Biti izvršni direktor danas je koma (osim ako gledamo plaću)

Vođenje tvrtke pretvorilo se u posao od 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, i to u trenutku kada povjerenje u biznis i kapitalizam nezadrživo tone. Stoga ne čudi što sve manje potencijalnih nasljednika želi tu najvišu poziciju.

Nekoliko mjeseci nakon što je prošlog ljeta Dustin Moskovitz odstupio s mjesta šefa platforme za upravljanje radom Asana Inc., javno je izrekao ono što se čini da mnogi drugi izvršni direktori (CEO) danas misle: ta je uloga postala iscrpljujuća. Očekivao je da će posao s vremenom, kako tvrtka bude sazrijevala, postajati lakši, no umjesto toga svijet je postao samo još kaotičniji. Osjećao je da više ništa ne gradi, već samo reagira na krizu za krizom, od kojih je svaka bila izvan njegove kontrole.

I to uopće ne čudi. Uzmite u obzir samo dio onoga s čime su se izvršni direktori morali nositi u posljednjih godinu i pol dana: najvišim carinama od Velike depresije, koje su preoblikovale lance opskrbe i dodatno podigle ionako visoku inflaciju. Ratom s Iranom, nakon kojeg su uslijedili naftni šokovi i novo preslagivanje svjetskog poretka. Tu je i prijeteće obećanje te opasnost od umjetne inteligencije, koja ne prijeti samo preoblikovanjem radne snage, već i same prirode rada.

Istodobno, aktivistički investitori pokrenuli su rekordan broj kampanja kako bi lobirali za promjene unutar tvrtki, upravni odbori brže daju otkaze direktorima kada stvari krenu nizbrdo, a u Bijeloj kući sjedi predsjednik koji samo jednom objavom na Truth Socialu može srušiti vrijednost dionica. Od modernog se izvršnog direktora, kao glavnog šefa, očekuje da se očituje o društvenim pitanjima (barem onim pravima i na ispravan način), a zatim da se nosi s oštrim reakcijama javnosti i posljedičnim kritikama. Zadovoljiti svakoga – a kamoli bilo koga – postala je nemoguća misija sada kada na radnim mjestima zajedno sudjeluje čak pet generacija, od generacije Z do posljednjih radnika Tihe generacije. Svaka skupina donosi svoj jedinstven odnos prema radu, ali svi se slažu u jednome: trenutačno baš i ne vole svoje poslove.

Vođenje velike tvrtke oduvijek je bio izazovan zadatak koji ponekad zahtijeva angažman od 0 do 24. No današnji izvršni direktori više su od običnih poslovnih lidera; oni su se pretvorili u javne osobe, izlažući se neželjenom povećalu javnosti, pa čak i prijetnjama nasiljem. U pozadini svega, povjerenje u biznis i kapitalizam je kolabiralo, osobito među mladima. Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje što je prva ikada provedena anketa CEO Insomnia Index tvrtke Boston Consulting Group zabilježila klinički visoke razine stresa kod više od 70 posto ispitanika.

U slučaju da vam ta najviša pozicija i dalje zvuči privlačno, dopustite mi da ponudim još nekoliko svjedočanstava. Bivši čelnik startup tvrtke Stability AI izjavio je za New York Times 2024. godine da se slaže s procjenom Elona Muska kako je biti izvršni direktor "kao da gledaš u ponor i žvačeš staklo". Suvoditelj softverske tvrtke Monday.com rekao je u jednom podcastu da se nekim danima osjeća "kao da su me pregazili kamion i avion, a onda me još ispekli na roštilju – i to sve do 11 sati ujutro". Čak i kada stvari idu dobro, posao je stresan: izvršni direktor uspješnog izdavača videoigara Take-Two Interactive Software Inc. izjavio je na nedavnoj industrijskoj konferenciji da su očekivanja od njegova poslovanja trenutačno toliko visoka da je to "zastrašujuće".

Da, znam, pripremite violine za plakanje. Prema podacima tvrtke Equilar Inc., 100 najplaćenijih američkih izvršnih direktora prošle je godine inkasiralo medijan od oko 39 milijuna dolara – što je podatak koji im zasigurno nije pomogao kod problema s njihovim ugledom. No iscrpljujuća priroda posla ne utječe samo na sam rad, već i smanjuje broj kandidata koji uopće žele raditi taj posao.

U 2025. godini, 11 posto tvrtki iz indeksa S&P 1500 imenovalo je novog izvršnog direktora, prema podacima agencije Spencer Stuart, što je najviša stopa u najmanje 15 godina. Mandati se također skraćuju, što je potaknuto i izgaranjem (burnoutom) i upravnim odborima koji pate od FOMO-a (straha od propuštanja) – direktorima koji se brinu da će, ako nemaju pravu osobu na čelu, propustiti prilike koje se pružaju u vremenima velikih transformacija. Upravni odbor tvrtke Unilever Plc zamijenio je prošle godine svog izvršnog direktora nakon samo 20 mjeseci menadžerom za kojeg su smatrali da može djelovati brže i odlučnije.

