Brodovi koji povezuju globalno tržište polako prelaze na električni pogon

U klasiku Julesa Vernea Dvadeset tisuća milja pod morem futurističku podmornicu kapetana Nema, Nautilus, pokreću baterije. Električni prijevoz od tada je uglavnom ostao u domeni znanstvene fantastike.

No to bi se uskoro moglo promijeniti. Početkom ovog mjeseca isporučena je električna kontejnerska brodica Ning Yuan Dian Kun, koja može prevesti 740 jedinica, odnosno standardnih kontejnera duljine 6,1 metar (TEU). Njezinih deset baterijskih kontejnera pohranjuje količinu energije usporedivu s onom u 380 automobila Tesla Model 3, a baterije se u luci mogu zamijeniti ili puniti kabelima s kopna.

Onima koji prate pomorski promet, kapacitet od 740 TEU-a može se činiti skromnim. Trenutačni rekord drži brod MSC Irina, porinut 2023. godine, koji može prevesti 24.346 kontejnera - gotovo 33 puta više od Ning Yuan Dian Kuna. Dok baterije ne postanu konkurentne u tako velikim razmjerima, lako ih je otpisati.

Ali ne sasvim. Iako golemi kontejnerski brodovi pokreću svjetsku trgovinu i povezuju najveće luke poput Šangaja, Rotterdama, Long Beacha i Singapura, ne mogu pristati u svakoj luci. Zbog svojih dimenzija ne ulaze u tisuće manjih luka koje i dalje primaju kontejnerski teret. U praksi to znači da se velik dio posla u najvećim čvorištima ne svodi na prebacivanje kontejnera na ceste i željeznice, nego na njihovo raspoređivanje na manja "feeder" plovila koja ih potom razvoze u manje luke.

Mnoga od tih plovila manja su nego što se često misli. Nešto više od polovice svjetske kontejnerske flote ima kapacitet manji od 3.000 TEU-a, što se smatra gornjom granicom tog razreda. Prema podacima UN-ove agencije za trgovinu i razvoj (UNCTAD), prosječna veličina brodova koji su 2023. pristajali u lukama iznosila je 3.618 TEU-a. Kao i kod manjih putničkih zrakoplova, poput Boeinga 737 ili Airbusa A320, njihova je uloga na kratkim i frekventnim linijama često važnija od one većih, impresivnijih brodova - oni čine okosnicu globalne prometne mreže.

To ujedno znači da značajno doprinose i onečišćenju. Prema podacima analitičke platforme Xeneta, u prosječnoj godini oko polovice ukupnih ispuštanja iz kontejnerskog pomorskog prometa dolazi s brodova kapaciteta manjeg od 8.000 TEU-a, dok oko petina otpada na brodove koji prevoze manje od 3.000 TEU-a.

To je i dalje znatno više od 740 kontejnera koliko može ponijeti Ning Yuan Dian Kun. No i drugi brodograditelji i prijevoznici idu u sličnom smjeru.

Profitabilnost na baterijski pogon/Bloomberg

Norveška Eitzen Group prošle je godine iz državnog inovacijskog fonda dobila 19 milijuna dolara za gradnju dvaju brodova na baterijski pogon, kapaciteta 850 kontejnera. Brod Yara Birkeland, koji može prevesti 120 TEU-a i kojim upravlja Yara International ASA, od 2022. plovi između Herøye i Brevika. Greenwater 01, brod kompanije Cosco Shipping Holdings Co., od 2024. plovi riječnom rutom između Šangaja i Nanjinga te na električni pogon prevozi do 700 kontejnera.

Studija iz 2024. pokazala je da bi pad cijena baterija i uvođenje odgovarajuće cijene ugljika bili dovoljni da brodovi na baterije postanu konkurentni plovilima s motorima na unutarnje izgaranje na rutama kraćima od 1.000 kilometara, pa čak i do 2.500 kilometara. Na većim udaljenostima masa baterija još uvijek previše smanjuje prostor za teret da bi takvo rješenje imalo ekonomskog smisla.

To, međutim, ne znači da baterije nemaju važnu ulogu. Svaki put prema dekarbonizaciji pomorskog prometa oslanjat će se na kombinaciju različitih rješenja. Oko 30 posto ukupne potrošnje goriva u brodarstvu otpada na opskrbu brodova energijom dok stoje u lukama. U Europi, Sjevernoj Americi i Kini već se provode projekti priključivanja usidrenih brodova na električnu mrežu, a luke uz rijeku Jangce – jednu od najvažnijih unutarnjih teretnih ruta na svijetu – godinama se postupno elektrificiraju.

 

Istodobno, ukapljeni prirodni plin (LNG), metanol i amonijak sve češće zamjenjuju klasično brodsko gorivo i dizel. Oko polovice svih novih narudžbi u industriji već predviđa korištenje alternativnih goriva.

Takvi napori imaju smisla. Pomorski promet stvara oko tri posto globalnih stakleničkih plinova, što je usporedivo s ukupnim ispuštanjima svih zrakoplova u zraku. Unatoč snažnim pokušajima američke vlade da u okviru Međunarodne pomorske organizacije blokira ili odgodi uvođenje globalne cijene ugljika, sama industrija nastoji smanjiti svoj klimatski otisak. Gorivo čini otprilike polovicu troška pojedine plovidbe, što brodarima daje snažan financijski poticaj za uvođenje tehnologija koje smanjuju potrošnju.

Dosad su baterije u toj slici igrale sporednu ulogu. No, kao i u cestovnom teretnom prijevozu, i dio pomorskog sektora koji se dugo smatrao otpornim na elektrifikaciju postupno se mijenja. Modularni baterijski sustavi u kontejnerima, koje trenutačno testiraju u Kini i Norveškoj, omogućuju kompanijama da tehnologiju iskušaju u praksi i brzo je prošire ako se pokaže isplativom.

Svake godine baterije postaju jeftinije, lakše i snažnije. Njihov potencijal za promjenu svijeta zato ne treba podcjenjivati.