Tajni krivac za skuplji sladoled je sirovina koju nitko ne spominje

Prvo je cijena maslinova ulja skočila na rekordnu razinu, zatim su to isto doživjela još dva moja omiljena prehrambena proizvoda – kava i čokolada. Sada, kada stiže tzv. englesko ljeto, tj. razdoblje kad u Engleskoj raste potražnja za sladoledom zbog toplijeg vremena, suočavamo se sa skupljim sladoledom. Možete to nazvati problemom prvog svijeta, ali nema sumnje da netko vuče konce na svjetskom tržištu roba samo kako bi me dodatno iznervirao.

Naravno, sladoled nije roba u klasičnom smislu. No kokosovo ulje, ključni sastojak industrijski proizvedenih sladoleda, jest. Njegova je cijena u 2025. godini na veleprodajnom tržištu eksplodirala, rušeći rekorde iz mjeseca u mjesec. Još gore, očekuje se daljnji rast cijena jer potražnja nadmašuje ponudu, što jedno od mojih slatkih zadovoljstava čini još skupljim. Ukratko, manje kokosa znači manje ulja koje se dobiva iz svježeg ili osušenog mesa ploda.

Koliko je to zapravo loše? Prošlog tjedna referentna veleprodajna cijena filipinskog kokosova ulja isporučenog u Rotterdam, što je industrijski standard, porasla je iznad 2,7 tisuća dolara po metričkoj toni, gotovo dvostruko više nego godinu prije i oko 200 posto iznad prosjeka iz razdoblja od 2000. do 2020. godine. Prethodni rekord zabilježen je 2011., kada je cijena dosegla oko 2,3 tisuće dolara.

Uzroci tog cjenovnog skoka otkrivaju nam kako funkcionira međupovezani svijet sirovina, gdje se naizgled nepovezani faktori sudaraju. Ta eksplozivna kombinacija uključuje sve, od loših vremenskih uvjeta do politika biogoriva, taktika velikih prehrambenih kompanija za očuvanje profita te kozmetičkih trendova koje nameću influenceri.

Za početak, nekoliko osnovnih stvari o proizvodnji sladoleda. Za prehrambenu industriju kokosovo ulje dragocjeno je zbog svoje visoke točke taljenja jer pomaže da sladoled dulje ostane čvrst na sobnoj temperaturi, i to bez negativnog utjecaja na okus i teksturu. To je osobito važno za sladolede s tvrdim preljevima (primjerice čokoladnim).

Pogledajte sastojke sladoleda Magnum, popularnog brenda koji proizvodi prehrambeni div Unilever, i vidjet ćete da kokosova mast zauzima značajno mjesto. U segmentu veganskih sladoleda ona je još važnija – ti proizvodi bez kokosova ulja ne bi mogli postojati, a sladoled nije mala stvar – prošle godine ta industrija je na globalnoj razini ostvarila gotovo 80 milijardi dolara prihoda.

Ostatak najvećih svjetskih proizvođača kokosova ulja čine Tajland i Šri Lanka s po 40 tisuća metričkih tona, zatim Bangladeš i Malezija s po 20 tisuća metričkih tona.

Sada nekoliko osnovnih stvari o uzgoju. Kokosova palma, simbol tropskih krajeva, raste u pješčanim priobalnim nizinama, gdje ima obilje sunčeve svjetlosti i redovitih oborina. Međutim, to nije bio slučaj od srpnja 2023. do lipnja 2024., kada je klimatski fenomen El Niño poremetio obrasce padalina u jugoistočnoj Aziji. Umjesto svježeg i vlažnog vremena, bilo je toplo i suho. Budući da proizvodnja kokosa traje godinu dana, palme koje su 2024. pretrpjele taj stres sada daju znatno manji prinos, što dovodi do smanjene ponude.

Filipini, koji proizvode 45 posto svjetskog kokosova ulja, zemlja su na koju treba obratiti posebnu pažnju. Indonezija doprinosi s još 28 posto, a Indija s 13 posto. Ostatak dolazi iz desetak drugih zemalja u tropskom pojasu, uključujući Vijetnam, Bangladeš, Šri Lanku, Meksiko i Obalu Bjelokosti. Nepovoljni vremenski uvjeti u razdoblju od 2023. do 2024. znače da će globalna proizvodnja pasti na 3,6 milijuna metričkih tona u sezoni 2024.–2025., što je gotovo 10 posto manje u odnosu na prethodnu sezonu. Prema ranim prognozama, proizvodnja će vjerojatno ostati niska i u sezoni 2025.–2026.

