U vrijeme kada elitni europski klubovi naplaćuju više od tisuću eura za sezonske ulaznice, Bayern München ima potpuno suprotnu filozofiju. Njihova najjeftinija sezonska ulaznica za stajaća mjesta košta samo 170 eura. Stadion je redovito 99,8 posto popunjen, a lista čekanja prelazi 300.000 navijača.
Paradoksno, ovaj "popust" ne smanjuje prihode. Naprotiv, generira ih više. Bayern je peta najbogatija nogometna institucija na svijetu s godišnjim prihodima većim od 740 milijuna eura. Analitičari ističu da njihov model nije pogreška već poslovni model koji mijenja pravila igre.
Bayern je peti klub u svijetu po prihodima/Deloitte
Federico Mari, predavač s PFA Business School, vjeruje da je Bayernova politika niskih troškova potencijalno najpametniji poslovni model u europskom sportu i kaže da bi drugi klubovi, barem oni koji razmišljaju dugoročno, trebali uzeti to u obzir.
Bavarska ekonomija pristupačnosti: Niska cijena, visoka vrijednost
U središtu Bayernovog pristupa je jasan izračun: što više navijača redovito dolazi, to je veća ukupna potrošnja. S obzirom na to da prosječni navijač troši oko 180 eura po utakmici na hranu, piće, suvenire i dresove, Bayern-ova sezonska ulaznica od 170 eura nije kraj transakcije – to je tek početak odnosa. Prosječna godišnja vrijednost navijača procjenjuje se na 2800 eura. To uključuje dodatne kup utakmice, kupnju replika dresova (koje 67 posto navijača obnavlja godišnje), ali i niz neizravnih učinaka, od širenja brenda do povećane medijske vidljivosti.
Za usporedbu, splitski Hajduk, klub s puno manje solventnog tržišta i sa znatno nižom razinom konkurentske i komercijalne moći, također određuje cijenu svoje najjeftinije sezonske ulaznice na oko 150 eura. Razlika od samo 20 eura u usporedbi s Bayernom zapravo otkriva koliko je njemački prvak svjesno odlučio podcijeniti ulaznicu kao izravan izvor prihoda kako bi izgradio dugoročni kapital u obliku lojalnosti, masovne privlačnosti i ugleda. Cijena, dakle, nije tržišni odraz onoga što klub vrijedi, već strateška odluka o vrsti odnosa koji želi izgraditi s publikom.
Dakle, klubovi s višim cijenama sezonskih ulaznica, često iz Premijer lige, imaju znatno nižu dodatnu potrošnju po gledatelju. Iako na papiru zarađuju više po sjedalu, dugoročna vrijednost jednog navijača može biti znatno niža.
Multiplikacijski učinak tribina: od djeda do unuka
Ključna vrijednost Bayernovog modela leži u činjenici da niska cijena omogućuje kontinuitet, ne samo posjećenosti, već i navijačke tradicije. Obitelj može kupiti četiri sezonske ulaznice za manje od 700 eura. To omogućuje prisutnost tri generacije na stadionu, što se marketinškim jezikom prevodi u "životni ciklus lojalnosti". Klub ne mora ponovno osvajati svoje tržište svake pete godine, on raste organski.
Osim toga, pristupačnost smanjuje rizik komercijalizacije atmosfere. Bayern je zadržao svoj identitet kao lokalni klub. Njegov stadion nije poligon za korporativne lože i turiste, već autentičan prostor lokalne energije. Upravo ta autentičnost donosi novu vrijednost u digitalno doba, gdje se emocije sve više monetiziraju.
Sponzorski premium: Vizualna punina ima cijenu
Komercijalna logika kaže da pažnja prati sliku. A ništa ne prenosi sliku uspjeha bolje od punog, bučnog i crveno-bijelog stadiona. Allianz plaća 15 milijuna eura godišnje za prava na ime stadiona. Adidas ulaže 60 milijuna. Audi, Telekom i drugi partneri vide svoju vrijednost upravo u povezanosti s klubom koji održava kulturu navijanja. Vrijednost tih ugovora raste proporcionalno emocionalnoj snazi stadiona, a počinje od 170 eura.
Klub koji prodaje ekskluzivne ulaznice za 1200 eura može povećati izravne prihode, ali smanjiti organsku vidljivost. U digitalnom ekosustavu, gdje navijači sami distribuiraju sadržaj, pun stadion ima neprocjenjivu PR vrijednost.
Model za 50 godina, ne za idući kvartal
Bayern se ne vodi tromjesečnim izvješćima, već strategijom koja razmišlja generacijski. Model visokih cijena ulaznica (kao u Arsenalu ili Tottenhamu) funkcionira sve dok traje interes turista i korporativnih klijenata. Ali taj model dovodi do starenja demografske skupine, slabije atmosfere i gubitka lokalnih korijena. Nasuprot tome, Bayern-ov pristup osigurava stalan priljev mladih navijača, održava lokalne korijene i širi globalni doseg bez gubitka identiteta. Rezultat nije samo pun stadion već i 360 milijuna digitalnih pratitelja, bez ulaganja u viralni marketing.
Ono što Bayern model čini uspješnim nije samo cijena, već i usklađenost s identitetom. Klub koji želi biti "narodni klub“"ne može naplaćivati elitne cijene. Isto tako, klub koji cilja luksuznu publiku ne može imati stajaća mjesta za 170 eura. Dosljednost je ključna. Bayern je odlučio biti inkluzivan, dugoročan i organski rastući. Na toj osnovi grade sve, od sportske politike do komercijalnih ugovora.
U eri kada je sve više klubova u dugovima, s neizvjesnim prihodima i rastućim nezadovoljstvom navijača, Bayern München nudi korporativno naizgled nepopularnu, ali funkcionalnu ideju - prihodi ne dolaze od ulaznica, već od odnosa.
Cijena od 170 eura nije znak slabosti, kako bi se na prvi pogled moglo zaključiti, već upravo suprotno - znak snage. To je cijena koja generira posjećenost, lojalnost, potrošnju, vidljivost i najvažnije - identitet. Možda nije idealan model za svakoga, ali svakako vrijedi ozbiljno razmotriti svakog klupskog stratega koji razmišlja dalje od jedne sezone. I ne samo u klubu i ne samo u sportu.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...