Može li se Quebec doista osamostaliti?

Godine 1980., nakon što je uvjerljivo izgubio prvi referendum o odcjepljenju pokrajine od Kanade René Lévesque, osnivač vodeće separatističke stranke u Quebecu, poručio je svojim shrvanim pristašama da ne gube nadu. "À la prochaine fois", rekao im je: "Do sljedećeg puta." Petnaest godina kasnije, zagovaratelji odcjepljenja pokušali su ponovno. Tom su prigodom nevoljko priznali pobjedu suprotnoj strani s vrlo malom razlikom, s 49,4 posto birača koji su glasovali za odcjepljenje.

Trenutačno se stranka Parti Québécois (PQ) priprema za svoju treću, a možda i posljednju priliku da ostvari neovisnost. No demografska slika Quebeca znatno se promijenila u više od tri desetljeća od posljednjeg referenduma. Broj imigranata znatno je porastao, a mlađe generacije stanovnika Quebeca sve su više pod utjecajem rasprostranjene sjevernoameričke kulture. U isto vrijeme, generacije koje je Lévesque oblikovao svojim usmjeravanjem na povijesne pritužbe Quebeca prema Kanadi sve su starije. Za mnoge separatiste ti trendovi učvršćuju stajalište da je sada pravi trenutak za žuran pokušaj stvaranja vlastite nacije i da više nema vremena za čekanje.

U Quebecu, pokrajini s devet milijuna ljudi koji većinom govore francuski jezik, a na kontinentu kojim prevladavaju engleski i španjolski jezik, zaštita jezika i drugih obilježja identiteta i kulture ključno je načelo svih pozicioniranih političkih stranaka. No za stranku PQ, koju danas predvodi 49-godišnji Paul St-Pierre Plamondon, neovisnost je jedino rješenje. Prema mišljenju stranke, formiranje nove države oslobodilo bi Quebec od prisilne integracije u Kanadu i ukinulo bi skupu dvostruku potrošnju savezne i pokrajinske vlade.

Ako se vrati na vlast, Parti Québécois, stranka koja uoči pokrajinskih izbora 5. listopada vodi u anketama, obećala je održati referendum o odcjepljenju Quebeca u roku od četiri godine.

Većina građana ne podržava neovisnost, javna je podrška tek nešto viša od 30 posto. No unatoč tome izvor je tinjajuće napetosti koju bi premijer Mark Carney sigurno radije izbjegao. Kanada je već suočena s nekima od najvećih izazova posljednjih godina: trgovinskim ratom i kaosom koji je izazvala administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa, velikim brojem pokrajina s proračunskim manjkom i neujednačenim gospodarskim rastom. Tome treba dodati i zasebni pokret za neovisnost koji se širi naftom bogatom pokrajinom Albertom.

Pokrajina Quebec gigant je u aluminijskoj, metalnoj, zrakoplovnoj i drugim industrijama, s bruto domaćim proizvodom od oko 670 milijardi kanadskih dolara (410,36 milijardi eura), što njeno gospodarstvo gotovo izjednačava s visoko razvijenim gospodarstvom Kraljevine Danske. Samo održavanje referenduma o odcjepljenju moglo bi potencijalno oslabiti Kanadu, članicu skupine G7, dok pokušava ujedinjeno djelovati protiv ratobornog Trumpa. Navedeno bi također umanjilo autoritet Carneyja, koji je u svom velebnom govoru održanom tijekom Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu u Švicarskoj 2026. godine pozvao srednje sile na ujedinjenje i sklapanje saveza u svrhu suočavanja s agresivnim taktikama globalnih supersila.

Određeni broj Kanađana tijesan rezultat referenduma iz 1995. godine shvaća kao upozorenje. Tek nekolicina njih tada je vjerovala da separatisti imaju šanse, sve dok se kampanja koju je vodio karizmatični političar Lucien Bouchard nije razbuktala. Kad se učinilo da bi zagovaratelji odcjepljenja mogli pobijediti, vrijednost kanadskog dolara je pala, a premijer Jean Chrétien preklinjao je svoje sugrađane iz Quebeca da ne glasaju za odcjepljenje. Naposljetku, separatistima je nedostajalo samo 54 tisuće glasova do pobjede, premda neki tvrde da je zbunjujuća formulacija referendumskog pitanja djelomično kriva za tijesan rezultat.

Vlada Quebeca odbila je 1982. godine potpisati novi kanadski ustav, tvrdeći da ne priznaje poseban status Quebeca i ograničava ovlasti pokrajine, što su separatisti tijekom 1980-ih i 1990-ih smatrali razlogom za ponos. No svatko tko se sjeća tog događaja već je dobro u srednjim godinama, a nijedan stanovnik Quebeca mlađi od 49 godina nije imao priliku glasati na referendumu o odcjepljenju. Istini za volju, od 1995. godine PQ je pobijedio na samo dva pokrajinska izbora. Bilo je to 1998. godine, dok se stranka oporavljala od poraza na referendumu, i 2012. godine, kao dio manjinske vlade koja nije imala podršku za treći pokušaj pokretanja referenduma.

Sada, nakon više od desetljeća bez političke moći, PQ pod vodstvom St-Pierrea Plamondona vidi jasniji put prema ostvarenju svojih ciljeva. Ovaj bivši odvjetnik koji je pohađao sveučilišta McGill i Oxford, izabran je za čelnika 2020. godine uz obećanje da će provesti referendum. Iako je do završnice izborne utrke ostalo još nekoliko tjedana, ankete provedene tijekom ljeta daju jasnu prednost stranci PQ. Sébastien Dallaire, izvršni potpredsjednik tvrtke za istraživanje javnog mnijenja Leger Marketing, ističe da bi PQ, u utrci s Liberalnom strankom i vladajućom strankom Avenir Québec, u ovom trenutku najlakše formirao vladu, ali dodaje: "Situacija se stalno mijenja i vrlo je neizvjesna."

U lipnju ove godine PQ je objavio svoju Livre Bleu ili Plavu knjigu (engl. Blue Book), plan u kojem su detaljno opisani koraci koje bi pokrajina Quebec trebala poduzeti kako bi postala nova suverena država u slučaju odcjepljenja. Slijedilo bi dvogodišnje prijelazno razdoblje, potom uvođenje vlastite valute i formiranje male vojske. "Neovisnost nije skok u nepoznato", ističe se u dokumentu, "već predstavlja ključan uvjet za pretvaranje potencijalnog bogatstva Quebeca u stvarno opipljivo bogatstvo i uz to jamči jezičnu i kulturnu održivost." Štoviše, čelnik stranke St-Pierre Plamondon obećao je da će ustrajati na tome da neovisna država Quebec postane dio Sjevernoatlantskog saveza.

"Ako želimo ostati konkurentni, moramo biti inovativni te prije svega fleksibilni. Zemlje veličine Kanade nisu fleksibilne", ističe Camille Goyette-Gingras (32), predsjednica OUI Québeca, organizacije koja se zalaže za suverenost, ali nije povezana ni s jednom političkom strankom. "Moramo imati osjećaj da smo sposobni djelovati."

Prema riječima Roberta Gagnéa, profesora emeritusa ekonomije na poslovnoj školi HEC Montréal, stranka PQ podcjenjuje golemu cijenu odcjepljenja. To uključuje dug koji bi pokrajina Quebec naslijedila od savezne vlade, veće troškove zaduživanja te troškove obrane. Gagné, jedan od autora kritičke analize dokumenta stranke PQ o upravljanju financijama neovisnog Quebeca objavljene nekoliko godina prije plana Livre Bleu iz 2023., upozorava na njegove propuste. U analizi je istaknuo: "Nisu uzeti u obzir ključni čimbenici poput troškova tranzicije i dugotrajnih pregovora, koji bi se mogli pokazati iznimno teški." Nadalje ističe da je Ujedinjenom Kraljevstvu, nakon što je u lipnju 2016. godine izglasalo izlazak iz Europske unije, trebalo više od četiri godine da postigne trgovinski sporazum s Unijom. "Brexit ilustrira koliko je složeno nešto poništiti."