Kriza na Bliskom istoku: Zašto su reakcije tržišta tako mirne?

Kriza na Bliskom istoku između Izraela i Irana, unatoč primirju koje je u ponedjeljak navečer putem društvenih mreža proglasio američki predsjednik Donald Trump, daleko je od kraja. Reakcija financijskih tržišta na eskalaciju situacije, osim skoka cijene nafte, može se čak opisati kao "ravnodušna". "Kapitalna tržišta su pojačane napetosti na Bliskom istoku dočekala prilično mirno", rekao je za Bloomberg Adriju Matej Krajnik iz Generali Investmentsa. Upravo jučer je, nakon rekorda iz veljače, američki tehnološki indeks Nasdaq zatvorio s novim rekordom.

"Ako se pokaže da su inflacijski pritisci pod kontrolom, kamatne stope ćemo sniziti prije ili kasnije", rekao je jučer predsjednik američke središnje banke Jerome Powell pred Kongresom na pitanje o mogućoj intervenciji u srpnju. "No ne bih želio ukazivati na određeni datum. Mislim da nema žurbe jer je gospodarstvo i dalje snažno." Analitičari su njegove riječi protumačili kao signal da više naginje smanjenju kamatnih stopa na sastanku u rujnu, a ne u srpnju.

Nakon objave primirja u sukobu dviju regionalnih sila, u koje se SAD uključio u nedjelju bombardiranjem triju nuklearnih postrojenja u Iranu, u utorak ujutro stigli su izvještaji o mogućem kršenju primirja. Na te je izvještaje kasnije tijekom utorka reagirao i predsjednik Trump, iskazavši posebno nezadovoljstvo Izraelom koji je najavio nove veće napade na Teheran.

"Ako primirje potraje, a nema nikakvog jamstva za to, tržišta će ga svakako pozitivno prihvatiti jer smanjuje neizvjesnost", rekao je za Bloomberg Daniel Murray, izvršni direktor EFG Asset Managementa. Niže cijene nafte smanjit će inflacijski pritisak i "pomoći u jačanju potrošačkih trendova i time i ukupnog rasta".

Kako tržišta reagiraju na aktualnu situaciju?

U fokusu financijskih tržišta je prije svega nafta. Bliski istok proizvodi 31,5 posto svjetske nafte, velikim dijelom izvozeći je kroz strateški važan Hormuški tjesnac koji se posljednjih dana često spominje u naslovima jer se nagađa hoće li Teheran, kao odgovor na američku intervenciju, blokirati taj uski prolaz.

Financijska tržišta posljednja su dva tjedna bila prilično nestabilna, posebno na tržištu nafte. Cijena barela sirove nafte tipa Brent dosegnula je vrhunac od 80 dolara, da bi nakon objave primirja pala na oko 69 dolara. "Unatoč napetostima, tržišta su reagirala na signale mogućeg primirja padom cijena nafte i porastom interesa za rizičniju imovinu, jer ulagači osjećaju privremeni optimizam", objašnjava Mahdi Saadi, analitičar Triglav Sklada.

"Povijest pokazuje da je većina geopolitički uvjetovanih rasprodaja kratkoročna ili ograničenog razmjera", napisali su u ponedjeljak u izvještaju stratezi Morgan Stanleya, koje predvodi Michael Wilson. "Cijene nafte odlučit će hoće li nestabilnost potrajati."

Je li panika već prošla?

"Vrhunac panike već je prošao", kaže upravitelj imovine u NLB Skladima Ven Florjančič, koji procjenjuje da su mogući budući skokovi cijene nafte privremeni te da će se cijena stabilizirati između 70 i 80 dolara po barelu. "S obzirom na iranski raketni napad na američku bazu u Kataru, u kojem su ispalili isti broj raketa kao i SAD u subotnjem napadu, i prethodno obavijestili američku administraciju, može se zaključiti da Iran pokazuje volju za deeskalacijom."

Florjančič navodi da na tržištima dionica, unatoč geopolitičkoj nesigurnosti, prevladava umjereni optimizam. "S&P 500 je svega nekoliko posto ispod svog vrhunca izraženog u dolarima, što odražava povjerenje ulagača u pozitivan odnos između rasta i inflacije te očekivanja o smanjenju kamatnih stopa u SAD-u. Geopolitički rizici su prisutni, ali ne dominiraju tržišnim sentimentom, osobito ako se rat ne proširi izvan trenutnog okvira. Dionice, osobito američke, bilježe dobitke nakon američke intervencije, što ukazuje da investitori vjeruju u brzi završetak izraelsko-iranskog sukoba."

Europski indeksi porasli su za više od jedan posto, dok je azijski indeks dionica zabilježio najveći rast u više od mjesec dana. Dolar, jedan od glavnih dobitnika krize, oslabio je u odnosu na košaricu valuta, dok je bitcoin porastao s oko 100 na više od 105 tisuća dolara po tokenu.

U utorak je cijena zlata pala za 1,6 posto jer je smanjena potražnja za sigurnom imovinom. Upravo je povećana potražnja zbog geopolitičkih napetosti jedan od glavnih razloga 27-postotnog rasta cijene zlata ove godine.

