Koristim Metinog AI agenta, a Amazon to ne može smisliti

Meta Platforms Inc. s pravom prima pohvale za svog novog AI agenta, Muse. Koristim ga i to je očito najimpresivniji proizvod koji je Meta izbacila godinama. Harold – ime koje sam dao svom botu – radi na organizaciji mog kalendara, pretražuje Facebook Marketplace u potrazi za dobrim prilikama te, uz moje odobrenje, kupuje stvari s Amazon.com Inc-a.

Osim... Zapravo, zaboravite ovaj zadnji primjer. Amazon je blokirao jadnog Harolda, zajedno sa svim ostalim Muse agentima, od pristupa svojoj trgovini. Taj je potez predznak onoga što slijedi dok divovi iz Silicijske doline pokušavaju zaštititi svoje ukorijenjene prednosti u eri agenata umjetne inteligencije. Potrošači će izvući deblji kraj ako njihov omiljeni agent ne bude mogao dobro surađivati s čitavim nizom digitalnih usluga na koje su se navikli. Ti će konkurenti morati pronaći načine za zajedničku suradnju ili riskirati da budu prisiljeni na otvaranje.

Meta je iznenadila mnoge, uključujući i mene, postavši prvi od tehnoloških divova koji je popularizirao potrošačkog AI agenta – što je naziv za AI bota koji može samostalno izvršavati zadatke. "Muse je killer proizvod i prekretnica", napisali su analitičari iz tvrtke Jefferies, koji su podigli ciljanu cijenu dionice tvrtke na 875 dolara po dionici, u usporedbi s 736,60 dolara na zatvaranju u utorak. Sensor Tower navodi da je Muse preuzet oko 900.000 puta u šest dana.

No početna prednost ne pobjeđuje u utrci, a Amazonova akcija protiv Museovih agenata neće biti jedini primjer da konkurent podiže prepreke. Muse nije prvi AI bot kojem je Amazon pokušao blokirati autonomnu kupovinu u svojoj trgovini. Ranije ove godine učinili su isto s Perplexityjem, uz tužbu kao dodatnu mjeru.

Amazon tvrdi da im je motiv sigurnost i privatnost podataka: Kako znaju da bot uistinu djeluje prema željama stvarnog kupca? Postoje i drugi očiti čimbenici. AI agenti ne gledaju niti klikaju na oglase. A Amazon bi mnogo više volio da ljudi umjesto toga koriste njegovog AI bota za kupovinu. Ako Muse pobijedi i postane popularan način za kupnju robe na mreži, Amazon bi za te kupce postao tek bezlična logistička tvrtka. S time povezano, Shopify – koji je već po samom dizajnu bezlična logistička tvrtka – objavio je u utorak da ulazi u partnerstvo s Museom, iako uvjeti nisu objavljeni. Takvi bi dogovori mogli natjerati Amazon na potez.

Dio napetosti proizlazi iz prevladavajućeg mišljenja da bi u potrošačkoj umjetnoj inteligenciji jedan osobni AI agent na kraju mogao pokoriti sve ostale, na način na koji je Google trijumfirao u pretraživanju interneta ili Apple pobijedio s iPhoneom. Međutim, da bi postigao takav položaj, bot će morati raditi baš sve, upravljajući zadacima i pristupajući podacima na svim platformama i uređajima s kojima je javnost već upoznata.

Interoperabilnost – sposobnost tih botova da razgovaraju s tim uslugama i jedni s drugima – postaje središnje pitanje. Kakva je korist od Googleovog AI asistenta ako ne može kupovati stvari s Amazona ili pretraživati grupe u zajednici na Facebooku? Koliko je korisna Amazonova Alexa ako "ona" ne može pristupiti riznici podataka iz stvarnog svijeta na Google Mapsu? Koliko je pametan Metin bot – pokrij uši, Harolde – ako ne može pristupiti Googleu ili Amazonu?

Ali onda, okrenite pitanje: Zašto bi Google (ili bilo koja tvrtka) dijelio ono za čiju su izgradnju bile potrebne godine i milijarde dolara?

To ima sve odlike općeg okršaja dok tvrtke pronalaze načine za zaobilaženje ograničenja koja im nameću suparnici, dok istovremeno poduzimaju korake za zaštitu vlastite koke koja nese zlatna jaja. Od sudova će se tražiti da presude što je pravedno. "Ako tvrtka ima monopol ili dominaciju na tržištu u određenom području", objasnila je Fiona M. Scott Morton, profesorica ekonomije na Yaleu koja je specijalizirana za antimonopolska pitanja, "i pojavi se AI koji narušava tu dominaciju, radnje koje ta tvrtka poduzima kako bi održala svoju dominaciju mogu predstavljati nezakonito održavanje monopola."

