Prvi Neuralinkov pacijent: 'Potpuno me oduševilo.'

Noland Arbaugh još nije sasvim siguran što se dogodilo. Ne zna mnoge ključne detalje o tome kako se njegov život tako drastično i nesvakidašnje promijenio – kako je postao Noland Arbaugh, slavni kiborg.

Sredinom 2016. Noland je imao svoj prvi slobodan dan kao sportski savjetnik u kampu Island Lake u Starrucci, u Pennsylvaniji. Arbaugh, tada student teksaškog Sveučilišta A&M, proveo je prethodna dva ljeta radeći u dječjem kampu. Ljudi i ambijent, kao i obližnje umjetno jezero, bili su mu poznati, a taj se dan ni po čemu nije razlikovao od prethodnih. Planirao je posjetiti jezero sa skupinom prijatelja.

Kad su Arbaugh i njegovi prijatelji stigli na jezero, ljudi su se već kupali. Nakon razgovora s prijateljima na obali Arbaugh i još nekoliko momaka pojurili su prema vodi kako bi se pridružili ostalima. Plan im je bio utrčati u vodu i potopiti djevojke koje su se brčkale u jezeru. "Skočili smo svi zajedno, kao što biste ušli u more", navodi Arbaugh. "Dva tipa su izronila iz vode, pokupili su djevojke i tako. A ja jednostavno nisam izronio."

Kad je Arbaugh uskočio, nešto ili netko (još nije siguran što) udarilo ga je u lijevu stranu glave i na trenutak ga ošamutilo. Kad je došao k svijesti, shvatio je da je licem zaronjen u vodu. Bezuspješno se pokušavao micati. Preplavio ga je neobjašnjiv smiraj. Arbaugh je odmah znao da je paraliziran i da ništa oko toga ne može učiniti. Zadržavao je dah i promišljao o nevolji koja ga je zadesila. Deset sekundi. Petnaest sekundi. Dvadeset sekundi. Činilo se da nikoga nema u blizini, a on više nije mogao držati dah. "Pomislio je: kad se mora, mora se" navodi Arbaugh. "Nagutao sam se vode i onesvijestio se."

Dvojica kolega savjetnika uočila su Arbaugha i izvukla ga iz jezera. Na obali je došao k svijesti pa se ponovno onesvijestio. Sljedeći put kad se probudio bio je u kolima hitne pomoći gdje je bolničar naglas nagađao da je Arbaugh paraliziran od vrata prema dolje i rekao da će uskoro biti prebačen u helikopter i odveden u bolnicu. Potom se opet onesvijestio. Kad se probudio u bolnici, Arbaugha su pripremali za operaciju onoga što će se poslije ispostaviti kao iščašena kralježnica. Omamljen, ali još uvijek bez panike, zatražio je neposredno prije djelovanja anestezije da sestre pričekaju da nazovu njegovu majku Miu Neely dok se zahvat ne završi. Smatrao je da bi liječnicima bilo bolje da imaju konkretne vijesti o tome je li umro ili preživio umjesto da zabrinjavaju njegovu mamu tijekom operacije.

Nesreća na jezeru preokrenula je život ovog 22-godišnjaka. Morao je naučiti kretati se u motoriziranim invalidskim kolicima na način da siše i puše u cijev različitom snagom kako bi se stroj kretao u različitim smjerovima. Također je morao shvatiti kako piće stickom koji drži u ustima bockati iPad kako bi se koristio računalom. Mnogo vremena on i njegova obitelj utrošili su baveći se bolnicama, osiguravateljima i njegovateljima.

U siječnju je Arbaugh postao prva osoba kojoj je usađen moždani implantat koji je izradio Neuralink u vlasništvu Elona Muska kao dio kliničkog ispitivanja. Uređaj neće pomoći Arbaughu da se ponovno kreće, no pomoći će mu prevladati neka od njegovih tjelesnih ograničenja te mu omogućiti upravljanje prijenosnim računalom tako da samo pomisli na naredbu. Već je surfao internetom i komunicirao s prijateljima rabeći implantat umjesto da kucka po svojem iPadu.

