Što pri cijeni od 150 dolara po barelu nafte čeka Europu?

Posljedice rata s Iranom mogu se s gledišta energetskih tržišta usporediti s vožnjom na roller coasteru. Uvjerljiv primjer takve nepredvidivosti je ponašanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je prijetnju totalnim ratom protiv Irana najprije zamijenio primirjem pa je nakon neuspjelih pregovora s iranskom delegacijom u Islamabadu u nedjelju neočekivano najavio američku blokadu Hormuškog tjesnaca. Kakvi su scenariji posljedica za Europu?

SAD: kratkoročna energetska bol za geostratešku pobjedu

Najvjerojatnije objašnjenje američke strategije, prema ocjenama analitičara, je da su kratkoročna negativna kretanja na financijskim i energetskim tržištima neizbježna i prihvatljiva cijena za postizanje dugoročnih geopolitičkih ciljeva Washingtona.

"Pregovori su propali, ali su tržištima otkrili mnogo toga", ocjenjuje Terry Haines, analitičar agencije Pangaea Policy iz Washingtona. "SAD pokušava time ostvariti tri stvari. Najprije da pokaže da je spreman ekonomski iscrpiti Iran, čime će pokušati pritisnuti energetski ovisnu i pokroviteljsku Kinu da prisili Teheran nazad za pregovarački stol i na kraju uvjeriti zaljevske saveznike da Iranu daju ekonomske garancije u zamjenu za njegovo odustajanje od nuklearnih ambicija."

Propali pregovori ukazuju na to da SAD u ostvarivanju svojih geostrateških ciljeva denuklearizacije Irana ne odustaje, štoviše, pritisak je, kao što je pokazao nedavni napad na otok Harg, spreman pojačati, dodaje američki geopolitički analitičar.

Europa je glavna žrtva ovog rata

Ekonomist Nouriel Roubini je rekao za Bloomberg da odlučno američko zaoštravanje situacije može prisiliti Teheran na predaju i završiti rat, iako time SAD riskira još više cijene nafte.

"Dok osnovna pitanja, kao što su iranski nuklearni program i drugi regionalni konflikti, nisu riješena, svaka iskra će cijene brzo gurnuti preko 100 dolara po barelu ili još više", o geopolitičkim kalkulacijama aktera smatra analitičar kompanije Acex Tilen Šarlah.

Kao što je izvijestio Wall Street Journal, Bijela kuća je pri iscrpljivanju Irana svjesna glavne kolateralne žrtve svoje strategije - Europe. Ministar financija Scott Bessent navodno je Trumpu u vezi s posljedicama zaoštravanja situacije rekao da su Azija i Europa najranjivije zbog rastućih cijena energije, koje bi bile posljedica višetjedne blokade Irana.

Rat u regiji, bogatom naftom, koji visi nad svjetskim financijskim tržištima, gospodarstvom i lancima opskrbe, prema procjenama stručnjaka, sa svojim posljedicama koje su se počele akutno očitavati u energetskoj krizi, sigurno će utjecati na rast cijena u Europi. Glavno pitanje je samo koliko će snažan biti taj utjecaj i koliko će dugo trajati. Ako sudimo po povijesnim iskustvima, naročito po početku ukrajinskog rata, cjenovni pritisci bi mogli postati, slično kao 2022. godine, dugotrajni.

Cijene nafte su u međuvremenu u ponedjeljak na međunarodnim tržištima ponovno premašile 100 dolara po barelu. Skočili su i terminski ugovori za europski plin, koji su u ponedeljak bili viši i za 18 posto, prije nego što su tijekom dana malo pojeftinili. Promatrači se pitaju hoće li američka mornarica zaustaviti tankere koji plove pod kineskom zastavom, što bi regionalni konflikt globaliziralo. Prema tom scenariju, nafta može poskupjeti i iznad 150 dolara po barelu, navodi Bloomberg.

Oskudne europske zalihe plina

Ništa bolja nije situacija ni s prirodnim plinom jer su se zalihe država EU zbog hladnije zime i veće potrošnje nakon sezone smanjile ispod višegodišnjeg prosjeka. Europska skladišta plina popunjena su oko 28 posto, što je više od pet postotnih bodova niže nego prije godinu dana.

