Argument za kupnju 'strujića'? Dok cijene benzina skaču, struja za vozila miruje

Dok su, bez obzira na Vladine odluke, neki vozači u ponedjeljak požurili na crpke napuniti spremnike kako bi odgodili možebitni udar na novčanike, drugi su primijetili kako vlasnici vozila na električni pogon imaju luksuz da ih se sve to skupa previše ne tiče. Struja nije zapela na tankerima u Perzijskom zaljevu, niti ju se mora dodatno prerađivati u rafinerijama koje su postale strateški cilj sukobljenih strana.

Jesu li, stoga, najnoviji, svi prošli, i mogući budući, naftni šokovi dobar argument za kupnju automobila na električnu energiju? Početkom veljače pisali smo o tome isplati li se kupovati električni automobil radi uštede na gorivu. Računica je pokazala znatne razlike, ovisno o faktorima poput punjenja vozila kod kuće ili u punionicama, brzine punjenja i drugih. I to samo kad se radi o pojedinačnoj kupnji.

Sada smo se fokusirali samo na cijenu struje i njene promjene. Skače li i pada cijena struje za aute jednako kao i cijena benzina? Krenuli smo od domaćih institucija koje prate cijene energenata i upitali ih prate li aktivno kretanje maloprodajnih cijena električne energije na punionicama za vozila.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, pod čijim se skutima već godinama nalazi platforma za praćenje maloprodajnih cijena benzina i dizela na svim crpkama u Hrvatskoj, uputili su nas na Ministarstvo gospodarstva. Iz Ministarstva gospodarstva nismo dobili nikakav odgovor.

Upit o tome prate li sustavno ili na bilo koji način cijene struje za punjenje vozila poslali smo i Državnom zavodu za statistiku. Tamo su nam odgovorili kako će cijenu početi pratiti kad udio potrošnje na tu struju unutar potrošnje kućanstava prijeđe jedan promil. Drugim riječima, cijenu struje za vozila će početi pratiti kad njihova anketa pokaže da prosječno kućanstvo koje, primjerice, troši 2.000 eura mjesečno, za tu struju potroši dva eura.

Sustavnog praćenja na nekoj državnoj ili paradržavnoj razini, izgleda, nema.

Cijene struje na punionicama u Hrvatskoj zasad ostaju stabilne

Osuđeni smo stoga bili na informacije iz pojedinih kompanija koje nude punjenje električnih automobila na punionicama. Hrvatska elektroprivreda (HEP) to radi pod brendom Elen, a na njihovim internetskim stranicama stoji kako su cijene struje na punionicama nepromijenjene još od početka travnja prošle godine. Slično je i s Petrolom gdje su cijene posljednji puta mijenjali početkom studenog.

Na stranicama MOL-a, koji punjenje strujom nudi pod brendom Plugee, ne piše otkad im važe aktualne cijene, ali prema našem praćenju one se nisu mijenjale barem posljednjih mjesec dana. Ista stvar je i s domaćim pružateljem usluga, Qelom.

Sudeći po tome u posljednjih mjesec dana niti jedna od ovih kompanija nije mijenjala cijene struje na punionicama u odgovoru na energetske šokove na globalnim tržištima. To je dobar signal iako razloga za to može biti napretek.

Ionity, još jedna mreža punionica, je prema našem praćenju minimalno prilagodio svoje cijene od početka veljače – najjeftinija tarifa je još malo pojeftinila, a najskuplja još malo poskupila. Kompanija na svojim stranicama navodi kako su tamo navedene cijene "trenutni minimum" i kako ih mogu prilagoditi u svakom trenutku te da na samim punionicama one mogu biti i više.

Takvom formulacijom kompanija si, očito, želi ostaviti dovoljno slobode kako bi cijene mogla prilagoditi u svakom trenutku. Istu taktiku može primjenjivati i Tesla čije se cijene mogu vidjeti isključivo kroz aplikaciju te variraju od punjača do punjača.

Zasad stoga možemo zaključiti kako sve upućuje da su cijene struje za vozila na domaćim punionicama u ovom trenutku stabilnije nego cijene benzina i/ili dizela. Ne reagiraju na poremećaje na globalnim tržištima energije.

Cijene struje na većini punionica u Hrvatskoj nisu se mijenjale mjesecima | GreenWay

Zašto cijene struje za električne automobile ne reagiraju kao gorivo

Razloga za to može biti nekoliko. Velike kompanije poput HEP-a, MOL-a i Petrola od struje za automobile vjerojatno u ovom trenutku ostvaruju minorne prihode tako da nemaju potrebe mijenjati cijene čak i ako uz njih ostvaruju nekakav kratkoročni gubitak.

Manjim pružateljima usluga računica je bitno drukčija, no čini se kako niti oni u ovom trenutku nisu reagirali. Lako moguće da je to zbog toga što imaju dugoročne ugovore s proizvođačima u kojima su cijene definirane na dulji rok.

Nadalje, put od cijene fosilnih goriva, koje su najviše reagirale ovih dana, do cijene struje je podugačak. Ovisi o tome koliku ulogu fosilna goriva igraju u proizvodnji struje, može li struja i u kojoj mjeri biti supstitucija za skupa fosilna goriva i koliko se brzo može mijenjati cijena struje, za koju smo navikli da bude stabilna u duljim razdobljima, odnosno ovisi li to o tome tko je krajnji korisnik.

Tako je, u konačnici, i s benzinom i dizelom. Kad su u pitanju osobna vozila cijena goriva vrlo lako poraste na lokalnoj benzinskoj crpki. Kad su u pitanju flote vozila za, primjerice, kompanije koje se bave javnim prijevozom, ili transportom robe, ugovori se s trgovcima sklapaju na dulje vrijeme, pa se cijena nešto teže mijenja čak i kad zarate Amerikanci, Izraelci i Iranci.

Uz sve to ulogu igra i broj vozila s električnim pogonom. Prema podacima Centra za vozila u Hrvatskoj ih je u ukupnom voznom parku još uvijek manje od pet posto, a to uključuje i hibride, i one koje pogoni isključivo struja. Kompanijama koje imaju punionice čak bi u ovim trenucima bilo i malo kontraproduktivno povisiti cijene struje za vozila. U interesu im je da potražnja za njihovom uslugom poraste, a povisivanjem cijena samo bi dodatno odbili i one koji su se spremni odlučiti na kupnju vozila na struju.

Prije dvadesetak godina panacea za skupi benzin i dizel bio je ukapljeni plin. No potražnja je relativno brzo zamrla, a cijene plina ionako osciliraju uglavnom u tandemu s cijenama ostalih ugljikovodika. Naftni šokovi ovih dana jedan su od boljih podsjetnika zašto je važna zelena tranzicija. Naravno, ako nas u budućnosti, umjesto nafte, neće šokirati struja.