Svjetsko nogometno prvenstvo počinje ovog vikenda u ozračju narušenog fair-playa jer je zemlja bez ikakve nogometne tradicije stekla pravo organizirati ovaj turnir zahvaljujući financijskoj moći. Usto, zbog ekstremno visokih ljetnih temperatura u Katar, svjetsko prvenstvo se po prvi put ne održava tijekom uobičajene ljetne stanke, već u studenom, što prekida domaća nogometna natjecanja na sjevernoj hemisferi na šest tjedana. Velika je to promjena i za navijače i za igrače.
Sljedećih nekoliko tjedana ujedno će biti i podsjetnik na to kakav ishod može imati sukob vrijednosti liberalnog zapada i konzervativnih, ali bogatih arapskih država u međunarodnoj areni unatoč općem nezadovoljstvu.
Prije svega, stanje ljudskih prava u Kataru je upitno, a demokratski ustroj postoji samo na papiru. Zemljom vlada autokratska dinastija Al Thani, koja zatvara LGBTQ osobe koje se drznu imati spolne odnose. Nedavno je iz zemlje protjeran neumorni britanski borac za ljudska prava Peter Tatchell nakon što je sam prosvjedovao ispred katarskog nacionalnog muzeja. Na njemačkoj je televiziji prošloga tjedna službeni veleposlanik Katara za Svjetsko prvenstvo Khalid Salam iskoristio taj trenutak da homoseksualnost nazove oblikom mentalne zaostalosti.
Tu je i ljudski danak. Oko 6500 radnika migranata umrlo je gradeći infrastrukturu namijenjenu za organizaciju turnira u Kataru, uključujući autoceste, hotele i osam nogometnih stadiona (jedan dizajniran po uzoru na beduinski šator, drugi je izgrađen od 974 reciklirana kontejnera). Vlasti kažu kako su od tada pročistile radnu praksu i mijenjale zakone o radu.
Čak i Sepp Blatter, bivši predsjednik FIFA-e, najveće krovne organizacije u nogometu, svoju odluku o dodijeli Svjetskog prvenstva Kataru 2010. smatra lošim izborom. Nedavno je a švicarske novine Tages-Anzeiger Blatter rekao kako je Katar premala zemlja te da su nogomet i Svjetsko prvenstvo za nju prevelik zalogaj.
Odluka o dodjeli domaćinstva turnira Kataru obilovala je kontroverzama i optužbama za korupciju. Samog je Blattera švicarski sud u srpnju oslobodio optužbi za prijevaru, dok američko ministarstvo pravosuđa također smatra kako su članovi FIFA-e primali mito kako bi glasaju za Katar, što je ta zemlja više puta demantirala.
Stvari ne izgledaju puno bolje ni kada se uzme u obzir perspektiva nogometa u Kataru. Katar se natjecao s Ujedinjenim Arapskim Emiratima za komercijalni primat u Arapskom zaljevu a osvajanje prava na organizaciju Svjetskog prvenstva donosi golemu propagandnu polugu. Al Thaniji mogu potrošiti milijarde, a Europa želi njihov novac i tekući prirodni plin. Katarski su šeici ionako već vlasnici nekoliko europskih nogometnih klubova u ligama petice, pa zašto toj državi uskraćivati njezinu nagradu?
Zapadni birokrati koji vode međunarodne sportske događaje poput Svjetskog nogometnog prvenstva i Olimpijskih igara željni su moći i rado su na usluzi. Oni ne mare za politiku sve dok se igre odvijaju prema rasporedu. To je za njih posao, kao i svaki drugi.
Mussolinijeva Italija 1934. godine, okrutna argentinska vojna hunta 1978. i Rusija Vladimira Putina 2018. koristili su Svjetsko nogometno prvenstvo za propagandu svoje autokratske politike. Zašto se onda petljati oko siromašnog malog, ali bogatog Katara, koji želi biti prijatelj sa svima i jamči svojim građanima vrlo udoban život sve dok su pognute glave?
Osim toga, organizatori turnira smatraju kako autokratski režimi ne zakazuju u organizaciji. Njihovi veliki građevinski projekti izbjegavaju odgađanja u radovima koja su gotovo praksa u demokratskim državama. Zamislite samo koliko je vremena potrebno za gradnju jedne željezničke pruge u Velikoj Britaniji ili zračne luke u Njemačkoj. I bez obzira na povijesnu potporu Katara Muslimanskom bratstvu, uobičajena islamska ograničenja na piće u Kataru mogu se ublažiti za turiste tijekom turnira jednim potezom vladareve zlatne olovke.
Zapadna pohlepa i licemjerje idu ruku pod ruku. Mnoge slavne osobe, modeli i sportski tipovi koji se pojave radi fotografiranja na događajima gay pridea i podržavanja liberalnih ciljeva u svojoj državi, s druge strane rado uzimaju katarski novac za promociju Svjetskog prvenstva. Al Thaniji sigurno misle kako je sve i svatko na Zapadu na prodaju.
U svakom slučaju, ako Zapad želi utjecati na arapske monarhije, mora se angažirati. Kao što kaže lord Charles Powell i diplomacija nekoliko britanskih premijera, "prošli su dani kada je Zaljev bio zabranjeno područje za SAD, a donekle i za Ujedinjeno Kraljevstvo". Kina i Rusija sve su važniji trgovinski i sigurnosni konkurenti u regiji. Na istoku i zapadu Iran i Izrael manevriraju za prednost. Ne možemo si priuštiti zanemarivanje ovih odnosa. Problem je što se Washington u jednom trenutku poziva na stanje ljudskih prava prijateljskih režima, a u sljedećem ih moli za pomoć u zadržavanju cijena nafte na niskoj razini.
Sljedećih ću tjedana, naravno, s mojim sunarodnjacima bodriti našu momčad. Ali ne sumnjajte, iako ćemo gledati sjajan nogomet, osvajanje Svjetskog prvenstva u Kataru bit će plod prljave igre.
.webp){kind=icon}
