.webp){kind=icon}
Tvrtka Rasco iz Kalinovca koja se bavi proizvodnjom komunalne opreme jedna je od onih koje smo posjetili više puta u novinarskoj karijeri i svaki put se ugodno iznenadili napretkom. Tako je bilo i ovog puta – našli smo se u novoj zgradi uprave (opremljenoj hrvatskim namještajem) koje prije dvije godine uopće nije bilo, a dali su nam i da ekskluzivno zavirimo u proizvodnju novog, impresivnog stroja za čišćenje kojim će nastaviti osvajati strana tržišta.
It was the best of times, it was the worst of times – tog slavnog citata Charlesa Dickensa sjetili smo se kad smo odmah na početku razgovora pitali glavnog izvršnog direktora Ivana Franičevića kakva je bila poslovna 2022. za Rasco.
Direktor Rasca Ivan Franičević uz kompaktnu čistilicu Lynx, jedan od najjačih proizvodnih aduta kompanije iz Kalinovca
"Prošla godina je bila miješana – s jedne strane fantastična, s druge izrazito teška. S obzirom na situaciju moramo biti zadovoljni. Prihodi su nam porasli za 30 posto i sad smo blizu rekordnih 30 milijuna eura ukupnih prihoda", istaknuo je.
S druge strane, rat u Ukrajini ih je žestoko pogodio, ta zemlja im je 2021. bila u top tri tržišta i na nju je otpadalo oko 10 posto prihoda tvrtke. "Gdje god taknete u ono što je bitno za budućnost svijeta, nađete Ukrajinu u top tri ili top pet država svijeta. Ali nas je prije svega pogodilo to što su nam naši partneri tamo ujedno i prijatelji", govori nam Franičević dok generalno bistrimo posljedice Putinova rata točno na njegovu prvu obljetnicu.
Divljanje cijena sirovina
Cijene materijala divljale su, pa ni Rasco nije bio pošteđen posljedica. Posebno je problematično što su troškovi inputa rasli praktički na dnevnoj bazi, a njihova oprema i strojevi imaju rokove isporuke po nekoliko mjeseci. To im nikako nije išlo na ruku jer nisu baš mogli svaki dan prilagođavati svoje cijene, naročito onoga što je već naručeno.
Iako i njima praktički za sve trebaju poluvodiči, radi se o relativno malim količinama, pa nisu toliko osjetili njihovu nestašicu. "Međutim, na nekim stvarima smo stvarno polomili zube, i to na trivijalnim elektroničkim komponentama koje su prije koštale u centima i uzimali smo ih na hrpe. Sad se zna dogoditi da nešto što je stajalo tri centa košta četiri eura. Kasnije su skočili i svi materijali, ali potpuno nepredvidivo, pa je bilo nemoguće planirati. Mi, recimo, za čelik imamo vrlo detaljan plan unaprijed, ali smo svejedno u jednom trenutku došli do situacije kada sam pomislio da će doći do njegove nestašice. Ja se s tim u životu nisam susreo, a dosta dugo sam u industriji. O cijeni da ne govorim, skočila je od 500-600 eura po toni do 2.000", prisjeća se nedavnih tržišnih turbulencija Franičević i dodaje kako se sad stanje smirilo, no cijene se nisu vratile na pretkrizne razine.
Proizvodna traka u Rascovu pogonu
Dapače, još uvijek su oko 50 posto više nego 2019. koju možemo uzeti kao referentnu, budući da je u 2020. zbog pandemije sve stalo. Franičević smatra, a i mi se slažemo, da se više nikad neće ni vratiti na te razine. Inflacija je tu učinila svoje.
Rast plaća i broja zaposlenih
Zanimalo nas je kako se nezaobilazna inflacija odrazila na plaće Rascovih radnika i koliko su rasle u zadnje vrijeme. Trenutno su u procesu dizanja od preko 10 posto, a u zadnjih godinu i pol su primanja za njihovih ukupno 450 radnika već narasla za 20 posto. Dakle, inflacija ih ipak nije uspjela nagristi, barem ova službena, statistička. Prosjek u firmi je oko 1.000 eura.
