waymove vožnje pritom nisu jeftinije od klasičnih usluga poput Ubera, naprotiv, zbog visokih troškova vozila, senzora i infrastrukture, cijene su često više, no kompanija se oslanja na sigurnost i pouzdanost kao ključne argumente za privlačenje putnika.

Na drugoj strani svijeta, kineski igrači poput Baidua i drugih lokalnih kompanija brže su uspjeli komercijalizirati robotaksi usluge, djelomično zahvaljujući snažnoj domaćoj industriji električnih vozila koja im omogućava jeftiniju i bržu proizvodnju vozila. Cijene vožnji u Kini stoga su znatno niže nego u SAD-u, iako i dalje ne dosežu razinu klasičnih taksi usluga.

Tesla je, unatoč ranim najavama Elona Muska da su njegova vozila spremna voziti posvuda, zapravo jedan od sporijih igrača u praktičnoj implementaciji: kompanija svoje robotaksije uvodi postupno i oprezno, uz stalna ograničenja regulatorne prirode.

Bloomberg Mercury

Podaci koje objavljuju same kompanije sugeriraju da su robotaksiji sigurniji od ljudskih vozača kada je riječ o nesrećama s teškim posljedicama, no neovisne analize tih tvrdnji su ograničene. Robotaksiji nisu bili ni imuni na incidente: zabilježeni su slučajevi u kojima su vozila stala usred vožnje ili se zbunila u neuobičajenim prometnim situacijama. Regulativa, također, ostaje jedna od najvećih prepreka širenju usluge: u SAD-u ne postoji jedinstveni savezni okvir, dok Europa uvođenju pristupa oprezno, uz faze mapiranja gradova i testiranje s nadziranim vozačima prije otvaranja za javnost.

Unatoč tim izazovima, projekcije rasta flote ostaju impresivne. Waymo bi do 2030. mogao imati 36.000 vozila, ispred Tesle s 20.000. Uber je dobar primjer kako se taj rast pretvara u poslovnu logiku: ulaganjem u Lucid i Nuro planira dodati 20.000 autonomnih vozila svojoj platformi, što bi, prema procjenama analitičara, moglo povećati godišnji broj vožnji za oko 180 milijuna i dodatno ga učvrstiti nasuprot Lyftu.

Robotaksi industrija nalazi se u prijelaznoj fazi: iz faze tehnološkog eksperimenta prelazi u fazu opreznog, ali stvarnog komercijalnog širenja. Sigurnosni izazovi, regulatorne prepreke i visoki troškovi infrastrukture i dalje usporavaju masovnu primjenu, no smjer je jasan, automatizirani prijevoz postaje sve prisutniji dio urbane mobilnosti diljem svijeta. Zagreb je u toj priči neočekivano dobio ulogu koja nadilazi veličinu grada: dok se Waymo i drugi divovi tek spremaju za ulazak u europske metropole poput Münchena, hrvatska prijestolnica već sad pokazuje kako takva usluga izgleda u stvarnom prometu. To Hrvatsku ne stavlja tek na kartu globalnog trenda, nego u sam vrh onih koji ga prvi testiraju, uče iz njega i oblikuju njegovu europsku budućnost.