Uz to, EU oko 12 posto uvoza ukapljenog prirodnog plina (UPP) kupuje od Katara. Iranski napad na katarski kompleks Ras Laffan, jedan od najvećih objekata za proizvodnju plina na svijetu, smanjio je kapacitet za oko 17 posto.

Za ovu godinu države članice imaju s Katarom sklopljene dugoročne ugovore u ukupnom obujmu od oko 21,5 milijardi kubnih metara UPP-a, što je oko 250 TWh plina, odnosno oko 6,4 posto godišnje potražnje za plinom u EU. Ako bi katarska proizvodnja i izvoz UPP-a bili duže vrijeme ometeni, potrebe EU za kupnjom UPP-a na spot-tržištu mogle bi se povećati s oko 40 na oko 62 milijarde kubnih metara godišnje.

Europski povjerenik za energiju Dan Jørgensen pozvao je države EU da počnu na vrijeme puniti skladišta plina kako bi izbjegle pritisak na cijene na kraju sezone. "U usporedbi s 2022. godinom, mnogo smo bolje pripremljeni", rekao je. Međutim, naša izloženost nestabilnom svjetskom tržištu je jasna, zbog čega je neophodno da se za predstojeću zimu pripremimo na vrijeme i usklađeno. Što ranije punjenje skladišta omogućilo bi iskorištavanje dužeg razdoblja punjenja i veću prilagodljivost tržišnim uvjetima, čime bi se ublažio pritisak na cijene i izbjegla ljetna gužva prije sljedeće sezone.

Kroz Hormuški tjesnac protječe približno polovica svjetskih zaliha uree, gnojiva na bazi dušika, i skoro trećina amonijaka. Kriza u Perzijskom zaljevu nije toliko kriza opskrbe koliko je cjenovna kriza jer je glavnina energenata koje isporučuju zaljevske države namijenjena azijskim kupcima.

Kod poskupljenja energenata ne radi se samo o reakcijama na zatvaranje Hormuškog tjesnaca, već su ona i posljedica napada SAD-a i Izraela na iransku energetsku infrastrukturu, kao i obrnuto – iranskih napada na energetske sektore zaljevskih država. "Napadi na naftnu i plinsku infrastrukturu stvaraju veliku nepoznanicu jer nije jasno koliko će trajati otklanjanje štete", upozoravaju u GZS-u (Gospodarskoj zbornici Slovenije).

Prema podacima analitičke kuće Rystad Energy, ukupni troškovi obnove oštećene infrastrukture u regiji, koja uključuje rafinerije, terminale za gorivo i postrojenja za plin, mogli bi premašiti 25 milijardi dolara. Prema navodima Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), do kraja ožujka 2026. godine zabilježeno je 48 napada na strateški važnim lokacijama na energetsku infrastrukturu u Zaljevu, što uključuje i ključne logističke centre, kao što je luka Jebel u Dubaiju.

"Ako bude ugrožena sigurnost iranskih luka u Perzijskom i Omanskom zaljevu, nijedna luka neće biti sigurna", navelo je vodstvo iranske vojske u izjavi povodom jučerašnje Trumpove blokade, a prema izvješću iranske državne novinske agencije IRIB News. "Sigurnost u lukama Perzijskog i Omanskog zaljeva je ili za sve, ili ni za koga."

Za objekte kao što je katarski Ras Laffan, procjene obnove oštećenih kapaciteta su pesimistične jer bi potpuna obnova kapaciteta navodno trajala od tri do pet godina.

U međuvremenu, Iran za svoju oštećenu infrastrukturu predviđa brži oporavak. Iransko ministarstvo za naftu planira obnovu 70 do 80 posto predratnih kapaciteta rafinerija u roku od jednog do dva mjeseca. Zamjenik ministra Mohammad Sadeq Azimifar naveo je da bi rafinerija na otoku Lavan trebala djelomično početi s radom već za deset dana.