Iako postoje ljudi koji imaju slične implantate, Arbaugh je postao najpoznatijim korisnikom. Dijelom je za to zaslužna ogromna pažnja koja se pridaje svemu što Musk radi. Arbaugh prvi put dijeli svoju priču s nama. Jasno, nije oduševljen činjenicom da je paraliziran. No kaže da se to zbilo s razlogom i da je posvećivanje svog tijela znanosti na ovaj način dio Božjega plana za njega.

Sada ima 30 godina i živi s majkom, očuhom Davidom Neelyjem i polubratom Tavitom u Yumi, Arizona. Žive u skromnoj montažnoj kući tik uz zemljanu cestu u četvrti okruženoj pustinjom i šikarom. U dvorištu obitelj ima kokošinjce za kokoši, pijetlove, prepelice i purice, kao i veliki tor u kojem se nalazi nekoliko nigerijskih patuljastih koza.

Kao dijete, Arbaugh je bio sportaš te član školskog benda i šahovskog tima. Imao je blisku skupinu prijatelja i bio je uspješan u školi – zapravo toliko uspješan da bi uglavnom markirao s predavanja i pojavljivao se samo na ispitima iz kojih bi obično dobivao petice. Potom je krenuo na teksaško Sveučilište A&M studirati politologiju i međunarodne studije, istovremeno sudjelujući u vojnom programu fakulteta pod nazivom Zbor kadeta (engl. Corps of Cadets). Nakon nekoliko je godina Arbaugh počeo sve više markirati te je većinu vremena provodio konobareći i družeći se s prijateljima. "Želio sam putovati i živjeti kao nomad te zapravo ništa ne raditi", navodi.

Svi su se ti planovi, naravno, rasplinuli zbog nesreće. Ali Arbaugh, koji djeluje kao ležeran i pametan mladić, govori o svojoj ozljedi i poteškoćama u svom stanju na praktičan i strpljiv način, lagano i veselo otežući, što je zacijelo posljedica vremena koje je proveo u Teksasu. Ima brkove i malene naušnice na oba uha. S vremena na vrijeme Arbaughovo se tijelo grči i on tada pita dvadesettrogodišnjeg Tavitu da mu pomogne ispružiti ruku ili nogu nakon što se zgrčila u nezgodan položaj. Ritual je to koji je ovaj dvojac već mnogo puta izveo.

Arbaugh je i nakon nesreće imao prijatelje i obitelj, no nekoliko je godina pokušavao pronaći svoje mjesto u svijetu. Ponekad se osjećao bespomoćno, poput tereta. Iako se prijavljivao na razne poslove, nije mogao dovoljno brzo tipkati na iPadu kako bi zadovoljio kriterij brzine tipkanja. "Štošta mi je teško činiti", kaže. "Pokušao sam i druge stvari, no jednostavno mi ne ide." Razmišljao je o završetku fakulteta, ali nije mogao dobiti školsku svjedodžbu zbog nepodmirenih zajmova koje ne može platiti. "Već sam se bio pomirio da ću ostati sa svojim roditeljima dokle god to bude moguće, a onda ću, u jednom trenutku, biti smješten u dom, i tu ne mogu ništa učiniti", kaže Arbaugh.

A onda ga je u rujnu prošle godine nazvao cimer iz kadeta Greg Bain. Bain je pročitao da Neuralink traži prvog pacijenta koji bi isprobao njihov moždani implatant. Arbaugh nikad nije čuo za Neuralink, stoga mu je Bain u kratkim crtama objasnio o čemu je riječ. Implantat sučelja mozak-računalo može omogućiti paraliziranim osobama interakciju s računalima putem misli. "Pomislio sam kako to zvuči fora", navodi Arbaugh.