 

Tržišna reakcija na prvi izraelski napad na Iran ovog mjeseca bila je općenito mirna. Čak i nakon pada u zadnja dva tjedna, indeks S&P 500 je samo tri posto ispod rekordne vrijednosti iz veljače. Dodatni gubici mogli bi biti ograničeni jer su se neki ulagači već pripremili na moguću eskalaciju sukoba.

"Smirena tržišna reakcija pruža ulagačima priliku da smanje izloženost riziku", upozorio je za Bloomberg Mohit Kumar, glavni europski strateg u Jefferies Internationalu.

"Zlato, kao tradicionalno utočište u krizama, obično je pod pritiskom potražnje u takvim uvjetima, ali trenutna razina neizvjesnosti još uvijek nije izazvala značajnije pomake cijene, što potvrđuje da Iran želi smirivanje situacije. Ako bi došlo do veće eskalacije ili prekida energetskih tijekova, potražnja za zlatom mogla bi porasti, kao i cijena. No treba biti svjestan da su geopolitičke napetosti dosegle razinu na kojoj je teško zamisliti ozbiljniju eskalaciju", objašnjava Florjančič.

Bloomberg

Strahovi od blokade Hormuškog tjesnaca jenjavaju

"Glavna prijetnja za kapitalna tržišta dolazi od viših cijena sirove nafte, koje se unatoč američkom napadu nisu zadržale iznad 75 dolara po barelu", kaže Krajnik iz Generali Investmentsa, dodajući da je mlaka reakcija tržišta rezultat očekivanja da neće doći do većih promjena na robnim tržištima, sve dok Iran zadrži kontrolu nad otokom Karg, s kojeg izvozi većinu svoje nafte i plina. "Režim ne može zatvoriti Hormuški tjesnac jer bi time izgubio stotine milijuna dolara prihoda koji se temelje na izvozu nafte i plina", pojašnjava.

"Iransko vodstvo svjesno je da bi zatvaranje Hormuškog tjesnaca ponajprije ugrozilo njihove glavne ekonomske partnere poput Kine i Katara, pa je potpuna blokada malo vjerojatna jer bi ozbiljno narušila strateške interese Irana", kaže Florjančič iz NLB Sklada.

"Ključno pitanje nije samo mogućnost prekida opskrbe naftom, već i trajanje takvog prekida. Ako se infrastruktura ošteti, ali brzo obnovi, cijene nafte teško da bi dugo ostale na višim razinama. No ako bi iranski odgovor uzrokovao dugoročna opskrbna ograničenja, cijene bi mogle porasti i ostati visoke", dodaje.

I analitičar Saadi smatra da je ostvarenje prijetnje blokade Hormuškog tjesnaca trenutačno malo vjerojatno. "Takva eskalacija mogla bi podići cijene nafte na 120 do 130 dolara po barelu, ali bi u isto vrijeme ozbiljno štetila iranskom gospodarstvu, jer bi zaustavila izvoz i ugrozila odnose s Kinom, najvećim kupcem i strateškim saveznikom", navodi i dodaje: "Globalna energetska slika se u međuvremenu značajno promijenila. Povećana proizvodnja u SAD-u i strateške rezerve OPEC-a djelomično ublažavaju šok. No Europa i Azija ostaju ranjive, budući da su nakon rata u Ukrajini još više ovisne o nafti i LNG-u iz Bliskog istoka."

"Iran trenutno proizvodi između tri i četiri milijuna barela dnevno, što predstavlja oko tri posto svjetske ponude. Dvije trećine tijekova kroz tjesnac ide prema ključnim uvoznicima poput Kine, Južne Koreje, Japana, Singapura i Indije. Saudijska Arabija i UAE imaju alternativne naftovode s ukupnim kapacitetom od sedam milijuna barela dnevno, ali ostali proizvođači – Iran, Irak, Kuvajt, Bahrein i Katar – gotovo su u potpunosti ovisni o Hormuzu", objašnjava Saadi.

Koji sektori profitiraju u geopolitičkim tenzijama

"Zaoštravanje situacije moglo bi povećati potražnju za obrambenom, kibernetičkom i energetskom opremom, osobito u Izraelu, ali i globalno. Naftne i plinske kompanije mogle bi ostvariti velike profite zbog viših cijena energenata, dok bi poraslo i zanimanje za sigurnu imovinu poput zlata, američkih državnih obveznica i švicarskog franka. S druge strane, zrakoplovne tvrtke, turizam i energetski intenzivne industrije, osobito u Europi, bile bi izložene većoj volatilnosti i operativnim rizicima. Europska ovisnost o regiji ponovno pojačava inflacijske rizike i mogućnost stagflacije", navodi Saadi.

Kriza se prelila i na sektor osiguranja, gdje su se proteklog tjedna premije osiguranja za brodove koji plove kroz Hormuški tjesnac povećale za više od 60 posto. "Troškovi osiguranja tankera vrijednog 100 milijuna dolara porasli su sa 125 na 200 tisuća dolara. Cijene najma tankera za prijevoz dva milijuna barela nafte iz Perzijskog zaljeva u Kinu gotovo su se udvostručile s 19.998 na 47.609 dolara", ističe Saadi.