Sabotaža plinovoda Sjeverni tok 2 otvorila je, čini se, Pandorinu kutiju i u fokus dovela energetsku infrastrukturu kao legitimni cilj napada. Direktno je to u svojem govoru u srijedu potvrdio ruski predsjednik Vladimir Putin kazavši "da je svaki dio kritične transportne energetske ili komunikacijske infrastrukture sada u opasnosti, neovisno o tome gdje se nalazi i tko njime upravlja."
To nas je navelo da se zapitamo – koliko je realna Putinova prijetnja i gdje je Hrvatska u toj priči? Na pamet nam je kao potencijalna meta odmah pala nuklearna elektrana Krško (NEK).
Sjetili smo se kako je prije nekoliko mjeseci u Zagreb, glavni grad države članice EU-a, potpuno neprimijećeno doletio vojni dron i srušio se u širem centru. Utjehe nismo našli ni u činjenici što se praktički cijeli državni vrh došao poslikati pored kratera za kojeg su par dana kasnije ustanovili da navodno sadrži aviobombu.
Krško kao meta
Zapitali smo se što bi bilo kada bi balistički projektil proletio samo malo dalje i pogodio nuklearnu elektranu? Možete li zamisliti razmjere štete takvog incidenta? Ne pričamo samo o direktnom udaru na energetski sustav, već i o dugoročnom utjecaju potencijalne radijacije na turizam. U takvom crnom scenariju državni budžet bi bio na koljenima duži niz godina, a o drugim posljedicama ne želimo ni razmišljati.
Zato smo se obratili stručnjacima, da nam pojasne koliko je realna mogućnost da i mi dođemo na radar sabotera i trebamo li uopće strahovati od toga. Išli smo odmah u glavu, s pitanjima gdje je Hrvatska najtanja po pitanju potencijalnih meta i koliko je Krško zaštićeno od mogućih napada.
Jedan od eksperata koji je želio ostati anoniman naglašava kako nam ne može, odnosno ne smije reći koje su točke u Hrvatskoj najosjetljivije na napad jer se to smatra klasificiranim podatkom. "Ono što vam mogu reći jest da je zaštita ključne infrastrukture na dobroj razini. Što se Krškog tiče, oni imaju modele svoje zaštite, to je država u državi. Čak i njihova zaštitarska služba ima pravo nositi duge cijevi – tu nema šale jer su i Slovenija i Hrvatska svjesne važnosti elektrane."
S tim se slaže i energetski analitičar Ivan Brodić koji pojašnjava kako su sami reaktori nuklearnih elektrana dobro zaštićeni, ali ga brinu dijelovi postrojenja zaduženi za hlađenje reaktora, zbog koji su nastali problemi i u Černobilu i u Fukushimi.
Nuklearni reaktor u Krškom | Licencirane fotografije/NEK
Zato smo se obratili izravno Krškom, da nam kažu kakvo je stanje iz prve ruke. Odgovorili su nam da su nuklearne elektrane diljem svijeta, pa tako i NEK, projektirane s čvrstom zaštitnom strukturom i ugrađenim sigurnosnim sustavima koji su udvostručeni ili utrostručeni te visokokvalificiranim zaposlenicima.
"Zgrade tehnološkog procesa izvorno su projektirane i izgrađene da izdrže ekstremne događaje, pa tako i za izravan udar zrakoplova poput vojnog drona koji je pao na Zagreb. Uz to, u 2021. godini završili smo Program nadogradnje sigurnosti koji proizlazi iz spoznaja industrije nakon događaja u Japanu 2011. godine i iz administrativnih zahtjeva. On obuhvaća ugradnju dodatnih sigurnosnih sustava za osiguravanje hlađenja jezgre u reaktoru i istrošenog goriva, a pridonosi još većoj otpornosti elektrane", napisali su, dodavši kako su u obzir uzeli i neke manje vjerojatne prirodne i ostale događaje, pa su u okviru programa instalirali dodatne sustave koji su lokacijski udaljeni od reaktorske zgrade. Time su dodatno diversificirali sigurnosne funkcije, kažu.
