Velika prijevara s teretnim kontejnerima vrijedna tri milijarde eura

U minhenskom predgrađu Grünwaldu žive neki od najbogatijih ljudi u Njemačkoj - stare bogate obitelji, nekoliko poslovnih lidera i sportskih zvijezda. Ugled i diskrecija osjete se na svakom koraku, a stanovnici tog mjesta cijene susjede koji ne postavljaju previše pitanja.

To je bilo savršeno okruženje za tvrtku P&R, koja se bavila kontejnerskim poslovanjem. Tvrtka, koja je tobože djelovala u prijevozničkom sektoru, smjestila se u niskoj zgradi s velikim prozorima u dugoj ulici punoj liječničkih ordinacija, osiguravajućih kuća i agencija za nekretnine. Riječ je o jednoj od manjih građevina u tom području, a iza staklenih vrata ne krije se luksuz, već nekoliko jednostavnih prostorija sa sivim tepisonima i bijelim zidovima.

Taj privid anonimnosti i skromnosti omogućio je P&R-u da izvede neke od najvećih prijevara u njemačkoj povijesti. Ta se tvrtka predstavljala kao posrednik za teretne kontejnere - čelične kutije od šest ili dvanaest metara, poslagane na brodovima ili pričvršćene na kamione i vlakove, u kojima se može nalaziti sve, od čarapa i rezanaca do naslonjača i hladnjaka. No s godinama se P&R polako udaljavao od kontejnera prema profitabilnijim aktivnostima, odnosno jednostavnoj krađi.

Na svom vrhuncu 2018. godine, P&R je tvrdio da posluje s 1,6 milijuna kontejnera, koje je prodavao kupcima u maloprodajnom sektoru i zatim ih u njihovo ime iznajmljivao prijevozničkim tvrtkama. U stvarnosti ih je imao tek oko 600 tisuća. Ostali su bili izmišljeni, što je nedugo zatim potreslo desetke tisuća ulagača te tvrtke.

P&R-ova hinjena skromnost privlačila je ljude kojima se sviđao njegov diskretan profil i kojima je bilo više stalo do sigurnosti i redovitog povrata ulaganja nego do visokih prinosa. Njegovi ulagači bili su uglavnom umirovljenici koji su većinom primali financijske savjete od posrednika i savjetnika u manjim gradovima, te su značajan dio svoje ušteđevine često ulagali u kontejnere.

Prevareni investitori organizovali su zajednički prijevoz na sastanak sa stečajnim upravnikom 2018. u Minhenu | dpa | Alamy

Ponekad je štedljivost P&R-a bila na granici apsurda. Tvrtka je naplaćivala promotivne materijale poput bilježnica i kemijskih olovaka s logotipom, koje većina poduzeća dijeli besplatno, prisjeća se posrednik Manfred Röll. No, Röll, koji je klijentima preporučivao P&R i koji je sam uložio 50 tisuća eura, takvo je neobično ponašanje protumačio kao znak da uprava vrlo pažljivo postupa s novcem ulagača. "Mislio sam da će to sve na kraju biti u interesu klijenata i isplata", rekao je.

Povjerenje je bilo toliko veliko da gotovo nitko nije počeo sumnjati kad su isplate vlasnicima početkom 2017. malo kasnile, a bili su tek ponešto zbunjeni kad su nekoliko mjeseci kasnije potpuno prestale. No u ožujku 2018., kad više nije mogao održavati Ponzijevu shemu koja je tvrtki prouzročila dug veći od tri milijarde eura, P&R je prijavio stečaj.

"Nije bilo blještavih sportskih automobila, jahti, privatnih aviona, raskošnih zabava ni, koliko znamo, droge," rekao je Wolfgang Schirp, odvjetnik iz Münchena koji zastupa stotine ljudi koji pokušavaju doći do svojeg novca.

"To je pridonijelo percepciji da poslujemo s izrazito pouzdanim i staloženim poslovnim ljudima. Ništa nas nije navelo na sumnju."

