Napuštanje ruskog plina: Koliko će koštati grijanje prirodnim plinom?

Proteklog vikenda na granici između Slovačke i Mađarske susrele su se "crne ovce" Europske unije, premijeri tih dviju zemalja. Slovački premijer Robert Fico u društvu svojeg mađarskog kolege Viktora Orbána na obali Dunava izjavio je da im nitko ne smije naređivati gdje će kupovati plin i naftu.

Izopćeni čelnici istočnoeuropskih država, koji - za razliku od svojih europskih partnerica - nakon ruske invazije na Ukrajinu nisu prekinuli veze s Moskvom, u nedjelju su na zajedničkom nastupu na granici izrazili otpor pritisku da se njihove zemlje odreknu ruskih fosilnih goriva.

Oba čelnika naglasila su da bi obustava isporuka preko naftovoda Družba bila gospodarski i tehnički neizvediva jer njihov položaj bez izlaza na more ograničava mogućnosti smanjivanja ovisnosti o ruskim energentima. U međuvremenu, EU i SAD razmatraju strože mjere za preostali izvoz sirove nafte iz Moskve, navodi Bloomberg. Čelnici su upozorili i da bi prekid opskrbe ruskom energijom naštetio cijeloj Europi.

Pritisak Washingtona i Bruxellesa

Bratislava i Budimpešta pod pritiskom su ne samo Bruxellesa, već u posljednje vrijeme i Bijele kuće. EU i SAD sve tijesnije surađuju u nastojanjima da oslabe rusko ratno gospodarstvo koje se financira izvozom energenata.

Sredinom rujna američka administracija i Europska unija sastale su se u Washingtonu kako bi razmotrile dodatne sankcije usmjerene na rusko gospodarstvo i slabljenje Putinove ratne mašinerije. Nekoliko dana ranije američki predsjednik Donald Trump potvrdio je da je Washington spreman uvesti nove sankcije Rusiji, izvijestio je Euronews.

Mađarska i Slovačka jedine su srednjoeuropske zemlje koje i dalje uvoze naftu putem naftovoda Družba. No, pod rastućim pritiskom Washingtona, Mađarska je potpisala dugoročni ugovor o opskrbi plinom sa Shellom, kako bi dopunila svoje ruske zalihe.

Mađarski premijer Orban i ruski predsjednik Putin |Grigory Sysoyev, AFP/Getty Images

"Orbán i Fico upozoravaju na nešto, što dobro razumije također Njemačka (a i još tko u EU): potpuno ukidanje uvoza ruskih fosilnih goriva tehnički je moguće, ali i vrlo skupo. Upravo zbog toga dvije njemačke rafinerije, koje su povijesno priključene na sjeverni krak Družbe, de facto još uvijek primaju i prerađuju rusku naftu. Tehnički i formalnopravno ju doduše nazivaju 'kazahstanskom', jer rafinerije imaju s Kazahstanom sklopljen ugovor za isporuku potrebnih količina, a Rusija je u međuvremenu preuzela ranije obveze Kazahstana prema azijskim tržištima", trenutno događanje oslikava poznavatelj Denis Mancevič.

Mancevič naglašava, da se stoga samo na papiru može reći, da samo Slovačka i Mađarska još uvoze rusku naftu. "Slično kao Njemačka će najvjerojatnije i Fico i Orbán u nekom trenutku pronaći model, koji će ispuniti politička očekivanja Trumpa i velike većine država EU, a istodobno zadržati određene veze i isporuke iz Rusije. One nisu samo jeftinije, nego su u slučaju rafinerija i tehnički prilagođene potrebama tržišta i prerađivačkim kapacitetima", dodaje.

Jesu li istočnoeuropski čelnici u pravu? Koliko bi pogubna bila potpuna zabrana uvoza ruske energije u EU? Kako nedavno uvedeni novi paket sankcija protiv Rusije utječe na tržište prirodnog plina i kakve su prognoze cijena uoči zimske sezone?

19. paket sankcija zatvara vrata ruskom plinu

Devetnaesti paket sankcija protiv Rusije, koji je Europska komisija predstavila sredinom rujna, zatvorit će rupu koja je Moskvi omogućavala zaobilaženje zabrane uvoza ukapljenog naftnog plina (LPG), izjavio je u četvrtak poljski ministar energetike, prenosi Reuters. Ta iznimka bila je dopuštena dvanaestim paketom sankcija iz 2024., kojim su bile izuzete određene vrste LPG-a poput butana i izobutana.

Riječ je o prvoj zabrani uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina od početka invazije na Ukrajinu, čime je Bruxelles ubrzao rok zabrane do siječnja 2027. godine. Ova je odluka objavljena nekoliko dana nakon što je predsjednik Trump pozvao EU da učini više kako bi ograničila energetske prihode Moskve.

