Kako je krahiranje valute u Iranu dovelo do prosvjeda

Dugotrajna ekonomska kriza u Iranu dosegla je prijelomnu točku nakon što je pad nacionalne valute na rekordno nisku razinu učinio čak i osnovne proizvode nedostupnima velikom dijelu stanovništva.

Trgovci i obrtnici bili su među prvima koji su reagirali, izašavši krajem prosinca na ulice glavnog grada Teherana kako bi izrazili nezadovoljstvo vladom koju optužuju za loše upravljanje gospodarstvom. Nemiri su se proširili u širi prosvjedni pokret koji uključuje studente, radnike i druge skupine koje ne traže samo poboljšanje životnog standarda, već i kraj sustava Islamske Republike pod vodstvom vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija.

Zatvorene trgovine u području Velikog bazara u Teheranu, 6. siječnja | Bloomberg Europe

Kriza dolazi u osjetljivom trenutku za državne čelnike, čiji je ugled teško narušen izraelsko-američkom kampanjom bombardiranja u lipnju, u kojoj je uništen velik dio nuklearne infrastrukture zemlje te su poginuli deseci vojnih dužnosnika i znanstvenika. Čini se da se državni dužnosnici ne slažu oko načina rješavanja nemira.

Što je potaknulo prosvjede?

Iran mnoge ključne proizvode kupuje u inozemstvu, uključujući pšenicu, jestivo ulje i farmaceutske sastojke. Pad vrijednosti rijala poskupio je te uvoze za trgovce, koji su potom podigli cijene, čineći niz osnovnih proizvoda preskupima. Pet godina suše pogodilo je domaću proizvodnju hrane, zbog čega je zemlja još ovisnija o skupim uvozima.

Prema Međunarodnom monetarnom fondu, očekivalo se da će inflacija u 2025. u prosjeku iznositi oko 42 posto, ubrzavajući s 33 posto u 2024. Mnogi Iranci već su se prije posljednjeg vala poskupljenja borili da se prehrane, a lokalni mediji su 2022. izvijestili da je polovica stanovništva unosila manje od standardnih 2.100 dnevnih kalorija.

Inflacija u Iranu premašila je 40 posto | Atta Kenare/AFP/Getty Images

Postoji i rašireno nezadovoljstvo zbog kroničnog onečišćenja, nestašica plina i električne energije te lošeg upravljanja prirodnim resursima. Vlada je u prosincu prilagodila sustav subvencija za gorivo, povećavši cijene benzina na crpkama i nametnuvši dodatne troškove kućanstvima i poduzećima.

Zašto valuta slabi?

Rijal je godinama pod pritiskom zbog zapadnih sankcija i sustavne korupcije koja je potkopala povjerenje u gospodarstvo. Prema Bonbast.comu, rijal je u 2025. oslabio oko 45 posto u odnosu na američki dolar, dok su Iranci štednju pretvarali u strane valute, zlato ili nekretnine.

Iransko gospodarstvo dodatno su pogodile niže cijene nafte. Nafta Brent pala je 18 posto u 2025., na oko 60 dolara po barelu, što je znatno ispod razine od 165 dolara potrebne da bi vlada uravnotežila proračun, prema procjeni MMF-a iz svibnja.

Valutne potrese dodatno je pojačao sustav višestrukih tečajeva, prema kojem vlada subvencionira uvoz određenih roba za pojedine subjekte. Taj je sustav potaknuo korupciju i izazvao ogorčenje među Irancima.

Zašto Iranci postaju sve siromašniji?

Iako Iran raspolaže golemim zalihama nafte, ta je sirovina zbog sankcija SAD-a i njegovih saveznika nedostupna većini stranih kupaca. Kaznene mjere prvi su put uvedene nakon zauzimanja američkog veleposlanstva poslije Islamske revolucije 1979., a tijekom sljedećih desetljeća postupno su proširivane. Pojačane su 2000-ih s ciljem zaustavljanja razvoja nuklearnog oružja, a ostavile su Iran bez stranih ulaganja i moderne tehnologije jer su se strane kompanije i poznati brendovi povukli.

Rijal je prošle godine snažno oslabio u odnosu na američki dolar. Fotograf: Atta Kenare/AFP/Getty Images

Nacionalne industrije oslabjele su zbog korupcije i lošeg upravljanja. Velik dio infrastrukture je zastario i propao. Iransku poljoprivredu koče neučinkovite metode i kronični manjak vode. Mnogi potrošački proizvodi proizvode se u državnim ili poludržavnim poduzećima, uključujući velike humanitarne zaklade povezane s moćnim institucijama koje uz ograničenu transparentnost kontroliraju velike dijelove industrije i maloprodaje.

Izvoz nafte i dalje je okosnica gospodarstva. Većina nafte isporučuje se putem netransparentnih trgovačkih mreža kineskim rafinerijama, koje je kupuju uz znatan popust zbog sankcija.

Što se događa sa sankcijama protiv Irana?

Sankcije uvedene pod okriljem Ujedinjenih naroda ublažene su u sklopu nuklearnog sporazuma iz 2015. sa SAD-om i drugim državama. No Iran je od toga imao malo koristi, a predsjednik Donald Trump povukao je SAD iz sporazuma 2018. i ponovno uveo niz američkih sankcija.

Iran je prošlog travnja vodio razgovore sa SAD-om o nuklearnom programu, što je moglo dovesti do djelomičnog ublažavanja sankcija. No pregovori nisu rezultirali dogovorom. Izraelski i američki zračni napadi u lipnju uništili su velik dio iranskih nuklearnih aktivnosti i ograničili mogućnost UN-ove nuklearne agencije da provjeri količinu i lokacije visoko obogaćenog uranija. Kao posljedica, u rujnu su ponovno uvedene sveobuhvatne sankcije UN-a.

Po čemu se ovi prosvjedi razlikuju od prijašnjih?

Ekonomske teškoće poticale su i ranije nemire, ali okidač je često bio društvene ili političke prirode, poput rušenja ukrajinskog putničkog zrakoplova 2020. ili smrti mlade žene Mahse Amini u policijskom pritvoru 2022., nakon uhićenja zbog navodnog nepoštivanja pravila nošenja hidžaba. Ovoga puta prosvjede su potaknuli nekontrolirana inflacija i pogoršanje životnog standarda.

Mnogi Iranci pronašli su načine zaobilaženja državnih ograničenja na društvenim mrežama te su posljednjih mjeseci na internetu otvoreno izražavali nezadovoljstvo vladajućom elitom. To predstavlja značajnu promjenu u odnosu na prošlost, kada su se ljudi bojali objaviti i fotografiju žene s nepokrivenom kosom.

Reagirajući na prosvjede, vrhovni vođa Hamenei izjavio je da se "izgrednici moraju dovesti u red". Sigurnosne snage privele su osobe koje su u službenim medijima označene kao poticatelji nereda. Aktivisti za ljudska prava naveli su da je broj poginulih u nemirima porastao na 36 nakon sukoba na glavnoj teheranskoj tržnici i u bolnici u zapadnom gradu Ilamu.

Ipak, državni kanali emitirali su izvještaje s marševa, iako snažno cenzurirane, što sugerira da bi vlasti mogle ublažavati dio kontrole nad medijima. Predsjednik Masoud Pezeškian, politički umjerenjak, opisao je zahtjeve prosvjednika kao legitimne i pozvao sigurnosne snage da ne ciljaju mirne demonstrante.

Represija je došla uz rijetko priznanje dužnosnika da stanje u zemlji nije dobro. Dok su pojedini sigurnosni krugovi optuživali strane aktere za poticanje nemira, Hamenei i Pezeškian priznali su da su propusti u upravljanju, uz sankcije, pogoršali iransku situaciju.

Kamo Iran ide dalje?

U pet desetljeća teokratske vlasti Iranci su pretrpjeli vojne sukobe i široka ograničenja društvenih sloboda. Nezaposlenost i siromaštvo potaknuli su milijune na iseljavanje, a mnogi su postali uvjereni da vodstvo nije sposobno poboljšati njihove živote.

Kao odgovor na prosvjede, vlada je najavila ukidanje subvencija za devizni tečaj jer su poticale korupciju, te planove za veće subvencije kako bi se osnovni proizvodi učinili pristupačnijima.

 

Ako te mjere ne uspiju smiriti prosvjede, režim će se suočiti s dvostrukom prijetnjom nezadovoljnog stanovništva i neprijateljskih stranih sila.

Lipanjskim napadima Izraela i SAD-a na iranske nuklearne i obrambene objekte razotkrivena je ranjivost zemlje na zračne udare. Trump je zaprijetio vojnom akcijom protiv Irana ako se odluči ubijati "mirne prosvjednike". No nije jasno kako bi to pomoglo demonstrantima. Za sada ne postoji jedinstven, organiziran oporbeni pokret koji bi mogao ozbiljno izazvati vlast.