Hrvatske bolne točke
Dobro, donekle utješeni minimalnom mogućnošću lokalne nuklearne katastrofe, nastavili smo potragu za neuralgičnim točkama našega energetskog sustava.
Brodić smatra kako bi svjetsku ekonomiju u najvećoj mjeri paralizirao napad na optičke kabele koji spajaju kontinente. "Nuklearna bomba je po meni manji armagedon nego to jer staje sve, kompletna svjetska ekonomija i trgovina."
Što se Hrvatske tiče, kao ključnu energetsku infrastrukturu navodi Janaf, Plinacrove plinovode koji povezuju LNG terminal s cijelom mrežom, plinovod prema interkonekcijama za Mađarsku i Slovačku, LNG i LPG terminale, skladište nafte Omišalj i skladište plina Omišalj te neizostavnu nuklearku Krško.
Stručnjak za sigurnost Gordan Akrap iz Instituta za istraživanje hibridnih sukoba ističe kako se već duže u Europi radi na otpornosti energetske infrastrukture jer nije pitanje hoće li doći do napada na nju, već kada i s kakvim posljedicama ćemo se suočiti. "Radi se na tome da se u što kraćem vremenu sustav vrati u funkcionalno stanje. To su ozbiljni protokoli. Znam za države gdje je to puno bolje uređeno nego kod nas, ali znam i one gdje nije nikako uređeno. Sada se čeka europska direktiva NIS2 kako bi se te stvari dovele na znatno višu razinu. Napokon su i u Europskoj komisiji (EK) shvatili ono što mi govorimo već godinama – svi budući ratovi i sukobi počet će u digitalnom prostoru", naglašava Akrap i dodaje kako u Hrvatskoj govorimo o 11 sektora kritične infrastrukture, međutim nisu svi jednako važni.
Gordan Akrap | Licencirane fotografije/Zagreb Security Forum
"Ključna kritična infrastruktura je ona koja ima puno veće kaskadne učinke širenja negativnog utjecaja. To je primarno energetska, druga je IT, a treća je kombinacija poljoprivredno-prehrambene infrastrukture. Stoga će upravo ti sektori biti primarna meta napada jer tako, kao napadač, najlakše možete smanjiti obrambene potencijale države i istovremeno povećati nezadovoljstvo stanovnika te države koje bi se moglo okrenuti protiv političkog vodstva", pojašnjava Akrap, uz napomenu da je prošlo vrijeme kad se donositelje odluka direktno gađalo. Dakle, više nema ciljanja generala u glavnom štabu, već se glavešine gađa indirektno, kako se to popularno kaže – hibridno.
Potvrđuje to i Brodić koji također smatra da je dovoljno "presjeći par žila kucavica" kako bi se nanijelo puno više štete nego vojnim putem. "To je problem u svakoj državi i nadam se da smo mi u tom smislu relativno sigurni, ali što se tiče diverzija – to je uvijek moguće."
Niz sabotaža
Podsjetimo, u rujnu su eksplozije oštetile plinovod Sjeverni tok, a otad traje upiranje prstom u potencijalnog krivca za sabotažu između SAD-a, EU-a i Rusije.
Istjecanje plina iz Sjevernog toka nakon oštećenja | Švedska obalna straža
Njemački željeznički promet bio je početkom ovog mjeseca prekinut, što je tamošnja vlada također nazvala činom sabotaže, a u utorak je otkriveno curenje plina na jednom od krakova naftovoda oko 70 kilometara zapadno od poljskog Płocka, gdje se nalazi najveća rafinerija PKN Orlena. Zasad nema sumnji na napad, već se incident pripisuje nesretnom slučaju. U međuvremenu je miniran i Krimski most.
Sve to bilo je dovoljno da se europske vlasti stavi u stanje pripravnosti zbog opasnosti od napada na vitalnu infrastrukturu. Ministri NATO-a sastaju se ovaj tjedan, a na dnevnom je redu upravo zaštita energetskih resursa.
Akrap ističe kako je hibridni rat već dobrano počeo i da Putin neće stati. "Uništavat će brane, komunikacijska središta, elektro-energetska postrojenja i gađat će čvorišta jer tu s najmanje truda dobije najveći učinak. Međutim, problem je što Putin više resursa troši nego što uništi jer Ukrajina nije sama u ratu."
Pitamo zašto bi Rusi oštetili Sjeverni tok, što je uvriježeno mišljenje, ako im je to praktički jedini izvor prihoda. Koja ekonomska i politička logika leži iza toga da sami sebi odrežu zadnju granu na kojoj sjede?
"Sjeverni tok 1 i 2 su napravljeni s kapacitetom od 110 milijardi kubika plina, kroz Ukrajinu teče oko 150-160 milijardi kubika, tako da je on trebao nadomjestiti taj protok kroz Ukrajinu. To je bila igra. Kroz Ukrajinu bi se protok bitno smanjio, na 30-ak milijardi kubika i Rusija im plaćala mnogo manje za tranzit. Sjeverni tok 1 je bio u funkciji i Putin ga je namjerno zatvorio, dvojka je puna plina, ali nije bila u funkciji zbog sankcija. Rat će se vrlo brzo zaustaviti i pokrenut će se pregovori, a to će trajati neko vrijeme. No, i kad se oni završe, sankcije Rusima neće biti dignute, vjerojatno godinama. On igra na sve ili ništa, da potakne europske populiste da izađu na ulice i ruše vlade, da dodatno podigne cijene energenata i tako pojača inflaciju. Nada se da će se mobilizirati ljude protiv politike sankcija. Tako da ima dosta pokazatelja da on stoji iza toga", objašnjava nam Akrap, a na istom tragu razmišlja i Brodić koji ističe kako priča ne drži vodu s ekonomske strane, ali ima nekakvog političkog smisla u vidu eskalacije sukoba.
Ivan Brodić | privatna arhiva
"Cilj je možda potpuno izgladnjivanje Europe zatvaranjem plina, odnosno podizanje cijene plina. Ekonomski to nema smisla jer Kina i Indija ne mogu zamijeniti europsku potražnju i kupovnu moć, a nema ni infrastrukture za isporuku", izjavio je Brodić pa napominje kako možda očajnički tražimo logiku u postupcima iracionalnog čovjeka jer mu ni sam napad Putina na Ukrajinu nema nikakvog smisla.
Po svemu sudeći, scenarij koji spominju, o pobuni vlastitih građana protiv nekompetentne vlasti, najizgledniji je upravo u Rusiji. U ratu im ne ide baš najbolje, sankcije izjedaju gospodarstvo, a nezadovoljstvo građana zbog mobilizacije i neispunjenih obećanja raste. Stoga smo priupitali što će biti ako Putin bude stjeran u kut, kakve poteze očajnika možemo očekivati u tom slučaju? Hoće li poletjeti nuklearni projektili u znak odmazde?
Akrap tvrdi da će biti dobro ako ga u kut stjeraju "njegovi", a ne predviđa mu svijetlu budućnost ni u drugom scenariju. "On zna da će 99 posto projektila koje pošalje Zapad presresti, a on u suprotnom smjeru neće presresti ni izbliza toliko. Zapad bi možda stradao zbog nuklearne zime, ali Rusija bi bila kompletno spržena."
Predviđa da će se EU-ove sankcije proširiti i na izvoz bijele tehnike u Rusiju jer, ističe, masovno vade čipove iz perilica i sličnih aparata i koriste ih za vojne svrhe.
"Rusija je bila osuđena na propast od početka jer rat 21. stoljeća vodi sredstvima iz 20. stoljeća, po doktrini iz 19. stoljeća i tu nema kruha", zaključuje Akrap.
.webp){kind=icon}