Neki vodeći izvršni direktori vidjeli su što donosi budućnost i sami odlučili odustati. I Doug McMillon iz Walmart Inc.-a i James Quincey iz Coca-Cole Co. naveli su umjetnu inteligenciju kao razlog za svoj odlazak, rekavši da njihove tvrtke trebaju brže ili energičnije vođe u ovom razdoblju brzih promjena. Drugi, poput Shantanua Narayena iz tvrtke Adobe Inc., odlaze nakon što su se suočili sa skepsom investitora u pogledu sposobnosti njihove tvrtke da napreduje usred najnovije tehnološke revolucije. Zatim, tu su i direktori, poput onih koji su ranije radili za Kohl's Corp. i Nestlé SA, čiji su se privatni odnosi isprepleli s poslovnim životom pa su dobili otkaz. Upravni odbori danas pokazuju znatno manje tolerancije prema takvim prijestupima, videći ih kao rizik za ugled tvrtke. Primjer za to: iako malo tko tehnološku tvrtku Astronomer smatra općepoznatim imenom, svi znaju što se prošlog ljeta dogodilo njezinom (tadašnjem) izvršnom direktoru na koncertu Coldplaya.

Menadžeri koji sve to promatraju sa strane sve češće nisu sigurni žele li uopće ući u tu igru. Jane Edison Stevenson, globalna potpredsjednica za upravne odbore i usluge izvršnih direktora u konzultantskoj tvrtki Korn Ferry, kaže mi da je bila upoznata sa situacijama u kojima su potencijalni nasljednici odlučili da to jednostavno nije promaknuće koje žele. "Vidimo da ljudi postaju selektivniji oko kompromisa koje su spremni podnijeti", kaže ona. James Citrin, voditelj odjela za izvršne direktore u tvrtki Spencer Stuart, kaže da upravni odbori danas žele vođu s prethodnim iskustvom, ali otkrivaju da su ljudi koji su već radili kao izvršni direktori neskloniji nego ikad ponoviti to iskustvo. Sve manji broj kandidata mogao bi biti razlog zašto je potrebno više vremena za popunjavanje najviših radnih mjesta koja bi na papiru trebala predstavljati vrhunac nečije korporativne karijere.

Umjesto toga, pozicija broj dva u tvrtki izgleda sve privlačnije. Prošle godine, kada je JPMorgan Chase & Co. promovirao Jennifer Piepszak u glavnu operativnu direktoricu, banka je izričito naglasila da ona u tom trenutku ne želi da je se razmatra kao zamjenu za Jamieja Dimona, već da radije želi djelovati "kao podrška najvišem vodstvu". Slično tome, tri menadžera su u razmaku od godinu i pol dana napustila svoje pozicije izvršnih direktora kako bi se pridružila upravljačkom timu OpenAI-ja, zamijenivši titulu prvog čovjeka za priliku da rade na tehnologiji koja bi mogla transformirati društvo, a koja ujedno nudi i golemu financijsku dobit. Menadžeri žele utjecaj i rezultate, kaže Edison Stevenson, a neki zaključuju da to ne zahtijeva nužno sjedenje u fotelji tog korporativnog mlinca za meso.

I mislim da nije slučajnost što su ovi istaknuti primjeri menadžera koji odustaju od uloga izvršnih direktora redom žene. Za dio populacije izazovi sadašnjeg trenutka uključuju i poslovnu klimu koja je postala otvoreno neprijateljska prema menadžerima koji ne izgledaju i ne ponašaju se kao tradicionalni arhetip šefa (čitaj: bijeli muškarac). Sheryl Sandberg izjavila je da je okruženje za žene jedno od najgorih koje je vidjela u svojoj karijeri. Općenito, broj imenovanja žena na mjesta izvršnih direktora u S&P 1500 pao je na devet posto prošle godine, u usporedbi s dvoznamenkastim postocima (sredina tinejdžerskih brojki) u 2024. i 2023. godini.

Bilo da se radi o svjesnom izboru ili o pritisku, to je jasan znak upozorenja da se baza kandidata za izvršne direktore smanjuje. I upravo u tome leži stvarni rizik. Uvijek će se naći netko tko žudi zasjesti na sam vrh organizacijske strukture. No kako broj zainteresiranih kandidata opada, smanjuju se i izgledi da će najbolji mogući kandidat – onaj kojeg biste doista željeli za šefa – biti onaj koji će na kraju dobiti poziv.