Bloomberg

Jedna od mogućnosti o kojoj navodno razmišljaju čelnici na starom kontinentu uključuje izmjenu takozvanog plana RePowerEU za uklanjanje energetske ovisnosti o Rusiji. "Otkako smo 2022. predstavili plan RePowerEU, stalno naglašavamo da se ruska energija mora napustiti prije ili kasnije," izjavila je glasnogovornica Komisije Anna-Kaisa Itkonen.

Istodobno se očekuje da će se na svjetskom tržištu u drugoj polovici iduće godine početi stvarati višak LNG-a, što će smanjiti rizik da bi postupno ukidanje ruskog ukapljenog plina izazvalo pritisak na europske zalihe i pokrenulo skok cijena. To će biti ključni čimbenik za EU pri određivanju novog datuma postupnog ukidanja ruskog LNG-a.

Američki predsjednik već cijeli rujan ponavlja da je njegova administracija spremna pooštriti sankcije protiv Rusije, ali samo ako će svi transatlantski partneri u NATO-u biti spremni odreći se uvoza ruskih energenata.

"S ovom odlukom Trump je vješto prebacio lopticu na stranu europskih država. Sam naime ne želi dodatne sankcije protiv Moskve, ali zbog pritiska domaće i strane javnosti treba izlaz: najprije neka drugi odrade 'domaću zadaću', a tek će tada djelovati i SAD," trenutni trenutak oko sankcija opisuje Mancevič.

"S obzirom na strategiju EU-a za postupno napuštanje ruskog ukapljenog plina do kraja 2027., europske će države nastaviti postupnu i prilagodljivu nabavu iz različitih izvora i opskrbnih lanaca," novu strategiju bloka komentira analitičar Tilen Šarlah.

Pismo Rusiji, pozdrav Americi

SAD su više puta izrazile spremnost za isporuku većih količina LNG-a Europi, osobito jer bi se u idućih nekoliko godina trebali otvoriti novi proizvodni kapaciteti. EU je posljednjih godina iz SAD-a godišnje uvozila otprilike 50 milijardi kubičnih metara LNG-a, pri čemu je infrastruktura za LNG uspostavljena u otprilike desetak država članica, navodi Bloomberg.

Na kupnju većih količina američkog LNG-a Bruxelles se obvezao i u kolovozu, kada je blok sa SAD-om sklopio trgovinski sporazum. EU će tako u iduće tri godine kupiti američku energiju u vrijednosti od 750 milijardi dolara.

U 2024. godini više od 40 posto američkog prirodnog plina izvezeno je u Europsku uniju. Niske temperature i poremećaji u isporuci ruskog plina preko Ukrajine povećali su potražnju u Europi, zbog čega je cijena na nizozemskom čvorištu TTF u veljači dosegla rekordne razine.

"Odlučivanje o odustajanju od ruskog plina nedvojbeno će značiti veće oslanjanje na SAD kao glavnog dobavljača LNG-a, najvjerojatnije u kombinaciji s Katarom. Neovisno o novim kapacitetima koji će dolaziti na tržište u idućim godinama, to će najvjerojatnije značiti nešto više cijene već zbog skupljeg transporta (u slučaju stabilne potražnje), a u slučaju nestabilne potražnje i mogućih skokova (recimo hladne zime) i veća cjenovna odstupanja," pojašnjava Mancevič.

Mancevič naglašava da će tržište i dobavljači nedvojbeno iskoristiti nove okolnosti, u kojima će sav ruski LNG biti neprihvatljiv za EU, čak i ako bi dolazio iz projekta Yamal LNG, čiji vlasnik nije Gazprom, već djelomično i međunarodni konzorcij, u kojem je, primjerice, francuski Total. "Taj plin također ne pridonosi značajno financijskim kapacitetima Kremlja za financiranje rata. Stoga ta odluka neće ozbiljnije ugroziti sigurnost opskrbe prirodnim plinom u EU, ali će nedvojbeno pogoršati pregovaračke pozicije, smanjiti manevarski prostor i posljedično nešto poskupjeti uvozne količine," kritičan je.

MET Grupa

Kako ide punjenje europskih skladišta pred zimu?

Skladišta plina u Europi u prosjeku su popunjena više od 80 posto. Italija je na vodećem mjestu s 91 posto, slijedi Francuska s 90,6 posto, a Njemačka zaostaje sa 76,4 posto, što ističe regionalne razlike. Europska unija je ove godine, kako bi pomogla naporima za obnovu zaliha država članica, ublažila obvezu skladištenja plina.