Bain je pomogao Arbaughu da ispuni mrežni upitnik o prirodi ozljede, koliko se sada može kretati, puši li, pije ili se drogira, boluje li još od nečega i tako dalje. Arbaugh nikad nije puno pio ili pušio, no potpuno je prestao prije dvije godine u sklopu režima usavršavanja koji je podrazumijevao i učenje matematike, prirodnih znanosti i jezika te redovito slušanje zvučnih knjiga. "Odlučio sam da želim nešto učiniti od svojega života. Imao sam osjećaj da ipak nešto radim", kaže.

Neuralink je sutradan kontaktirao s Arbaughom te su uskoro počeli provoditi informativne telefonske razgovore. Nekoliko tjedana poslije tvrtka ga je pozvala na testiranja uživo u Neurološkom institutu Barrow (engl. Barrow Neurological Institute) u Phoenixu. Ta bi mu testiranja, među ostalim, izmjerila debljinu lubanje i prostor između mozga i lubanje. Veteran medicinske birokracije i kašnjenja, Arbaugh je bio zadovoljan kad je vidio da je cijelo jedno krilo instituta bilo ispražnjeno kako bi se njegov dolazak držao u tajnosti i da je testove brzo obavio tim liječnika i medicinskih sestara usredotočen samo na njega. Iako još nije donesena konačna odluka, neki ljudi u bolnici počeli su nagovještavati Arbaughu da je on glavni kandidat.

"Bilo je to sjajno. Točno se moglo vidjeti koliko su svi bili uzbuđeni", pripovijeda. "Osjetila se ta energija. Bilo je čudno jer su mi stalno govorili kako im je čast upoznati me i kako radim najsjajniju stvar na svijetu. Nadrealno." U siječnju je Neuralink obavijestilo Arbaugha da će zbilja postati prvom osobom kojoj će se usaditi implantat.

Kad ste paralizirani od vrata na niže, posljednji trag normalnosti koji vam je preostao dolazi iz mozga. Arbaugh je dopustio Neuralinku izravan, fizički pristup svojemu mozgu u zahvatu koji je sa sobom nosio standardne rizike ozbiljne operacije, kao i nepoznate rizike nečeg tako novog. Liječnici bi mu uklonili dio lubanje i u mozak zabili Neuralinkov uređaj veličine novčića s nitima prošaranim elektrodama (strani predmet koji nikad prije nije testiran na ljudima).

Arbaugh je dobio blagoslov majke i očuha, koji bi i dalje bili ti koji bi se brinuli za njega ako nešto pođe po zlu. Također je satima raspravljao o prednostima postupka s Bainom i drugim prijateljima. Jedan ga je prijatelj upozorio "da Muska bije glas da mu je napredak iznad svega", kaže Arbaugh. "Da želi ostvariti što si je zacrtao i da ne mari za ono što bi se usput moglo dogoditi." Drugi prijatelj iznio je negativne priče koje su okruživale Neuralinkove testove implantata na životinjama i tvrdio da bi Arbaugh mogao pretrpjeti užasne posljedice.

Arbaugh, koji je Muskov obožavatelj, suprotstavio im se. Sumnjao je u vjerodostojnost priča o životinjama. Također je pročitao priču o Muskovu ponašanju noć prije nego što je SpaceX prvi put lansirao ljude u svemir. Musk nije mogao spavati i molio se za sigurnost svih astronauta, unatoč činjenici da nije vjernik. "To me zbilja umirilo", navodi Arbaugh. "Smatrao sam da ne bi to učinio da smatra kako bi moglo loše završiti."

