Osamdeseta obljetnica kraja Drugog svjetskog rata i pada nacionalsocijalizma potaknula je novi val povijesnog revizionizma i globalnog prisvajanja zasluga za poraz nacizma, sve u sjeni još uvijek aktualnog rata u Ukrajini.
Podjele se više ne temelje samo na činjenici da se Dan pobjede na Zapadu obilježava 8. svibnja, a u Rusiji i na Istoku 9. svibnja, što proizlazi iz toga da su njemački feldmaršali potpisali kapitulaciju Njemačke savezničkim snagama s učinkom od 8. svibnja 1945. u 23:01 po berlinskom vremenu, što je prema moskovskom vremenu već bio 9. svibnja.
Dok Rusija 9. svibnja obilježava kao Dan pobjede u Velikom domovinskom ratu tradicionalnom vojnom paradom na Crvenom trgu u Moskvi, Europa 8. svibnja slavi Dan pobjede, a 9. svibnja Dan Europe, u znak sjećanja na deklaraciju francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana iz 1950. godine o uspostavi novog poretka, koji je bio prvi korak prema stvaranju Europske unije.
Vojna parada povodom Dana pobjede u Londonu | Bloomberg
Ta višedesetljetna razlika u simbolici proslava između Moskve i Bruxellesa posljednjih je godina prerasla u duboki ideološki jaz, osobito nakon što je Rusija u veljači 2022. započela sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, između ostalog uz opravdanje da želi "denacificirati" vlast u Kijevu.
Negdašnji saveznici toliko su se udaljili da je nekoć tiha borba za priznanje doprinosa u pobjedi postala sve glasnija, čak do mjere da se zanemaruje činjenica da je bivši Sovjetski Savez podnio najveće žrtve od oko 27 milijuna poginulih civila i vojnika. U Ukrajini i baltičkim državama, koje su nekada bile dio SSSR-a, ruše se spomenici Crvenoj armiji, a 9. svibnja zamjenjuje se 8. svibnjem kao Danom sjećanja i pobjede nad nacizmom. U Berlinu su na obilježavanjima Dana pobjede zabranjene ruske i sovjetske zastave, uniforme i amblemi, dok proslava u Ujedinjenom Kraljevstvu traje više dana i vojna parada u Londonu više djeluje kao strogo britanski događaj nego kao sjećanje na saveznički pothvat s obaju strana Atlantika i La Manchea.
Bez SAD-a ne bi bilo pobjede
Bijela kuća također se uključila u svojevrsno prisvajanje zasluga za slom Hitlerova režima. Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da je pobjeda u Drugom svjetskom ratu ostvarena isključivo zahvaljujući SAD-u.
Donald Trump uveo dva nova praznika u SAD-u | Bloomberg
"Pobijedili smo u dvama svjetskim ratovima, ali nikad nismo preuzeli zasluge za to, svi drugi to rade! Saveznici diljem svijeta slave pobjedu koju smo mi ostvarili u Drugom svjetskom ratu. Jedina zemlja koja ne slavi su Sjedinjene Američke Države, a pobjeda je postignuta samo zahvaljujući nama", napisao je Trump na društvenoj mreži Truth Social. "Bez SAD-a, rat bi možda dobile druge zemlje, i koliko bi to drugačiji svijet bio. Stoga proglašavam nacionalni praznik u čast pobjeda u Prvom svjetskom ratu, potpisano primirje 11. studenoga 1918., i Drugom svjetskom ratu, dan pobjede bio je 8. svibnja 1945."
I dok je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova izjavila da SAD preuveličavaju svoj doprinos te da "američki narod trenutačno ne poznaje vlastitu povijest", skupina europskih povjesničara objavila je apel u francuskom listu Le Monde pozvavši "američki narod da se uzdigne iznad političkih podjela koje potiče Moskva".