Trenutno im je najveći trn u oku nedostatak prostora, iako u Kalinovcu već posluju na 80 tisuća kvadrata. To dijelom mogu "zahvaliti" sporom rješavanju papirologije u Ministarstvu gospodarstva. Naime, već imaju zemljište i projekt za izgradnju nove proizvodne hale od sedam tisuća kvadrata, ali više od pola godine čekaju odluku državnih birokrata treba li im za nju posebna studija o utjecaju na okoliš, iako se radi samo o hali u kojoj će se sklapati proizvodi. Dakle, nema nikakvih posebnih zagađivača ni čega sličnog, samo montaža. Studiju o zaštiti okoliša imaju, no još uvijek se čeka mišljenje treba li je posebno elaborirati.
Dio Rascova bogatog asortimana za zimsko održavanje prometnica – snježni plug i posipač
Unatoč tom posve nepotrebnom zastoju koji koči poslovanje, Franičević ima i riječi hvale za pojedine institucije. "Možemo raspravljati o tome jesu li sredstva iz NPOO-a dobro raspoređena, ali ima stvari koje funkcioniraju dobro. Hrvatska je zapravo što se tiče investicijskog okruženja sasvim okej. Čak i ova naša situacija s ministarstvom koja je potpuno neopravdana nije iznimka, s takvim stvarima se susreću i naši partneri u Njemačkoj."
On osobno kao najakutniji problem naše zemlje vidi obrazovni sustav, a nas to odmah asocira na nedostatak radnika. No u Rascu se još uvijek uspijevaju snaći po tom pitanju, surađuju sa srednjim školama u okolici, od Koprivnice i Bjelovara do Đurđevca, pa svake godine imaju po 60-ak učenika na praksi, a velik broj njih na kraju i ostane raditi u firmi. Uvjerili smo se u to u proizvodnim pogonima, gdje prevladavaju mlađa lica. Franičević kaže da je prosjek tvrtke oko 35 godina.
Za petama Rimcu
Počeli su kao metalska firma početkom 1990-ih, kad su Franičevićev otac Frane i njegov partner Darko Paviša krenuli iz male radionice, a danas su izrasli u visokotehnološku kompaniju koja proizvodi neke od naših najsofisticiranijih izvoznih proizvoda. Pitamo imaju li krizu identiteta zbog toga ili su korijeni komplementarni s vizijom budućnosti.
"To je idealna kombinacija. Imamo vlastitu proizvodnju i sve što zamislimo u R&D-u možemo odmah isprobati u praksi. To nam daje veliku fleksibilnost, pa svake godine napravimo oko 2000 poboljšanja na našim proizvodima. Naročito to valja u današnjim okolnostima jer ne ovisite o nikome drugome."
Tehnički gledano, Rasco proizvodi više električnih vozila od Rimca, pa u polušali pitamo Franičevića kako to da oni nisu dobili milijarde iz NPOO-a i da Ursula von der Leyen nije hodočastila u Kalinovac umjesto u Svetu Nedelju.
Ugradnja solara na krov Rascova pogona
Pojašnjava nam kako su ipak imali neke koristi od NPOO-a jer se dio sredstava iz njega prebacio u natječaj za ugradnju obnovljivih izvora energije za koji su se prijavili. Na kraju su dobili oko dva milijuna kuna za izgradnju solarne elektrane koja je nedavno dovršena. Imali su već jednu ugrađenu od ranije, pa s njima danas proizvode oko jednog megavata vlastite električne energije s kojom zadovoljavaju oko 65 posto vlastitih potreba.
Galopirajuća elektrifikacija
Struja je sve veći hit i u proizvodnji, a u Rascu to prate u stopu, čak i prednjače pred tržišnim trendovima.
Naime, Rasco je prije 15 godina počeo razvoj MUVO-a, svojega prvog kompaktnog multifunkcionalnog komunalnog vozila koje je u proizvodnju ušlo prije 11 godina i svoje mjesto pod tržišnim suncem našlo od Europe do Australije i Azije. Evolucija se nastavila 2019. godine, kad su na tržište izbacili dizelsku kompaktnu čistilicu Lynx, još uspješniju od MUVO-a, a 2021. svjetlo dana je ugledao i Lynx s električnim pogonom.
Danas upravo električni Lynx uzima sve više tržišnog udjela, iako je s cijenom od 200 tisuća eura praktički dvostruko skuplji od dizelske izvedbe. "Prošle godine smo ukupno prodali preko 100 komada, a trećinu toga je činio električni Lynx, što je čak i nešto više od naših očekivanja. Postoji dosta velika potražnja, ali i jedan bitan problem po pitanju elektrike. Naši kupci su većinom općine i gradovi koji unutar svojih baza velikom većinom još nemaju infrastrukturu za punjenje jer za tim do sada nisu imali potrebu", kaže Franičević.