Klupko prijevare šest godina nakon toga i dalje se raspliće. Stečajni upravitelj nadgleda ono što je ostalo od kontejnerskog parka kako bi osigurao da 54 tisuće vjerovnika P&R-a dobije što je moguće više. Ulagači koji su se opekli osnovali su posebne grupe na Facebooku kako bi se međusobno žalili i organizirali zajednički prijevoz na dva sastanka sa stečajnim upraviteljem održana 2018. u Olimpijskoj dvorani s 15,5 tisuća sjedećih mjesta u Münchenu. Više od 90 posto žrtava bili su Nijemci, a najveći dio ostalih dolazio je iz Austrije i Švicarske. Većina je ulagala u P&R godinama, ako ne i desetljećima. Mnogi su bili u mirovini: u vrijeme prijave stečaja, više od trećine bilo je starije od 70 godina.

P&R i dalje kontrolira oko jedan posto flote kontejnera u svijetu/picture-alliance/dpa/AP Photo

P&R je 1975. osnovao poduzetnik Heinz Roth, koji je sve držao pod strogom kontrolom. Prema tvrdnjama tužitelja u Münchenu, iako se 2007. povukao u mirovinu, ponovno je preuzeo vodstvo 2016. Roth se nije isticao, a kad je skandal otkriven, malo je ljudi u usko povezanoj financijskoj zajednici Münchena uopće znalo za njega. Dnevne novine Süddeutsche Zeitung objavile su priču o Rothu pod naslovom U potrazi za fantomom.

Prema prospektu iz 2017. godine, P&R je te godine ulagačima prodavao pojedinačne kontejnere za 1.415 eura po komadu, a zatim ih davao u najam prijevozničkim tvrtkama. Ulagači su primali isplate najamnine (koje su 2017. iznosile 11 posto kupovne cijene godišnje), a P&R je obećao da će nakon pet godina otkupiti kontejnere za 65 posto njihove izvorne vrijednosti. U tom je razdoblju ulagač mogao očekivati ukupni povrat od oko 20 posto.

Ulagači tvrde da su isplate godinama dolazile na vrijeme, a P&R je ispunjavao sve druge ugovorne obveze, što je mnoge potaknulo da dodatno ulažu u taj program. No oko 2007. nešto se promijenilo u sjedištu kompanije. Izvještaji iz tog razdoblja pokazuju sve veću razliku između broja kontejnera za koje je P&R tvrdio da ih posjeduje i onih koji su stvarno bili evidentirani.

Kompanija zapravo nije morala kupovati nove kontejnere da bi nastavila s priljevom novca: do 2010. razlika između kontejnera koji su navodno bili u njezinom vlasništvu i onih koji su zapravo bili posjedovani narasla je na 600 tisuća u vrijeme prijave stečaja, prema stečajnom upravitelju. To je značilo da je P&R morao sve više izdvajati za kontejnere kojima je upravljao. Kao što je uobičajeno kod Ponzijevih shema, sve veći dio novih ulaganja bio je usmjeren na isplate postojećim ulagačima.

Gotovo svi kontejneri dobivaju serijski broj od Međunarodnog ureda za kontejnere, industrijske organizacije koja vodi globalni registar vlasništva, što omogućava njihovo lako praćenje putem interneta. No, iako bi P&R ulagačima na njihov zahtjev dao serijske brojeve kontejnera koje su „posjedovali“, više od 90 posto njih nikada to nije zatražilo. Mala manjina onih koji jesu dobili bi potvrdu s brojem jednog od P&R-ovih kontejnera, iako vjerovnici tvrde da taj broj nikada nije stvarno odgovarao kontejneru u vlasništvu određene osobe.

Da bi situacija bila još zamršenija, podružnica u Grünwaldu u svojim knjigama nije imala evidentirane kontejnere. Prema riječima stečajnog upravitelja, njima je zapravo upravljala švicarska podružnica. Budući da je novac tekao iz jedne zemlje u drugu, bilo je lako sakriti nesrazmjer. "Tvrtka je postojala, ali u vrlo ograničenom opsegu," rekao je Peter Mattil, odvjetnik iz Münchena koji zastupa više od deset tisuća P&R-ovih ulagača i koji je član odbora koji predstavlja vjerovnike.

Uredi kompanije P&R u Grinvaldu Jan Svensson/Alamy

 

Štoviše, stečajni upravitelj tvrdi da je bilo vrlo malo nadzora: reviziju poslovanja P&R-a u Njemačkoj provodila je mala tvrtka Werner Wagner-Gruber iz Regensburga, grada na Dunavu, udaljenog oko 90 minuta vlakom istočno od Münchena. Neki su vjerovnici tužili revizora i njegove osiguravatelje, iako odvjetnici koji zastupaju tužitelje kažu da je malo vjerojatno da će povratiti više od vrlo malog dijela izgubljenog novca. Odvjetnik tvrtke Wagner-Gruber odbio je dati komentar.