"Sjetite se veza koje nas ujedinjuju, iskovanih na bojištima i ojačanih osam desetljeća prijateljstva i savezništva. Dezinformacije žele posijati razdor, ali naša zajednička predanost slobodi i demokraciji mora prevladati. Prije svega, pozivamo vas da podržite Ukrajinu. Nadamo se da će uz pomoć SAD-a biti moguće pronaći diplomatsko rješenje", navodi se u apelu.
Parada cinizma
Iako SAD ne organizira nikakvu službenu ceremoniju niti je taj dan neradni, pristup Danu pobjede i samo sudjelovanje u paradama u Moskvi, Londonu, Kijevu ili Berlinu postalo je pitanje političke poruke. Za jedne je prisustvo na paradi u Moskvi znak solidarnosti s Vladimirom Putinom i ruskom agresijom na Ukrajinu. Za druge je podrška Ukrajini na taj dan zapravo podrška "pronacističkom režimu koji slavi Stepana Banderu". Treći smatraju da sve što ne veliča američki doprinos kraju rata predstavlja nepoštivanje SAD-a.
Vojna parada povodom Dana pobjede u Londonu | Bloomberg
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski jučer je prošetao centrom Kijeva, nekoliko dana nakon što je upozorio da nebo iznad Moskve nije sigurno od mogućih ukrajinskih napada dronovima. Paradu u Moskvi nazvao je "paradom cinizma", rekavši da će o nacističkim zločinima govoriti "organizator masovnih grobnica u Buči", a da će "oni koji su orkestrirali opsadu Mariupolja govoriti o opsadi Lenjingrada".
"To će biti parada cinizma. Nema drugog načina da se to opiše. Parada žuči i laži. Kao da nacizam nije pobijedilo desetine savezničkih država, već osobno Putin", rekao je Zelenski u videoobraćanju povodom Dana sjećanja i pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu u Ukrajini, prenosi Reuters.
Zelenski je izjavio da se Ukrajina bori za mir i zna što je potrebno da se postigne, ističući da "ili se Rusija mora radikalno promijeniti, ili se mora promijeniti svijet".
I dok se čini kao da je prošlo 120, a ne samo 20 godina otkad su na paradi u Moskvi bili američki predsjednik George Walker Bush i francuski predsjednik Jacques Chirac, velik dio europskog tiska oštro kritizira ovogodišnju moskovsku vojnu paradu, tumačeći je kao Kremljev pokušaj da vlastiti agresorski rat u Ukrajini smjesti u pozitivan povijesni kontekst.
Komentatorica talijanskog lista La Stampa Anna Zafesova zgrožena je načinom na koji Rusija glorificira militarizam.
"Kako propaganda ruskog režima doseže sve apsurdnije razine s novorođenčadi u rodilištima koje nose vojničke kape s crvenim zvijezdama, čini se da je Kremlj odlučan nadograditi Drugi svjetski rat na rat koji danas vodi protiv Ukrajine", piše Zafesova, dodajući da Putin otvoreno označava neprijatelja kada govori o "njemačkim tenkovima s križevima" i predstavnicima "poraženih naroda koji nas žele pokoriti".
(Ne)legitimizacija Putinove propagande
Među brojnim komentarima u kojima se osuđuje pokušaj da se sudjelovanje ruskih vojnika u Ukrajini prikaže kao nastavak "junačke tradicije predaka", brojni europski komentatori kritiziraju i rijetke europske čelnike koji su otišli u Moskvu.
Vojna parada u Moskvi povodom Dana pobjede | Bloomberg
Slovački dnevnik Denník N kritizira premijera Roberta Fica zbog plana da sudjeluje na vojnoj paradi u Moskvi, "na kojoj će mu biti prikazana vojska koja trenutačno desetkuje Ukrajinu" i "na kojoj će stajati uz diktatora koji bi Ukrajinu najradije izbrisao s lica zemlje".
"Fico je pitao koji je drugi slovački političar vodio bilateralne razgovore s kineskim predsjednikom, brazilskim predsjednikom i predsjednikom Ruske Federacije u razmaku od samo nekoliko sati. To je slika o sebi koju želi projicirati. Gdje god pogleda kod kuće, problemi niču poput gljiva poslije kiše. Zato skreće pozornost s njih igrajući na protuzapadno raspoloženje velikog dijela slovačkog društva, dok se pokušava prikazati kao ugledan državnik", ističe komentator Denníka N.
S druge strane, Nicolak Butylin, komentator lijevo orijentiranog njemačkog dnevnog lista Berliner Zeitung, smatra da je novi njemački kancelar Friedrich Merz trebao 9. svibnja otputovati u Moskvu.
"Ne mora prisustvovati velikoj vojnoj paradi na Crvenom trgu niti zauzeti jedno od počasnih mjesta na kremaljskoj tribini pokraj Xi Jinpinga, Aljaksandra Lukašenke i sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una. No što kažete na tihi, nenajavljeni posjet Grobu neznanog junaka ili spomeniku Ježi u Himkiju, nedaleko od Moskve, mjestima koja komemoriraju ratne žrtve umjesto da slave rat?", predlaže Butylin i tvrdi da bi Merz "tako pokazao suosjećanje, a da pritom ne daje legitimitet Putinovoj propagandi".
Sjena nad Europom
Na ovu 80. obljetnicu, kako ističe u uvodniku irski list The Irish Times, Drugi svjetski rat polako izlazi iz živog sjećanja i prelazi u povijesne knjige, zbog čega postoji opravdan strah da se njegove lekcije zaboravljaju, jer ono što je tada obranjeno, danas je ponovno ugroženo.
"Najveći europski vojni sukob od 1945. trenutačno vodi ruski diktator protiv demokratske Ukrajine. Diljem kontinenta, države žure ponovno se naoružati. Demagozi šire mržnju, a nacionalizam izranja iz tla. U Njemačkoj, stranka koja otvoreno koketira s nacističkom simbolikom vodi u nekim anketama javnog mnijenja, a transatlantski savez koji je bio temelj europske poslijeratne obnove raspada se," upozorava irski list.
Ruske i sovjetske zastave na vojnoj paradi u Moskvi povodom Dana pobjede | Bloomberg
Zbog toga povjesničar Xosé Manoel Núñez Seixas u komentaru za španjolski dnevni list El País poziva na zajedničko europsko obilježavanje ovakvih povijesnih događaja.
"Na Zapadu je 8. svibnja postao simbol novog poslijeratnog antifašističkog konsenzusa, koji se također temeljio na selektivnom zaboravu suradnje s nacističkim okupatorima u Francuskoj, Nizozemskoj i Norveškoj, pomoći pri deportaciji Židova ili sudjelovanja u dragovoljačkim postrojbama koje su se borile uz Treći Reich. Za Njemačku je to dugo bio dan tuge... Tek je 1985. Richard von Weizsäcker istaknuo da je i Njemačka oslobođena fašizma 8. svibnja, pa da je to datum za učenje iz prošlosti", ističe povjesničar i dodaje da je i Italija, premda sada čvrsto ukorijenjena u antifašističkom narativu, "vidjela pobjedu kao vlastitu", dok je "mit o otporu izbrisao svaku zajedničku odgovornost". "S obzirom na to da krajnja desnica ponovno jača, trebali bismo se prisjećati 8. svibnja kroz europsku dimenziju koja nadilazi nacionalna obilježavanja."
No čini se da takav blagdan još zadugo neće biti obilježen jedinstvenom paradom, barem ne na europskom tlu. Štoviše, čini se da su svi oblici povijesnog revizionizma te paralelna i često suprotstavljena obilježavanja pobjede nad nacizmom zapravo najzorniji prikaz svijeta u kojem živimo.
.webp){kind=icon}
