Suosnivač jednoroga NanoTemper Technologies: 'Sretan sam što plaćam poreze, optimističan sam u pogledu Europe'

Činjenicu da europske tvrtke imaju izniman potencijal potvrđuje interes fondova za ulaganje u njih. Europski fondovi i javni fondovi igraju važnu ulogu, posebno u ranim fazama razvoja, ali kada tvrtke počnu brzo rasti i trebaju veće količine kapitala, sve važniju ulogu preuzimaju američki fondovi. Kao rezultat toga, uspješne europske tvrtke često prelaze u američko vlasništvo, a s njima se i buduća dobit i stvorena vrijednost sele preko Atlantika.

Njemački poduzetnik Philipp Baaske, suosnivač NanoTemper Technologies, biotehnološke tvrtke specijalizirane za razvoj naprednih analitičkih instrumenata i softvera, također je dobio primamljivu ponudu za preuzimanje tvrtke. Prije nekoliko godina ponuđeno mu je 200 milijuna za tvrtku, koja je danas vjerojatno jednorog, vrijedan preko milijardu eura, ali je nije htio prodati.

Njegova filozofija je: ako bih je prodao, postao bih bogatiji, ali bi Europa bila siromašnija. Ali to ne želim, kaže Baaske, jer je europski model univerzalno dostupnog javnog obrazovanja omogućio moj uspjeh. Zato je i njegov pozitivan stav o plaćanju poreza zanimljiv. 

Osnovali ste NanoTemper Technologies 2008. godine. To je bilo na početku velike financijske krize. Kakav je bio početak? Jeste li tada dobili kapital? Kako je tvrtka rasla u prvim godinama?

Bilo je to teško vrijeme, spomenuli ste financijsku krizu, pa nije bilo novca dostupnog od investitora. Mislim da je to bilo dobro za nas, jer smo morali dobiti nešto novca od kupaca. To je najbolji novac koji možete dobiti, jer je to novac koji ste zaradili svojim proizvodom, a kad ga dobijete, možete s njim raditi što god želite. To je vrsta slobode i neovisnosti koju dobijete s tim novcem.

Bi li rast bio lakši s novcem investitora?

Teško je reći. I gledajući unatrag sada, nisam siguran u to, jer postoje određene obveze. Ako je riječ o novcu investitora koji su stručnjaci na tržištu i donose ne samo novac već i znanje, to bi moglo pomoći. Ali ako su to, na primjer, strani investitori, možda ćete biti prisiljeni preseliti tvrtku u stranu zemlju, poput SAD-a ili negdje drugdje. Stoga sam stvarno sretan što smo imali svoju slobodu. Možda smo rasli malo sporije nego što smo mogli, ali imali smo poduzetničku slobodu, a neovisnost nam je jako važna.

Nakon 11 godina, tvrtka je dosta narasla. Dobili ste ponudu za prodaju tvrtke za 193 milijuna eura, ali ste je odbili. Zašto?

Mislim da sam imao drugačiji san. Želio sam izgraditi tvrtku, globalnog prvaka ovdje u Europi. I bio sam uvjeren: ako mi netko da 200 milijuna eura jednom, zašto bih to prihvatio, kada sam siguran da za nekoliko godina mogu zaraditi 200 milijuna svake godine vlastitim prihodima?

A to mi je bio cilj. Sve smo bliže tome.

Kolika je vrijednost tvrtke danas?

Ne govorimo o vrijednosti jer nemamo investitore. Neki ljudi misle da smo jednorog, ali budući da nemamo investitore, nemamo procjenu vrijednosti tvrtke, što je lijepo.

Rekli ste da ste svoj prvi prototip prodali 2010. Kako ste prebrodili početnu godinu?

Jednostavno tako što nismo trošili novac. Imali smo poslovnog anđela koji nam je dao nešto novca. Koristili smo ga za sufinanciranje, dobili smo državne poticaje i to je bilo dovoljno da postanemo profitabilni, a zatim smo kupili udio od ovog poslovnog anđela.

Danas zapošljavate 250 ljudi samo u Münchenu. Koliko je vaša tvrtka velika globalno? Postali ste u osnovi globalna tvrtka.

Da. Također imamo 50 ljudi u SAD-u i oko 20 ljudi u Kini te dvoje u Japanu i Južnoj Koreji. Mislim da se to u Njemačkoj zove skriveni prvak.