Zanimljive su i razlike od države do države. Primjerice, u Španjolskoj su električna vozila u komunalnom segmentu praktički u omjeru 50 naprema 50 s klasičnima, dok u Njemačkoj drže ispod 10 posto.
Plusevi i minusi klimatskih promjena
Još jedna interesantna stvar je kako se na primjeru Rasca može vidjeti utjecaj klimatskih promjena na gospodarstvo. Franičević nam govori kako se njihov zimski program, posipači i snježni plugovi (ralice) prodaju sve slabije jer više nema oštrih zima kao nekad. S druge strane, ljetni asortiman poput kosilica koristi se puno češće od zimskog. "Posipač u pravo zimsko doba radi praktički non-stop, dok se košnja kraj prometnica obavlja svaka tri mjeseca."
Gama električnih Lynxova
Ima cijela ta priča i pozitivnu stranu, ne za čovječanstvo, ali barem za Rasco. Kako klima postaje sve suša, stvara se sve više prašine, a to znači više posla za čistilice.
Gotovo sva proizvodnja u izvoz
Po pitanju izvoza Rasco opet prednjači. Oko 90 posto svega što proizvedu ide na strana tržišta, u preko 40 zemalja svijeta, na pet kontinenata. Franičević kaže da su prisutni po cijeloj Europi, ali ne jednakom kvalitetom jer kupci teško prate njihov tempo razvoja novih proizvoda, pa rade na tome da ujednače svoj portfelj. Voljeli bi pojačati prisustvo u SAD-u i Kanadi, ali im trenutačni troškovi prekooceanskog transporta velikih proizvoda poput njihovih trenutno ne idu na ruku.
Cijela njihova industrija na globalnoj je razini teška do dvije milijarde dolara, a najveći konkurenti su im Švicarci.
Konkurencije ima i lokalno, u Makedoniji posluje tvrtka Green Machine koja se također bavi proizvodnjom komunalne opreme, odnosno kompaktnih čistilica. Nisu baš direktni takmaci Rascu jer proizvode manje strojeve, a Franičević ističe kako je u tom segmentu konkurencija vrlo jaka. "U tom segmentu je i Kärcher sa svojom masovnom proizvodnjom pa je cijena jako bitna, gleda se svaki cent. Tako da Makedoncima nije lako."
Naglašava kako vjerojatno pate od istog sindroma od kojeg je patio i Rasco, a to je imidž zemlje. "Vi kad dođete na europsko tržište, primjerice u Njemačku, pa vas pitaju odakle ste, a vi kažete iz Hrvatske, onda vas čudno gledaju – kako ste vi tamo napravili stroj za zimsko održavanje cesta, jeste li vi uopće vidjeli snijega? Ne povezuju nas s industrijskom proizvodnjom i visokom tehnologijom, već turizmom."
Novi as u rukavu
Pitamo Franičevića mogu li "izmisliti" nešto još sofisticiranije od Lynxa s čim bi dodatno zaprijetili konkurenciji, a on samo razvlači osmijeh. "Ooo možemo, možemo. Štoviše, već i radimo na takvom nečemu. O tome ćemo detaljnije za jedno šest-sedam mjeseci. Veće, kompliciranije, naprednije i to dosta naprednije", tajnovito odgovara.
Zaintrigirao nas je pa smo ispitivali o detaljima, a Franičević nam – što iz pristojnosti, a što zbog ponosa – pristaje udovoljiti i čak nam obećava da ćemo otići u proizvodnju pogledati o čemu se radi iz prve ruke.
Ipak evo malog teasera za novu Rascovu uspješnicu. Riječ je o dosta većem stroju od Lynxa čiji je razvoj stajao gotovo dvostruko više, a izgleda uistinu impresivno.
Tržište su već ispipali, interes postoji. Dok smo se vrzmali oko novog projekta i dijelili svoja neizmjerno cijenjena novinarska razmišljanja o razvoju modernih komunalnih strojeva, pitamo voditelja projekta ide li sve po planu. "A kad je sve išlo planu?", odgovara nam protupitanjem uz smijeh.
Kako nam ovo nije prvi posjet Rascu, znamo da će se unatoč izazovima držati zacrtanog i da ćemo vrlo skoro imati premijeru stroja koji će biti još jedan mali koračić prema tome da netko na spomen Hrvatske u inozemstvu ne pomisli samo na sunce i more, već i na kvalitetnu industriju.
