Pronašli smo računovodstveni ventil kroz koji je Inin plin curio u inozemstvo

U najnovijoj plinskoj aferi vezanoj uz Inu, koja je ovih dana zaokupila pažnju javnosti i u kojoj se počinjena šteta procjenjuje na više od milijardu kuna, jedna od najvećih enigmi je kako to da nitko drugi nije reagirao prije banke koja je upozorila na moguće pranje novca. Mala, nikome poznata, tek osnovana tvrtka odjednom počinje trgovati enormnim količinama plina, izvoziti ga u inozemstvo, na svojem računu okretati stotine milijuna kuna, deseci i stotine milijuna kuna prihoda slijevaju se privatnim osobama, a ne reagiraju niti carinici, ni poreznici, ni regulatori tržišta, već banka.

Stoga smo proučili dostupne financijske izvještaje i pokušali utvrditi ima li tamo ikakvih tragova koji su i ranije mogli izazvati sumnju gdje se nalazi ventil kroz koji je Inin plin procurio u inozemstvo. Za početak, iz dostupnih se financijskih izvještaja to ne vidi. OMS-Upravljanje – tvrtka koja je, prema USKOK-ovu priopćenju, Inin plin prvo preko Plinare istočne Slavonije, a onda i izravno prodavala u inozemstvo – uopće nema prijavljene prihode iz inozemstva.

Njeni su izvještaji rudimentarni, u najosnovnijem obliku koji zakoni dozvoljavaju i, unatoč tome što joj je prihod lani premašivao dvjesto milijuna kuna, a dobit 140 milijuna, u izvještajima se nalazi tek nekoliko stavki. OMS-upravljanje je, prema onome što se dosad saznalo, plin prodavalo luksemburškoj tvrtki DXT International.

Mistični izvještaji

Ti su prihodi, barem za prošlu godinu, zabilježeni pod stavku prihoda "na temelju upotrebe vlastitih proizvoda, robe i usluga". Radi se o stavci pod koju se prihodi bilježe u iznosu protuvrijednosti robe i usluga kad kompanija koristi vlastite proizvode. Primjerice, kad tvornica olovaka te olovke koristi u vlastitim uredima ili kad bi Ina vlastiti proizvedeni plin koristila za grijanje svojih prostorija.

Ono što proizlazi iz tih izvještaja i onoga što je dosad objavljeno o aferi – OMS-Upravljanje je lani prodao dvjestotinjak milijuna kuna vrijednog plina u inozemstvo, ali se to iz financijskih izvještaja nigdje ne vidi. Odmah se postavlja pitanje i je li to stvarno rupa kroz koju može procuriti još plina, nafte i koječega drugog? Kao najkonkretniji se odgovor nameće ista misao koja se provlači i kroz cijelu aferu: vjerojatno da, ali bi počinitelji trebali biti malo sofisticiraniji.

Prema zakonima, OMS-upravljanje bi obveznikom revizije postalo tek za ovu godinu. Revizija bi iduće godine revidirala izvještaje za 2022. godinu, ali bi u to bio uključen i pregled financijskih rezultata iz 2021. godine. Tako, čini se, postoji kontrola koja bi, ako već niti poreznici ni carinici nisu primijetili ništa neobično, mogla utvrditi nepravilnosti. U ovom slučaju, konkretno, da se prihodi iz inozemstva nisu niti zabilježili.

Plaćeni porezi

No OMS-upravljanje je postalo obveznikom revizije jer je u 2021. imalo prihode veće od 60 milijuna i aktivu veću od 30 milijuna kuna. Što da su Damir Škugor i ekipa bili malo manje grabežljivi i namjestili rezultate da OMS-Upravljanje niti ne postane obveznikom revizije. Ili da su osnovali nekoliko manjih tvrtki, svoj plijen rasporedili među njima, i opet nešto "slučajno" krivo proknjižili?

U cijelom slučaju je pomalo bizarna i činjenica da je barem na dio nemoralno zarađenog novca uredno plaćen porez na dobit. Za 2021. godinu impresivnih 25,7 milijuna kuna. Nije poznato jesu li i fizičke osobe umiješane u cijelu priču prijavile dohodak, odnosno porez na dohodak, ali s obzirom na to da Porezna uprava ima uvid u sve tekuće račune građana, normalno bi bilo očekivati da će poreznici reagirati kad se na računu jednog umirovljenika nenadano pojavi nekoliko desetina ili stotina milijuna kuna.