U osnovi, radite na ubrzanju procesa pronalaženja lijekova za rak. Možete li nam reći više o ovoj novoj tehnologiji i koji je bio razlog zašto ste počeli raditi u ovoj biotehnologiji?

Počeli smo s jednom tehnologijom i glavna prodajna prednost bila je ta što nam je trebalo tisuću puta manje materijala od konkurencije, a materijal je vrlo skup i važan. Sada imamo 11 različitih optičkih tehnologija i prisutni smo duž cijelog lanca vrijednosti procesa razvoja lijekova.

Moramo pronaći lijek, razviti ga, formulirati ga, obraditi ga, a zatim sudjelovati u kontroli kvalitete. Dakle, sada pokrivamo cijeli lanac vrijednosti lijeka. Sada imamo pet različitih linija proizvoda. To će također biti neophodno, tako da nas ljudi neće moći izbjegavati, trebat će nas.

Kažete da moramo doći do točke u kojoj imamo tehnologiju u Europi koja bi bila potrebna Amerikancima i Kinezima, baš kao što je imamo u Europi u području poluvodiča.

Primjer za to je nizozemska tvrtka ASML, ne možete ih izbjeći, ako gradite proizvodnju poluvodiča, trebate ih. Imamo i Carl Zeiss, koji proizvodi reflektore i zrcala za ove tehnologije.

A ako imamo više globalnih igrača, poput Q.Ant-a u fotonskom računarstvu, onda oni trebaju nas i onda ljudi moraju doći k nama, što nas stavlja u dobru poziciju gdje barem možemo pregovarati s drugima, a također imamo i dobru reputaciju.

Često čujemo od ljudi iz poslovne zajednice da su porezi previsoki. Biste li se složili s tim? U osnovi ste rekli da ste ponosni što plaćate poreze u Europi, što plaćate poreze u Njemačkoj. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Budući da sam odrastao u vrlo malom selu, sve što imam dugujem besplatnom javnom obrazovanju, financiranom porezima. I još uvijek sam osoba koja može raditi što god želi, imam lijep život, mogu dobiti sve što mi treba.

Dakle, sretan sam što plaćam poreze za financiranje naše infrastrukture, naših škola, kako bi više ljudi, sljedeća djeca sela, mogla pokrenuti posao, jer je sada na nama da to omogućimo sljedećim generacijama. Dužni smo to jer nam društvo i vlada stvarno omogućuju da to postignemo, pa moramo nešto vratiti.

Kažete da je Mittelstand odgovornost; Mittelstand je vrlo njemačka riječ, možete li je objasniti?

Mittelstand je više od toga, često su to tvrtke u vlasništvu osnivača, obiteljska poduzeća, često treće, četvrte, pete generacije, uvijek u obiteljskom vlasništvu. I te su tvrtke vrlo povezane s regijom u kojoj su osnovane, pa osjećaju odgovornost prema ljudima tamo.

Često nisu toliko poznate jer su više u poslovnom segmentu nego u segmentu potrošača, često su prilično jake u svojoj niši. Nekada su dolazile iz hardvera, stvarno usmjerene na mehaniku, ali sada mislimo da ih moramo graditi na sveučilištima, moraju dolaziti iz laboratorija.

Jer sada nam je potrebna visokotehnološka nuklearna fuzija, kvantno računalstvo, umjetna inteligencija, sve se to gradi u laboratorijima. I nekako moramo stvoriti više tvrtki koje ne pokušavaju samo maksimizirati profit za sebe, već maksimizirati profit za društvo, unutar društva.

Ne da bi obogatile sebe, već da bi obogatile Europu, rekli ste.

Da, točno, ne da bi obogatile sebe, već cijelu regiju. Ako ste stvarno ukorijenjeni u svojoj regiji, ne radite kao vodstvo iz SAD-a, koje otpušta tisuću ljudi, jer onda više ne možete ići u trgovinu. Vi ste tamo, vaša djeca također, jer ste toliko ukorijenjeni, to bi vas jednostavno uništilo, jednostavno to ne možete učiniti jer ste toliko ukorijenjeni.

Jeste li optimistični u pogledu budućnosti Europe?

Jako sam optimističan, postajem sve optimističniji.