Unatoč tim razlikama EU i dalje ostaje u udobnoj poziciji pred zimu. Analitičari navode da je prošla zima bila najhladnija od početka rata u Ukrajini, što je izazvalo znatno povlačenje zaliha. Ako nadolazeća sezona bude slična prošloj, zalihe bi unatoč snažnom početku mogle ponovno biti pod pritiskom.

U Austriji skladišta su trenutačno popunjena gotovo 84 posto, što je iznad prosjeka EU. U istom razdoblju prošle godine brojke su bile još veće: europski prosjek iznosio je 94 posto, a u austrijskim skladištima 92,4 posto, pokazuju podaci portala Agsi.

"Trenutna razina skladištenja plina u EU doista je još uvijek relativno visoka, što je solidan 'sigurnosni jastuk' pred zimu, pa je i cijena relativno povoljna i blizu najnižih razina ove godine," rekao je analitičar Šarlah.

Što se događa s cijenama prirodnog plina?

U ponedjeljak je cijena prirodnog plina na nizozemskom međunarodnom tržištu (TTF) iznosila 32,89 eura po megavatsatu. Cijene na toj burzi kretale su se od kraja izraelsko-iranskog sukoba u lipnju između 35 i 31 euro po megavatsatu, a u posljednjih godinu dana pale su za otprilike 10 posto.

U posljednjih mjesec dana cijena TTF plina porasla je za 2,57 posto, no i dalje je za 14,92 posto niža nego godinu dana ranije, pokazuju podaci o trgovanju ugovorima za razliku (CFD), koji prate referentno tržište za tu sirovinu.

Unatoč tome, cijena na međunarodnom tržištu ne odražava nužno i cijenu na domaćem tržištu. ''Prirodni plin ostaje uobičajeno gorivo u slovenskim kućanstvima, budući da mu je cijena oko 87 eura po megavatsatu. U posljednjih godinu dana blago je poskupio,'' rekao je za Bloomberg Adriju prije tjedan dana energetski savjetnik mreže Ensvet Gašper Stegnar.

"Trenutni geopolitički sukobi nisu značajno pomaknuli tržište, što ukazuje da su okolnosti barem prividno pod kontrolom i da su trenutačni rizici ograničeni. Ipak, iznenadne geopolitičke napetosti ili tehnički problemi s opskrbom, kao što su održavanje cjevovoda, vremenski utjecaji, mogu izazvati kratkoročne skokove cijena," pojašnjava Šarlah.

Analitičar Šarlah kao najveći rizik vidi zaista oštru i dugotrajnu zimu, koja bi bila pravi test fleksibilnosti opskrbe, ali je vjerojatnost, s obzirom na blage zime u prošlosti, mala. "Kratkoročni rizik od skokova cijena postoji, no trenutačno nema većih pritisaka; dugoročno će kombinacija skladišta, uvoza LNG-a i postupnog napuštanja ruskog plina EU-u omogućiti stabilniju opskrbu i predvidivost cijena," dodaje.

John Guillemin/Bloomberg

Kakve su prognoze cijena?

Cijene prirodnog plina u Europi vjerojatno će se kretati između 35 i 40 eura po megavatsatu, uzimajući u obzir globalni višak i usporavanje gospodarske aktivnosti, osobito u Aziji, navodi se u najnovijem izvješću analitičara Bloomberg Adrije.

Analitičari naglašavaju da politika EU, prema kojoj skladišta do zime moraju biti popunjena 90 posto, stvara stalan pritisak na rast cijena, a dodatni rizik je moguće povećanje potražnje Kine, koja je najveći uvoznik sirovine, ali za sada ostaje suzdržana.

"Baš kao i kod sirove nafte, geopolitički rizici i s njima povezana pitanja opskrbe mogu izazvati skok cijena," zaključuju analitičari Bloomberga Adrije.

Europska tržišta već se klade na skok cijena sljedećeg ljeta

Niz oklada na europske terminske ugovore za prirodni plin pokazuje da su neki trgovci već počeli s osiguranjem za sljedeću sezonu skladištenja, iako će iduće godine biti dostupno više zaliha, izvijestio je nedavno Bloomberg.

Agencija navodi da bi cijene prirodnog plina u Europi sljedećeg ljeta mogle dosegnuti 50 eura po megavatsatu (sadašnja cijena iznosi 32 eura) u razdoblju kada europske prijestolnice pune zalihe za zimu.

Iako su se cijene plina u Europi posljednjih mjeseci znatno smanjile jer su redovita punjenja skladišta ublažila zabrinutost u vezi s pripremljenošću regije za zimu, trgovci i dalje procjenjuju izglede za opskrbu u idućim godinama. Očekuje se da će novi LNG projekti biti pokrenuti 2026. i 2027. godine, što će dodatno učvrstiti konsenzus da će cijene padati kako se tržište polako prebacuje s ograničenih na suvišne zalihe.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar