Ljubav bankara prema Claude AI-ju nosi visoku cijenu

Ljubav financijske industrije prema umjetnoj inteligenciji dosegnula je vrhunac — čak i u Europi, tom tradicionalnom tehnološkom zaostajaču. Osim objava koje privlače naslove u HSBC Holdings Plc-u ili onih bez sluha iz Standard Chartered Plc-a, pitajte bilo kojeg upravitelja fondova, bankara ili trgovca i vjerojatno ćete čuti priče o sve većem usvajanju i eksperimentiranju.

Primjeri se kreću od onih uobičajenih do pametnijih područja financija: sastavljanje preporuka analitičara u osobni automatizirani sustav ocjenjivanja; obučavanje chatbota idejama za alokaciju portfelja koje ne daju samo istu ideju na tri različita načina; te težak posao pisanja koda za brze kvantitativne trgovce.

No ako trenutačno postoji kvaka, to je cijena. Ograničenja u opskrbi pritišću sve dijelove AI ekosustava, napose računalnu snagu. Korisnici popularnog AI asistenta tvrtke Anthropic PBC, Claudea, prigovaraju zbog skokovitog rasta cijena. Čak ni nedavni dogovor Anthropica sa SpaceX-om o povećanju njegovih procesorskih kapaciteta nije u potpunosti apsorbirao potražnju njegovih kupaca za skupim, računalno zahtjevnim zadacima. Ergo, cijena i dalje raste.

Pritužbe financijaša na cijenu Claudea – favorita među bankarskim štreberima – počinju zvučati poput onih iz tehnološke industrije. Račun je na putu da poraste s desetaka tisuća dolara za pojedinačnu tvrtku na nekoliko milijuna.

Golema potražnja uredskih radnika je, naravno, dobar problem za tvrtke poput Anthropica koje mogu nametnuti povećanja cijena koja bi mogla početi opravdavati epske gubitke i hirom potaknute valuacije AI industrije. Tvrtka Darija Amodeija na putu je prema svom prvom profitabilnom tromjesečju i razmatra uvrštenje na burzu već u listopadu.

 

No brzo usvajanje AI agenata, koji mogu samostalno obavljati zadatke, i njihovi sve veći troškovi stvaraju nove zagonetke za financijske klijente, iako vide prednosti. To povećava pritisak na profitabilnost tvrtki i pokreće smanjenje troškova u drugim dijelovima tih poslovanja. To također stvara strah od vezivanja ruku za određene AI tvrtke dok se ključne IT vještine sele vanjskim dobavljačima, obično američkim.

Nije ni čudo što je šef StanCharta dirnuo u živac svojim nepromišljenim komentarima o tome kako ljudski kapital "niže vrijednosti" ustupa mjesto financijskom i investicijskom kapitalu kao dio bankovnog AI pritiska. To bi se moglo protumačiti kao da zaposlenici s plaćom plaćaju cijenu za sve veće troškove tehnologije. Kako je jedan analitičar rekao banci: "Današnje AI tvrtke ne zarađuju nikakav novac i troše puno… Je li problem što zapravo ne znamo kako će naplaćivati svoje usluge za godinu ili dvije?"

Ponašanje banaka i drugih financijskih korisnika vjerojatno će se razvijati. Doista, možda se već odmičemo od mentalnog sklopa "maksimiziranja tokena" – prema kojem je velika potrošnja na AI procesorsku snagu znak prestiža bez obzira na to troši li se uzalud – u zreliju fazu, prema korisnicima i analitičarima. Rečeno mi je za nekoliko primjera u kojima se financijske usluge preusmjeravaju na izgradnju vlastitih modela za zadatke koji ne zahtijevaju sveznajući vanjski LLM.

"Ne treba svaki zadatak napredni model", kaže Christopher Tozzi, autor povijesti softvera otvorenog koda. To bi moglo potaknuti neka iznenađujuća korporativna razmišljanja. Možda će ljudi "niže vrijednosti" koji mogu izgraditi i održavati chatbot koji je jeftiniji od vanjskog imati vrijednu vještinu.

Financijske tvrtke mogle bi čak učiniti nezamislivo i udružiti se kako bi bolje apsorbirale troškove AI-ja izvana i podijelile stručnost o internim modelima. Ova industrija nikada nije bila dobra u dijeljenju tehnologije ili podataka, pri čemu banke i upravitelji imovine obično pokušavaju nadmudriti svoje suparnike. Niti je bila dobra u prekograničnim spajanjima koja imaju smisla, ali su politički teška, poput UniCreditovog nasrtaja na Commerzbank AG. Možda je AI katalizator koji će revolucionarizirati alokaciju kapitala i konačno konsolidirati industriju, osobito u europskim dijelovima s prevelikim brojem banaka. Možda bi šef UniCredita Andrea Orcel trebao pokazati njemačkom kancelaru Friedrichu Merzu očekivane AI proračune banaka.

Za sada malo tko predviđa da će konkurentski bedemi Anthropica ili OpenAI-ja uskoro biti prijeđeni. AI evanđelisti vjerojatno su u pravu da je strah od propuštanja prilike danas dovoljno jak da će svaka šansa za prednost pred konkurentom natjerati financijsku publiku da troši. Tehnološki izdaci vlada i tvrtki trebali bi porasti za gotovo osam posto u 2026. godini, što je najveći porast u nekoliko godina, prema podacima Forrestera. Postoje neke paralele s računalstvom u oblaku, gdje su tvrtke počele graditi neke stvari interno bez prevelike štete za profit Silicijske doline i Seattlea. I, naravno, AI produbljuje geopolitičku ovisnost Europe o američkim tehnološkim divovima kao što je Amazon.com Inc.

No nakon što sam vidio da neki korisnici uspješno eksperimentiraju s stvaranjem vlastitih modela, smanjujući, iako ne i eliminirajući teret potrošnje, pitam se hoće li ovaj put biti više pritiska da se izbjegne prebrzo prepuštanje prevelikog dijela posla vanjskim suradnicima. Izgubljena u galami oko komentara Billa Wintersa o AI-ju bila je opreznija rečenica: "Mi smo... vrlo, vrlo promišljeni glede troškova AI-ja." Ako to potakne više europske korporativne samopomoći, tim bolje.