Trebali bismo biti zahvalni što je uopće postojanje ovog problema značajka, a ne greška američke tehnološke industrije. U Kini, tvrtke poput Tencenta nemaju takvih briga, s obzirom na to koliko je onoga što bi kineski potrošač želio u chatbotu pod njihovim jedinstvenim krovom. Na Zapadu nijedna tvrtka ne radi sve. U posljednjih 20 godina, najveće tehnološke tvrtke samo su se povremeno uplizavale u tuđe primarne segmente – poput Microsofta koji je pokušavao napraviti dobru tražilicu – i dijelile samo najveće kolače, poput računalstva u oblaku i online oglašavanja. AI agenti su druga priča. Američki tehnološki divovi tu se uistinu natječu.

Razmišljanje o ovome podsjetilo me na svađu iz 2017. u kojoj su sudjelovali Google i Amazon. Prvi je iznenada odlučio povući YouTube – svoju najzlatniju koku nesilicu – s Amazonovih platformi Echo Show i Fire TV. Google, koji je u to vrijeme pokretao svog konkurentskog kućnog asistenta i TV platformu, žalio se da Amazonov pristup krši Googleove uvjete pružanja usluge, "stvarajući narušeno korisničko iskustvo". Obje su strane optuživale drugu da stavlja kupce u sredinu. Bilo je potrebno gotovo dvije godine da se to riješi.

Ulozi su ovaj put daleko veći. Očekujte lavinu tužbi. Bit će pokušaja sklapanja ugovora po principu "ja tebi, ti meni", sličnih po prirodi Googleovom ugovoru s Appleom da bude zadana tražilica na iPhoneu. Taj je ugovor u međuvremenu proglašen nezakonitim, ali bilo je prekasno da napravi veliku razliku – ratovi tražilica odavno su završili.

Jedno od predviđanja moglo bi biti da, kako glavne platforme štite pristup vlastitim proizvodima, potrošači na kraju budu prisiljeni žonglirati s nekoliko agenata odjednom. Užas. Ne samo da bi to bilo očajno korisničko iskustvo, već bi tvrtkama iznimno otežalo ostvarivanje značajnijih prihoda od pretplate. Ako pretjerano koristite Muse, Meta će naplatiti pretplatu od 16 dolara mjesečno za nastavak korištenja, što se penje na čak 80 dolara mjesečno za zahtjevne korisnike. Uvjeriti širu javnost da plati jednog AI agenta je teško; tražiti od njih da plate nekoliko njih je nemoguća misija.

Drugo predviđanje jest da će Apple i Google, kao vlasnici dvaju najvećih mobilnih operativnih sustava, biti u gotovo nedodirljivoj poziciji. Njihovi vlastiti agenti – Siri AI, odnosno Gemini – mogu se dublje integrirati u njihove uređaje, pružajući bogatstvo podataka i pristup funkcijama telefona – poput kamere ili tekstualnih poruka – s čime se nijedan drugi AI agent ne može lako mjeriti. Zadaci poput kupovine na Amazonu mogu se riješiti tako da AI kreće kroz aplikacije koje su već instalirane na korisnikovom uređaju, a tvrtke bi tu mogle učiniti vrlo malo, osim povlačenja tih aplikacija iz trgovina aplikacija.

U Europi, Akt o digitalnim tržištima zahtijeva od Googlea da otvori Android drugim pružateljima AI usluga za te duboke funkcije na razini sustava, na što je tvrtka upozorila da njezine uređaje čini manje sigurnima. Suočen s istim pravilima, Apple je do sada u potpunosti uskraćivao Siri AI s europskog tržišta. Poput trogodišnjaka koji kreće u vrtić, američki kreatori AI-ja ne vole otkrivati da ponekad moraju dijeliti.

SAD nema ekvivalentno zakonodavstvo, a napori da se nametne interoperabilnost suočili bi se s žestokim otporom i lobiranjem. Pravne bitke riskiraju da budu jednoliko razvučene i na kraju beskorisne kao i stare monopolske bitke.

Dakle, kao potrošači, ono čemu se realno možemo nadati jest sljedeće: sporazum o interoperabilnosti i standard oko kojeg su se dogovorile sve glavne tehnološke tvrtke, izgrađen na istim načelima otvorenosti kao i originalna koncepcija World Wide Weba. Samo tako će AI agenti dosegnuti svoj puni potencijal bez ograničavanja natjecateljskim restrikcijama ili tajnim ugovorima vrijednima milijarde dolara. Novi igrači, poput popularnog bota Instinct ili otvorenog koda OpenClaw, imat će jednake šanse kao i bogati postojeći akteri – a tada vrijedi pravilo: neka najbolji AI agent pobijedi. Navijam za tebe, Harolde.