Arbaugh ističe da ga je uglavnom vjera gurala naprijed. Uvjeren je da ga je Bog naveo da prestane pušiti i piti jer će zbog toga ispunjavati uvjete za testiranje i siguran je da je Bog odabrao Neurološki institut Barrow kao mjesto gdje će se izvesti operacija jer je udaljeno samo nekoliko sati od njegova doma, zbog čega je cijela stvar izvediva. "Nisam se ni najmanje brinuo", kaže Arbaugh. "Puno se toga moralo poklopiti kako bih ja sada bio ovdje. Moja je nesreća bila nevjerojatna. Pitao sam se zašto je do nje došlo i kakav mi je put Bog namijenio. Kad sam počeo s ovim postupkom s Neuralinkom, shvatio sam da je to to."

Arbaugh je stigao u bolnicu u nedjelju, 28. siječnja, oko pet sati ujutro. Musk se planirao sastati s njim prije zahvata, ali je imao problema sa svojim privatnim zrakoplovom. Umjesto toga kratko su razgovarali putem FaceTimea, a Musk je stigao u bolnicu dok je zahvat bio u tijeku.

Zahvat je trajao manje od dva sata. Kad se Arbaugh probudio, prvo je ugledao svoju majku. Gledali su se tako nekoliko sekundi, a onda ga je Mia Neely pitala je li dobro. "A on je pitao: tko ste vi? Ne znam tko je ona", prisjeća se Neely. Rasplakala se i pokušavala je dozvati liječnika, no onda je ugledala smiješak na Arbaughovu licu. Unaprijed je isplanirao tu nepodopštinu. "Želio sam joj dati do znanja da je sve u redu i smanjiti napetost", kaže Arbaugh.

Otprilike dva desetljeća istraživači su provodili pokuse na ljudima s uređajima konceptom sličnima onome Neuralinka, ali bili su glomazni i obično bi njima morao upravljati čitav medicinski tim. Zbog toga su se implantati u pravilu rabili u bolnicama i laboratorijima. Proteklih nekoliko godina nekoliko je startupa razvilo suvremenije inačice tih proizvoda, a osuvremenili su i način usađivanja. Sve te tvrtke žele rabiti implantate kako bi pomogli ljudima s teškim stanjima da upravljaju strojevima izvan bolnica.

Implantati funkcioniraju tako što prikupljaju podatke dok se moždani neuroni pale. Uz pomoć softvera koji se temelji na umjetnoj inteligenciji moguće je uskladiti specifične obrasce neuronske aktivnosti s određenim radnjama i prevesti te podatke u radnje koje se odvijaju na računalu. Iako Arbaugh primjerice ne može micati rukama, može misliti o pomicanju ruku. Neuralinkov implantat može identificirati kako to izgleda, a potom prenijeti namjeru na obližnji laptop ili pametni telefon, pomažući mu da pomiče pokazivač po zaslonu. To znači da Arbaugh može igrati igrice, kupovati, birati zvučne knjige i općenito komunicirati s internetskim svijetom kao što to može bilo tko drugi.

Većina startupa za ugradnju moždanih implantata rabi tehnologiju koja se oslanja na postavljanje elektroda blizu, ali ne sasvim uz nečije neurone. Jedan je primjer Synchronov uređaj koji se može ugraditi u krvnu žilu u mozgu putem relativno sigurnog postupka koji ne zahtijeva rezanje lubanje. Precision Neuroscience ima proizvod koji se nalazi na površini mozga. Kako bi dobio jasnije signale, Neuralinkov uređaj uvlači elektroničke niti izravno u tkivo mozga, što je pristup koji zahtijeva invazivniji kirurški zahvat. Primarni je cilj Arbaughova ispitivanja osigurati sigurnost postupka ugradnje implantata i da uređaj može dugo ostati u glavi pacijenta bez nanošenja štete.

Osim što se približava centru zbivanja, Neuralinkov uređaj ima mnogo više elektroda i mnogo veću propusnost podataka od većine konkurenata. Uz veću propusnost, implantat može primiti snažniji signal iz mozga te omogućiti nekome poput Arbaugha da upravlja računalom brže i učinkovitije nego što bi to učinio s drugim proizvodom. Ako takva tehnologija dobro funkcionira, mogla bi biti velika blagodat za ljude koji pate ne samo od paralize već i od stanja poput ALS-a i moždanog udara gdje im je ugrožena sposobnost kretanja i komunikacije.

U prvih nekoliko tjedana nakon povratka kući u Arbaughovu su se domu sastali članovi Neuralinkova tima kako bi testirali uređaj. U istraživačkim uvjetima pacijenti s implantatima mozga obično se trebaju odmoriti nakon dva do četiri sata zbog mentalnog i fizičkog napora, ali Arbaugh bi mogao raditi i do deset sati. Uređaj je također nadmašio i svoje prethodnike. Od prvog je dana počeo obarati brzinske rekorde na nizu testova koji se rabe za usporedbu performansi implantata sučelja mozak-računalo.

Svijet se ponovno počeo otvarati za Arbaugha. Mogao je bez problema igrati igre kao što su Sid Meier’s Civilization i šah. Mogao je žonglirati između web-stranica i zvučnih knjiga na svojem računalu. I sve to mogao je raditi ležeći u krevetu, što je bilo mnogo udobnije i manje je izazivalo grčeve nego sjedenje u invalidskim kolicima i pokušavanje da poravna stick u ustima sa svojim iPadom.

Prvih je dana Arbaugh morao naučiti kako prilagoditi Neuralinkov softver svojim obrascima mozga i shvatiti srž pretvaranja misli u djela. Tjedni su prolazili, a čitav mu je proces postajao sve prirodnijim. Arbaugh je mogao s nekim razgovarati dok je u isto vrijeme igrao šah. Činilo se da je razvio supermoć.

No nakon otprilike mjesec dana vježbanja otkrio je da mu je kontrola nad pokazivačem na zaslonu smanjena i primijetio je kašnjenje između svojih misli i računalnih radnji. Ti su problemi rezultat toga što su se niti s elektrodama u Arbaughovu mozgu pomicale puno više nego što je to bilo tijekom Neuralinkovih ispitivanja na životinjama. To je poremetilo kvalitetu veza između njegova uma i računala. Njegova je supermoć počela nestajati. 

Kompanija tek treba otkriti detaljne informacije o tome što je uzrokovalo toliko pomicanje niti. Jedan od razloga mogao bi biti taj što je ljudski mozak veći od životinjskog mozga i više se pomiče. Arbaughova je lubanja također deblja od prosjeka, pa je možda i to utjecalo na način na koji su se niti smjestile u tkivo. Arbaugh će nastaviti rabiti sadašnju inačicu implantata, ali je vjerojatno da će Neuralink prilagoditi svoje kirurške postupke, a možda i dijelove samog implantata, kako bi riješio probleme dok se ove godine kreće prema testiranju uređaja na više pacijenata. 

Tehnološki se proizvodi gotovo uvijek poboljšavaju s vremenom; Arbaugh je razgovarao s Bainom o tome kako je primio vjerojatno najgori implantat Neuralinka koji bi itko mogao primiti. Ali Arbaugh je pristao na kliničko ispitivanje upravo zato što bi se mogli pojaviti takvi problemi. Želio je pomoći drugim ljudima pomažući Neuralinku u potrazi za iskorjenjivanjem mana implantata. Ipak, unatoč tome, gubitak novostečenih mogućnosti nije ništa manje bolan.

"Počeo sam gubiti kontrolu nad pokazivačem. Mislio sam da su razlog neke promjene koje su uveli", kaže Arbaugh. "No onda su mi rekli da mi se niti izvlače iz mozga. Isprva nisu znali puno o tome i koliko je to ozbiljno."

"Bilo je to zbilja teško čuti. Rabio sam ga niti mjesec dana, a onda se moje putovanje privelo kraju. Mislio sam da će nastaviti prikupljati neke podatke, ili da će zapravo samo prijeći na sljedeću osobu. Plakao sam."