Neki ulagači P&R-a smatraju da je odgovornost na njemačkom Saveznom uredu za nadzor financijskih usluga (Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht - BaFin) zbog nedostatka nadzora. Ta je agencija odobrila P&R-ov prospekt tek nekoliko mjeseci prije nego što je tvrtka pala u stečaj. Međutim, BaFin tvrdi da takvo odobrenje nije povezano s kreditnom sposobnošću izdavatelja, a njemački sudovi odbacili su sve pokušaje da se od agencije naplati odšteta.

Takvo razlikovanje naljutilo je ulagača P&R-a Martina von Hörena. Iako razumije da BaFin nije odgovoran za reviziju financijskih izvješća, dovodi u pitanje logiku dužnosti te agencije.

"Redovni ulagači imaju različita očekivanja kad vide da je neki financijski proizvod odobrio BaFin", rekao je Von Hören, koji je uložio 200 tisuća eura u P&R prije nego što je tvrtka propala.

Nakon prijave stečaja, Roth se opirao pokušajima da mu se oduzme kontrola, posebno nad operativnim središtem tvrtke u Švicarskoj. Minhenski tužitelji ipak su ga 2019. optužili po 414 točaka poslovne prijevare i 12 točaka utaje poreza. No nekoliko mjeseci kasnije obustavili su postupak jer se Roth razbolio. Umro je tog prosinca u 77. godini, a vjerovnici i dalje traže naplatu iz njegove ostavštine.

Stečajni upravitelj Michael Jaffé vjerovnicima je raspodijelio 544 milijuna eura, što iznosi tek 17,5 centi za svaki euro koji im se duguje. Premda je veći dio imovine P&R-a prodan, tvrtka i dalje posluje - u rujnu 2023. imala je gotovo 350 tisuća kontejnera. "Svaki stoti kontejner koji putuje svijetom donosi novac za vjerovnike", napisao je Jaffé u izvješću iz studenoga.

Neki razočarani ulagači jednostavno su odustali i prodali svoja potraživanja prema P&R-u tvrtkama specijaliziranima za problematična dugovanja. Londonska tvrtka Fidera, koja je prije pet godina nudila 14 centi po euru, povećala je tu ponudu na čak 25 centi. Danas je to najveći vjerovnik, sa „stotinama milijuna” eura potraživanja, kako tvrdi osoba upoznata sa situacijom koja je zamolila da ostane anonimna zbog dijeljenja povjerljivih informacija.

Stečajni upravitelj Jaffe Imago/Alamy

Jaffé je u studenome izjavio da je preraspodjela četvrtine nominalne vrijednosti "prilično zamisliva", no precizna procjena je teška jer će svaka procjena ovisiti o nestabilnim troškovima prijevoza. Pandemija i rat u Ukrajini povećali su troškove teretnog prijevoza, ali su ti troškovi početkom 2023. opali zbog usporavanja gospodarskog rasta i dolaska novih prijevoznih kapaciteta na tržište, a zatim su ponovno skočili ove godine zbog straha od širenja sukoba na Bliskom istoku i napada na brodove u Crvenom moru.

Jednog toplog radnog jutra nekoliko je automobila bilo parkirano ispred P&R-ova ureda u Grünwaldu. To je uobičajena situacija za osoblje koje sada zapravo radi za stečajnog upravitelja, nadzirući preostale kontejnere i odgovarajući na upite vjerovnika. Oni koji su još uvijek na platnoj listi tvrde da nisu bili svjesni prijevare koju je vodila uprava, a stečajni upravitelji prihvatili su tu tvrdnju. Mnogi su zapravo i sami bili ulagači u P&R.

Jaffé procjenjuje da će stečajni postupak vjerojatno potrajati još nekoliko godina. Međutim, postoji prirodna granica: uobičajeni životni vijek kontejnera je od 12 do 15 godina, a P&R je 2017. godine izjavio da prosječna starost njihova parka iznosi više od osam godina. Uskoro će se i preostali P&R-ovi kontejneri povući iz upotrebe, ulagači će primiti konačne isplate, ured u Grünwaldu zatvorit će svoja vrata, a grad će se vratiti dugoj tradiciji čuvanja svojih tajni.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar