Od ulaska u EU povećali smo izvoz 160 posto. Impresivno? Baš i ne

Najnoviji podaci o vanjskoj trgovini Hrvatske pokazali su da smo u prvih šest mjeseci izvezli robe u vrijednosti 11,5 milijardi eura, oko tri posto više nego lani. Rast izvoza ukazuje na podmazane zupčanike nacionalne ekonomije, mada podatak da se u usporednom razdoblju stopa inflacije kretala oko deset posto ponešto kvari zvuk vrijednog zujanja gospodarskog stroja.

Pogled na malo dulje razdoblje pokazuje ohrabrujući trend. U 2013. godini, kad smo ušli u članstvo Europske unije, vrijednost robnog izvoza u prvih pola godine bila je 4,38 milijardi eura. Ove je godine ta brojka 160 posto viša. Čak i ako se opet u obzir uzme inflacija – a ona je u tih deset godina bila oko 25 posto – dobije se dojam vrlo uspješne gospodarske politike i zdravog izvoza.

No kako nas uče nedavne oluje i obilne oborine, oblaci koji donose sivilo nikad nisu daleko. Usporedimo li se s ostalim državama članicama EU-a, uspjeh postaje manje impresivan. Primjerice, gledano po vrijednosti izvoza po stanovniku, Hrvatska se, nažalost, nalazi među pet najgorih članica EU-a.

Najnovije dostupne brojke Eurostata za robni izvoz odnose se na prvih pet mjeseci ove godine. Kako u robnom izvozu kod nas nema bitnijih sezonskih oscilacija, usporedba s ostalim državama daje sasvim solidnu sliku.

Izvoz vrijedan 9,7 milijardi eura u prvih pet mjeseci znači da je u tom razdoblju u prosjeku izvezena roba u vrijednosti 2.519 eura po stanovniku. S tom brojkom nalazimo se ispod Bugarske, odakle je izvezena roba u vrijednosti 2.947 eura po stanovniku, i Portugala, s 3.200 eura. Slabiji od nas, među članicama Unije, jedino su Malta, Grčka, Rumunjska i Cipar, s time da dvije spomenute otočne države stvarno nemaju obilje prirodnih resursa ili snažnu industriju na raspolaganju.

Na samom vrhu tog popisa nalazi se Nizozemska. Država površinom za četvrtinu manja od Hrvatske s 18 milijuna stanovnika u prvih je pet mjeseci ove godine izvezla čak 368 milijardi eura vrijednu robu – 358 milijardi eura više nego mi – odnosno 20.655 eura po stanovniku. Nakon nje slijedi još manja Belgija, s blizu 12 milijuna stanovnika i petomjesečnim robnim izvozom vrijednim 227 milijardi eura, odnosno 19.321 euro po stanovniku.

Naravno, kad u Nizozemskoj posluju tvrtke poput jednog ASML-a, čiji se jedan najmoderniji stroj za proizvodnju poluvodiča prodaje za stotinu ili dvjesto milijuna eura, dok se kod nas istovremeno prodaju zjake o svemirskim uzletištima u Lici, slika je bistra.

Ali vrlo visoko na tablici prosječnog izvoza po stanovniku, na četvrtom mjestu, smjestila se i nama susjedna Slovenija, inače uz Njemačku i Italiju jedan od tri najvažnija hrvatska vanjskotrgovinska partnera. Prosječan izvoz po stanovniku dežele iznosio je 13.369 eura i pet je puta viši nego kod nas. Pri vrhu te tablice su još dvije novije članice Unije, Češka i Slovačka, koje također po stanovniku izvoze ugrubo 3,5 puta više nego Hrvatska.

Sve u svemu, ako se uzme da je prosjek vrijednosti robnog izvoza na razini cijelog EU-a oko 6.290 eura po stanovniku, vidi se da smo po tom pokazatelju dobrano ispod prosjeka čak i uz impresivan rast posljednjih godina.

Nacionalnu ekonomiju, uz proizvode, naravno, čine i usluge i s obzirom na to da se s turizmom budimo i s turizmom liježemo, refleksna reakcija mogla bi biti da nam barem uslužni sektor nadoknađuje ispodprosječnost.

Činjenica jest da u izvozu usluga stojimo nešto bolje, ali čak niti tu nismo iznad prosjeka, iako ga treba uzeti s dozom opreza. Prema Eurostatovim podacima za cijelu 2022. godinu, vrijednost izvoza usluga svih članica EU-a bila je oko 2,53 bilijuna eura, odnosno 5.642 eura po stanovniku.

Hrvatska se sa svojih 5.160 eura smjestila u solidnoj sredini tablice, ispod Slovenije s jedva utrživom morskom obalom s 5.216 eura, i iznad Njemačke s hladnom morskom obalom i njenih 4.833 eura po stanovniku.

Vrh tablice EU-a zauzimaju države poznate bilo po svojoj diskretnoj financijskoj industriji ili povoljnom poreznom statusu kojima vabe europska sjedišta multinacionalnih kompanija – Luksemburg, Irska, Malta i Cipar. Činjenica da uz sve nabrojano imaju i malo stanovnika donekle iskrivljava njihovu statistiku.

Nakon njih slijedi Danska s prosječnim izvozom usluga od 20.260 eura po stanovniku u 2022. godini. Granicu od deset tisuća eura prelaze još samo Belgija i Nizozemska, obje s prilično širokoobuhvatnim uslužnim sektorom.

Na samom dnu tablice nalaze se pak Bugarska i Rumunjska, gdje prosječni lanjski izvoz usluga po stanovniku ne prelazi dvije tisuće eura. Malo čudi što im društvo na dnu radi Italija s tek dva eura višim prosjekom od spomenute granice. Čini se da jaka talijanska turistička, ali i financijska industrija ipak nisu baš toliko izvozno orijentirane.

U usporedbi s prekojadranskim konkurentom, stoga, možemo biti spokojni, pa čak i kad je u pitanju Španjolska. No kako se ipak nalazimo u razini nekog prosjeka i kako je turizam na kojeg se svojski oslanjamo ipak relativno nestabilna grana koju mogu izmaknuti i slomiti oluje i druge neprilike, spokoj nije baš opravdan.

Sve u svemu, nakon deset godina članstva u Uniji, barem kad su u pitanju izvoz roba i usluga, nemamo nešto impresivne rezultate. Nastavi li se dosadašnja "uspješna politika" raseljavanja, ovdje spomenuti prosjeci mogli bi rasti čak i ako se apsolutne vrijednosti smanje. Takav pogled na brojke pokazao bi da se kod nas izvozom stanovnika jačaju i izvoz roba i izvoz usluga. Jedinstveni ekonomski recept za nejestivi obrok.