Trumpov rat pokreće krizu helija, 'nevidljive' sirovine bez koje nema čipova

U ratu koji vode SAD i Izrael protiv Irana, svijet je najviše usmjeren na naftu i plin, pa tako propušta jedan veoma bitan i u očima tržišta često "nevidljiv" resurs - helij. Geopolitika je u proteklim tjednima ozbiljno poremetila energetske tokove i transport kroz Hormuz, čineći helij "novim" uskim grlom globalnih lanaca opskrbe.

Iako se ovaj kemijski element najviše vezuje uz balone, njegova primjena je, zapravo, mnogo važnija u industriji visoke tehnologije (proizvodnja čipova, magnetska rezonancija, znanost i svemir) nego u industriji zabave. Trenutačna nestašica helija na tržištu rezultat je preklapanja nekoliko čimbenika - od geopolitike do strukturnih ograničenja ponude.

Sukob u Iranu i širem regrutu izravno pogađa logistiku iz Katara, jednog od ključnih izvoznika jer se isporuke odvijaju kroz Hormuški tjesnac, pa i manji poremećaji u transportu dovode do kašnjenja i smanjenja ponude. Dodatno, helij je tijesno povezan s ukapljenim prirodnim plinom (LNG) jer se dobiva kao nusproizvod njegove prerade pa stoga svaki zastoj ili pad proizvodnje plina automatski smanjuje i dostupne količine helija.

Istodobno, ponuda je globalno ograničena i sporo se širi, dok potražnja intenzivno raste - prije svega zbog razvoja umjetne inteligencije (AI), podatkovnih centara i stabilne potrošnje u medicinskom i svemirskom sektoru. U takvim uvjetima, tržište helija bez značajnih zaliha i s ograničenim alternativnim izvorima brzo i lako ulazi u deficit pa i relativno mali poremećaj prerasta u globalnu nestašicu.

Europa je uvelike zabrinuta, budući da EU sudjeluje s oko 20 posto globalne potrošnje helija, ali gotovo potpuno ovisi o uvozu jer ima minimalnu domaću proizvodnju. Za razliku od energije, gdje je Unija nakon 2022. i rata u Ukrajini djelomično diversificirala opskrbu plinom, kod helija praktički nema tu opciju: proizvodnja je koncentrirana u malom broju zemalja, a to su dominantno SAD, Katar, Alžir i Rusija, kao "izravni" neprijatelj Unije.

U novom izvješću "Makroekonomske analize i trendovi" navodi se da eskalacija sukoba na Bliskom istoku već djeluje kao negativan šok kroz rast cijena energije i povećanu neizvjesnost, što pogađa i industriju eurozone.

Rezervari helija (lijevo) u laboratoriju Diam Concept u Parizu | Bloomberg

Uz aluminij i sumpor, helij se smatra vrlo važnim sekundarnim proizvodom s relativno malim udjelom u globalnom BDP-u, ali ga njegova ograničena dostupnost čini kritičnim za generiranje i proizvodnju. Katar je drugi najveći svjetski proizvođač helija, sirovine bez koje nema proizvodnje poluvodiča i optičkih kablova, što znači da njegov nedostatak izravno potkopava i najnapredniju tehnološku proizvodnju.

Industrijski grad Ras Laffan, koji je inače najveće svjetsko postrojenje za proizvodnju helija, pretrpio je oštećenja od projektila početkom ožujka te vlada Katara sada procjenjuje da će biti potrebno do čak pet godina da se Ras Laffan potpuno oporavi. Zbog poremećaja u Hormuzu, koje je Donald Trump sredinom travnja "začinio" i američkom pomorskom blokadom iranskih luka, brodski transport sveden je na minimum – prijevoznici su neke vrste robe slali rutama oko Rta dobre nade (mnogo duža, ali rasterećena ruta), no to nije održiva opcija za helij. Taj se element mora slati u specijaliziranim kontejnerima jer se tijekom dugih putovanja neizbježno zagrijava i počinje ključati.

Prema Nicholasu Snyderu, direktoru North American Heliuma, helij je nezamjenjiv jer hladi procese i sprječava pogreške u proizvodnji čipova, a kao najmanji atom u prirodi vrlo učinkovito prenosi toplinu.

"Vidio sam procjene da najnapredniji čipovi nove generacije troše i do deset puta više helija po čipu u odnosu na starije tehnologije. Helij je znatno rjeđi od prirodnog plina, ali većina svjetske ponude dolazi upravo kao nusproizvod eksploatacije plina", istaknuo je Snyder u Bloombergovu podcastu Odd Lots, dalje objašnjavajući da proces razdvajanja plina funkcionira tako što se, zapravo, uklanja sve ostalo – kako bi se na kraju dobio helij.

