Carinska unija? Jedinstveno tržište? Mogu li UK i Europa bolje?

Kako se ovog ljeta bliži 10. obljetnica Brexita, nedavne ankete pokazuju da gotovo 60 posto Britanaca želi ponovno pristupiti Europskoj uniji. Premijer Keir Starmer počeo je govoriti o "bližem usklađivanju" između Ujedinjenog Kraljevstva i jedinstvenog europskog tržišta. I on i EU mogu i trebaju razmišljati hrabrije.

Starmerove nedavne komentare potaknula su nagađanja iz njegove vlastite Laburističke stranke o ponovnom pridruživanju carinskoj uniji EU-a. To bi ukinulo skupe deklaracije o "pravilima podrijetla" i učinilo trgovinu bez carina bezuvjetnom. No većina troškova trgovine nakon Brexita proizlazi iz necarinskih prepreka, regulatornih inspekcija, deklaracija, sigurnosnih provjera, trošarina i sličnog. Sve dok Ujedinjeno Kraljevstvo ostaje izvan jedinstvenog tržišta EU-a, te prepreke ostaju. UK bi također morao izmijeniti niz nedavnih trgovinskih sporazuma, uključujući i onaj s nasljednikom Transpacifičkog partnerstva.

Malo Britanaca želi još jednu ustavnu svađu o suverenitetu i imigraciji, a laburisti su isključili poništavanje Brexita ili ponovno pridruživanje jedinstvenom tržištu. Međutim, polovične mjere nisu rješenje. Potreban je širi trgovinski sporazum koji potiče jaču integraciju UK-a i EU-a bez da Britanija mora prihvatiti slobodno kretanje ljudi, što je i dalje politički osjetljiva tema.

EU je u prošlosti prepoznala potrebu za fleksibilnošću. Švicarska zasluge za poticanje gospodarskog rasta i konkurentnosti pripisuje vlastitom, prilagođenom aranžmanu (preko 100 bilateralnih sporazuma, uključujući trgovinu bez carina, suradnju na tržištima električne energije i švicarsko sudjelovanje u istraživačkim programima EU-a). Iako Švicarska ne glasa o zakonima EU-a kojih se mora pridržavati, ona postavlja vlastita pravila u područjima poput monetarne i trgovinske politike koja su izvan njezinog partnerstva s EU-om.

Doći do toga neće biti lako. Čelnici EU-a bi puno radije imali gotov plan i ne žele izgledati kao da nagrađuju UK za napuštanje jedinstvenog tržišta. Lokalni interesi i dalje su utjecajni: Francuska je nedavno blokirala britanski zahtjev za pridruživanje europskom programu financiranja obrane kako bi zaštitila domaće dobavljače. U međuvremenu, glasna pro-Brexit manjina već se buni na ideju prihvaćanja bilo kakvih regulatornih ograničenja EU-a.

 

No takva nepopustljivost šteti svima. U nedavnom istraživanju američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja procijenjeno je da je Brexit do 2025. godine smanjio britanski BDP po stanovniku za šest do osam posto, a istovremeno smanjio ulaganja za 12 do 18 posto; zemlji je prijeko potreban jači rast i bolji pristup europskom tržištu. Europa se, u međuvremenu, suočava s nepouzdanim, ako ne i nasilnim, saveznikom u SAD-u, rastućom ruskom prijetnjom, slabom obrambenom industrijskom bazom i usponom krajnje desničarskih stranaka. Teško si može priuštiti da se odrekne drugog najvećeg gospodarstva u regiji, vojne sile koja je već duboko ukorijenjena u europskim lancima opskrbe.

Umjesto daljnjeg prepiranja, obje strane trebale bi priznati da trebaju jedna drugu. Prvi korak je brzo finaliziranje prošlogodišnjih sporazuma o "resetiranju" odnosa, usmjerenih na ublažavanje zdravstvenih provjera hrane, životinja i biljaka, poboljšanje suradnje u obrani i osiguravanje veće mobilnosti mladih.

Zatim bi trebali otvoriti razgovore o dodatnim načinima za smanjenje napetosti na granicama, smanjenje troškova usklađivanja i poboljšanje konkurentnosti britanskih i europskih tvrtki. EU bi mogla prihvatiti zajedničko testiranje sigurnosti proizvoda, priznati kvalifikacije arhitekata, liječnika i drugih stručnjaka diljem Europe te dopustiti jedinstvene skupove sigurnosnih podataka ili odobrenja za kemikalije, automobile i lijekove. UK bi pritom uskladio pravila s EU-om. Britanske obrambene tvrtke trebale bi igrati veću ulogu u jačanju obrane na kontinentu.

Ako ništa drugo u posljednjem desetljeću to već nije napravilo, previranja protekle godine trebala bi jasno pokazati europskim i britanskim čelnicima da se prosperitet i sigurnost njihovih nacija ne mogu odvojiti. Njihov je zadatak zagovarati tu budućnost, a ne ispričavati se za nju.