Važno je taj šok sagledati u širem kontekstu. Osim u nekolicini industrija i zemalja proizvođača, kokosovo ulje prolazi uglavnom nezapaženo i čini tek mali dio svjetske potrošnje jestivih ulja – prošle godine sudjelovalo je s manje od dva posto na globalnom tržištu, otprilike kao i moje voljeno maslinovo ulje. Palmino i sojino ulje zajedno čine 65 posto tržišta, dok suncokretovo i repičino ulje zajedno čine još 24 posto.

Samo po sebi, smanjenje proizvodnje nije bilo dovoljno veliko da izazove tako velik skok cijena. No političari su odlučili povećati potražnju u najgorem mogućem trenutku. I to povećanje nije imalo veze s hranom, već s potpuno drugim segmentom tržišta kokosa – biogorivima.

Depositphotos

Na Filipinima je vlada uvela obvezu miješanja dizela s metil esterom kokosa, masnom komponentom dobivenom iz kokosova ulja. U početku je utjecaj te politike bio ograničen – cilj miješanja bio je jedan posto 2007., pa dva posto od 2009. Sve se promijenilo prošle godine kada je Manila podigla cilj na tri posto u listopadu te najavila brzo povećanje na četiri posto do kraja 2025., odnosno pet posto do kraja 2026. Svako povećanje za jedan postotni bod znači preusmjeravanje oko 900 milijuna kokosa iz drugih namjena u sektor goriva.

Ako filipinska vlada provede svoj plan, zemlja će upotrijebiti 4,5 milijardi kokosa za proizvodnju 500 milijuna litara metil estera kokosa potrebnog za dostizanje cilja za biodizel do kraja 2026. godine, što je gotovo trećina njezina godišnjeg prinosa od 15 milijardi kokosa. Za usporedbu, SAD usmjeravaju oko 40 posto svoje proizvodnje kukuruza na tržište etanola. Filipini nisu jedini veliki proizvođač kokosa koji želi povećati njegovu upotrebu za gorivo jer isto planira i pacifička država Papua Nova Gvineja.

To je možda jedan od najbizarnijih primjera kako odluke vezane uz politiku roba i tržišta mogu imati nepredvidljive posljedice – potreba za jeftinim gorivom u Aziji znači skuplji veganski sladoled u Europi i Americi.

Biogorivo nije bilo jedini neočekivani izvor potražnje. Tijekom cijele 2024. godine još su dvije sile poticale rast potrošnje u trenutku kada je ponuda bila oskudna. Te tendencije traju i dalje.

• Prva je bila konditorska industrija, koja se suočavala s neviđeno visokim cijenama kakaa. U nekim receptima za čokoladu, industrijski tehnolozi mogu smanjiti količinu kakaa tako što će neznatno povećati udio kokosova ulja. Kada se isti postupak primijeni na stotine milijuna proizvoda, utjecaj se osjeti u godišnjem balansu ponude i potražnje. Čak i po sadašnjim rekordnim cijenama, kokosovo ulje je i dalje jeftinije od još skupljeg kakaa, pa je ta praksa postala isplativa.

• Drugi faktor su influenceri koji dominiraju društvenim mrežama. Na TikToku i Instagramu kokosovo ulje često se prikazuje kao zdravije, iako je ta tvrdnja prilično upitna. Time ta sirovina ulazi u sektor kozmetike i njege, gdje igra sve veću ulogu u desecima proizvoda. Njegova popularnost kao "prirodnije" i ekološki prihvatljivije alternative palminu ulju znači da potražnja u industrijskoj upotrebi također stabilno raste. Sama po sebi, ta potražnja možda ne bi imala velik utjecaj, ali na već zategnuto tržište dolazi kao dodatni pritisak.

S vremenom rast cijena potiče sadnju novih stabala i povećava ponudu. No i to ne dolazi bez problema. Prvo, politike očuvanja šuma ograničavaju koliko se zemljišta može koristiti za nove plantaže kokosa, osobito u Indoneziji. Drugo, potrebno je više godina da nova stabla sazru i počnu redovito rađati. Dobra je vijest da se vremenski uvjeti na Filipinima vraćaju u normalu, što znači da bi na tržište moglo doći više kokosa za otprilike godinu dana – ako ne 2025., onda barem postoji nada za jeftiniji sladoled 2026.

Loša vijest je da će borba između hladne slastice i kamiona s gorivom sljedeće godine postati još žešća.