Višestruka uloga helija u industriji poluvodiča:

• koristi se za hlađenje ekstremno precizne litografije (EUV strojevi),

• omogućava kontroliranu inertnu atmosferu (bez kemijskih reakcija) u proizvodnji čipova,

• ključan je za optička vlakna (fiber optics) i proizvodnju silicijskih pločica (wafers).

"U svijetu postoji tek nekoliko nalazišta, a jedno od ključnih u Alžiru već bilježi pad proizvodnje. Strateške rezerve su dosad omogućile da sačuvamo resurs koji bi inače bio trajno izgubljen", dodaje Snyder.

Tržište ovisno o nekoliko geografskih točaka

Tržište helija je izrazito koncentrirano u svega nekoliko država svijeta: SAD (posebno Teksas) važi za, tradicionalno, najvećeg proizvođača, a slijede Katar, Alžir i Rusija. Najveći problem s helijem jest što su glavna logistička čvorišta upravo u regiji pod konstantnim tenzijama. Katar, koji sudjeluje s oko četvrtinom globalne proizvodnje, izvozi helij kroz Perzijski zaljev - isti prostor u kojem se nalazi Hormuški tjesnac.

Usred sukoba kakvom svjedočimo već skoro dva mjeseca, čak i bez izravnog uništenja infrastrukture, tržištu helija ne treba mnogo da uđe u deficit: dovoljni su rast premija osiguranja za brodove, ograničenja plovidbe ili privremeno zatvaranje rute.

Već viđena ili nikad viđena kriza?

Helij je već prolazio kroz nekoliko globalnih poremećaja u opskrbi (poznatih kao Helium Shortage 3.0 i 4.0), ali je sadašnja situacija složenija jer tržište istovremeno osjeća pritisak s tri strane:

• Potražnja raste dugoročno i stabilno – razvoj umjetne inteligencije (AI) i podatkovnih centara povećava potrebu za čipovima, medicinska oprema poput MRI uređaja ostaje konstantan "potrošač" helija, a svemirski sektor dodatno širi tržište.

• Ponuda ostaje ograničena i nedovoljno diversificirana jer novi projekti kasne, a ruski kapaciteti su pod sankcijama.

• Ključna proizvodna i logistička čvorišta nalaze se u geopolitički osjetljivim regijama pa kombinacija Bliskog istoka i transportnih ruta kroz uska grla poput Hormuza nosi dvostruki rizik – za proizvodnju i za isporuke.

Od malog šoka do globalnog zastoja

Za razliku od nafte, tržište helija nema jedinstvenu referentnu cijenu i funkcionira kroz dugoročne ugovore i ograničenu spot trgovinu (trenutačnu kupnju po važećim cijenama), što dodatno pojačava volatilnost u razdobljima krize. Aktualni podaci Imarc Groupa pokazuju da su cijene u travnju 2026. godine premašile 163 dolara po kubnom metru u sjeveroistočnoj Aziji, 60 dolara u Europi i 68 dolara u Sjevernoj Americi.

Cijene su ovog mjeseca, u odnosu na ožujak iste godine, najviše skočile u Europi (+16,8 posto), a zatim u sjeveroistočnoj Aziji (+7,2 posto), dok su u Sjevernoj Americi pale (-1,4 posto).

Povijesno gledano, u razdobljima nestašica helija cijene su znale porasti i višestruko, a industrija u tim okolnostima prelazi na "režim alokacije" – umjesto slobodne kupnje, helij se raspodjeljuje prioritetnim sektorima. To znači da tržište reagira kao okidač za prekide proizvodnje: već sada izvršni direktori upozoravaju da je nestašica počela utjecati na tehnološke lance opskrbe.

Helij je ključna sirovina u proizvodnji najnaprednijih čipova | Bloomberg

Zašto se o heliju malo govori

Iako vidimo da je riječ o vrlo važnoj sirovini, postoji nekoliko razloga zašto helij ostaje "ispod radara": tržište je netransparentno i s ograničenim pristupom (zasnovano na ugovorima), nema spot cijene kao kod nafte ili plina, koristi se u malim količinama (iako s ogromnim značajem). Dakle, helij je u suvremenoj industriji ono što Amerikanci slikovito opisuju frazom "picks and shovels" – ulaganje u dobavljače ključnih resursa, a ne u proizvođače finalnih proizvoda.

Dok se pažnja usmjerava na čipove, umjetnu inteligenciju i tehnološke gigante, treba istaknuti da realna osnova tog rasta dolazi iz "pozadine" – od sirovina koje omogućuju proizvodnju. Helij je jedna od njih: nema ga u finalnom proizvodu, ali bez njega nema ni proizvodnje tih traženih proizvoda (npr. čipova), pa se njegov značaj prepoznaje tek u trenucima nestašice.

Ako Hormuz ostane duže blokiran, kao ključno usko grlo, posljedice se neće vidjeti samo na crpkama, već i u tvornicama čipova – i na koncu, u cijenama svega što danas nazivamo digitalnom ekonomijom, a ona je svuda oko nas.