Neuralink je krenuo s radom pokušavajući vidjeti što može učiniti kako bi riješio probleme. Tvrtkini softverski inženjeri dotjerali su algoritme koji bilježe podatke iz Arbaughovih neurona i unijeli promjene u način na koji se podaci analiziraju i prenose na njegovo računalo. Arbaugh se sada vratio postavljanju rekorda. "Kladim se da će se sljedeća osoba koja ovo dobije osjećati isto kao i ja", kaže. "Kad vidite kako je to kad ga upotrebljavate, više nema povratka. Totalno me oduševilo."

Arbaugh rabi svoj implantat od deset do 12 sati dnevno, puštajući ga na miru samo kad se puni ili kad on spava. Svako jutro počinje čitanjem teksta Crkve Gateway u Teksasu na prijenosnom računalu, a zatim provjerava stanje svojeg popisa igrača u fantasy bejzbolu. Još uvijek uči i prebire po zvučnim knjigama i igra mnogo računalnih igara.

Čarobno je vidjeti Arbaugha na djelu. Mnogo je svojih svakodnevnih zadataka izvršavao kombinacijom glasovnih naredbi i pomicanjem sticka koji drži u ustima. Ako mu je svirala zvučna knjiga, nije mogao rabiti funkcije prijenosa govora u pisani tekst za komunikaciju osim ako bi zaustavio knjigu ili bi mu netko pomogao sa stickom i prebacio se u drugu aplikaciju. Sada se s lakoćom prebacuje između njih.

Neely, pastorica za mlade, ponekad ne može vjerovati što vidi. Može pokraj Arbaugha gledati seriju u njegovoj spavaćoj sobi dok on igra računalnu igricu, i to svojim umom. No najvećim dobitkom ona ipak smatra to što je Arbaugh sretniji i trpi manje boli jer može rabiti računalo u položaju koji mu je najudobniji. "Napokon vidimo život u kojemu nema boli i konstantnog namještanja, kao ni toga da on pljune stick jer je frustriran", navodi ona. "Zbilja je sjajno. Blagoslovljeni smo."

Arbaugh radi na vježbi usmjerenoj na Neuralink dok komunicira s timom Neuralinka | John Francis Peters za Bloomberg Businessweek

Arbaugh kaže da je svoj implantat nazvao Eva jer je Bog stvorio Evu kao Adamovu pomoćnicu. Nedavno je počeo iscrtavati slova na zaslonu računala pokazivačem kojim upravlja preko implantata. Prva je faza obuke Neuralinkova softvera da prepozna riječi koje Arbaugh misli. Arbaugh se nada da će uskoro moći misliti cijele rečenice i da će softver znati što pokušava reći. Dugo je sanjao da postane pisac fantastike i želio bi napisati roman.

Osim toga, Arbaugh nije potpuno siguran što učiniti dok se nalazi u središtu pozornosti. Htio bi pronaći način da zarađuje za život od ovog iskustva, tako da manje ovisi o svojoj obitelji i da se oni ne moraju toliko brinuti za njega. "Moj brat se brine o meni osam godina", kaže Arbaugh. "Vrijeme je da počne živjeti svoj život." Ako mu sudbina to dopusti, volio bi zaraditi dovoljno novca da svojoj majci izgradi kuću u znak zahvale za sve što je učinila za njega.

Arbaugh je pristao zadržati uređaj u svojoj glavi i Neuralinku godinu dana dostavljati podatke. Nakon toga on i kompanija razgovarat će o tome želi li deaktivirati uređaj ili ga čak ukloniti. Arbaugh drži da će ga htjeti zadržati i čak prijeći na sljedeću verziju proizvoda kad bude spremna. "Volio bih ga unaprijediti", rekao je. "Nadam se da ću ući u uži izbor."