Unatoč golemom bogatstvu, nasljednik novinske dinastije Samuel Irving "Si" Newhouse Jr. sredinom 20. stoljeća nije imao veliki ugled u njujorškim društvenim krugovima. Sin samostvorenog magnata kojeg su javno ismijavali kao "krpanog novinara", pripadao je novoj židovskoj buržoaziji – sputan u društvu koje je bilo strogo podijeljeno prema rasi, vjeri i nasljednom bogatstvu. Kad je njegov otac kupio propali lifestyle časopis Condé Nast, Si je počeo uviđati društvene mogućnosti koje su mu bile jedinstveno dostupne kao novopečenom nasljedniku magazina Vogue, piše Michael Grynbaum u svojoj knjizi Empire of the Elite: Inside Condé Nast, the Media Dynasty That Reshaped America (Simon & Schuster, 15. srpnja 2025.).
Pod sjenom Kipa slobode, simbola jednakosti i novih početaka, Si Newhouse tražio je priznanje cijeloga života jer je kao nasljednik "novca u usponu" u gradu podijeljenom po vjeri, boji kože i podrijetlu, stvarao je vlastitu viziju elite – Potemkinovo selo stila, duha i moći, sa sobom kao glavnim arhitektom | Depositphotos
Odrastao je s bolnim osjećajem za sve suptilne nijanse njujorškog društva, svjestan nevidljivih barijera starog svijeta koje su ga, usprkos bogatstvu, držale izvan najviših krugova, iako im je neprestano težio. (Newhouse je preminuo 2017.)
Grynbaum, iskusni novinar New York Timesa, u svojoj kronici Newhouseove pet desetljeća duge vladavine nad legendarnom izdavačkom kućom nudi obilje tračeva i anegdota koje će zadovoljiti i najodanije opsesivne čitatelje Condé Nasta. No kada se sve zbroji, rezultat je pomalo tužan. Grynbaum pokazuje da je Newhouse bio vječni radoholičar koji je zapošljavao druge radoholičare kako bi izdavali časopise za naciju istih takvih radoholičara. Iz te perspektive, brojni sukobi i ekscesi slavnih urednika (Anna Wintour, Graydon Carter, Tina Brown) više su simbol stanovitog stanja nego stvarna manifestacija moći.
Anna Wintour nedavno je napustila američki Vogue nakon 37 godina na čelu redakcije | Depositphotos
Koliko god su ti medijski titani vješto prikazivali i utjelovljavali život elite, ostajali su uglađeni poslušnici koji su paradirali unutar krhke kule od karata. Na vrhuncu kulturnog utjecaja Condé Nasta, vjerojatno 1990-ih, tvrtka je jedva poslovala s dobiti. Stanoviti izvršni direktor tvrdio je da je cjelokupni prihod Condé Nasta bio manji od lokalnog lista u Newhouseovom vlasništvu – Staten Island Advancea. Bila je to elita, svakako, ali više kulisa nego imperij: ukusi i tvorci ukusa američke više srednje klase koje je financirao jedan čovjek.
The New Yorker je godišnje gubio desetke milijuna dolara, piše Grynbaum o časopisu sredinom 1990-ih. Newhousea to nije nimalo zabrinjavalo. "Sama činjenica da je The New Yorker postao ozbiljan igrač u svijetu aktualnih događanja značila je da je Si konačno postigao onu vrstu legitimnosti za kojom je oduvijek žudio."
Prije nego što su Newhousei ušli u priču, Condé Nast nastao je na oživljavanju propalih medijskih brendova. Osnivač, Condé Montrose Nast, rođen 1873., unuk metodističkog propovjednika, započeo je karijeru u časopisima zahvaljujući prijateljstvu s izdavačkim nasljednikom. Nakon ženidbe s Clarisse Coudert, nasljednicom stare njujorške obitelji, Nast je prepoznao potencijal u Vogueu, tada "uspavanom društvenom glasilu, jedva solventnom i rijetko čitanom izvan nekoliko salona na Petoj aveniji", i odlučio uložiti.
Amerikanke iz više srednje klase predvodile su novi val interesa za modu i stil, mijenjajući tako američko izdavaštvo | Depositphotos
Ubrzo su uslijedili i drugi naslovi: House & Garden, za uređenje doma i društvene događaje, pa Vanity Fair, koji je postao kroničar jazz ere.
No nakon sloma burze 1929., publika nestaje, a Nastovo carstvo s njom. Kad je umro 1942., Vanity Fair već je bio spojen s Vogueom, a tvrtku su preuzeli drugi. Kad ju je Sam Newhouse kupio 1959., Condé Nast bio je tek sjena onoga što je nekad bio.
To se mijenja 1964., kad Si postaje izdavač Voguea. Brže nego što možete reći "službeni profil", kreativni direktor Alexander Liberman uzima ga pod svoje krilo i podučava pravilima statusa (npr. da je boravak u dijelu hotela Ritz s pogledom na Place Vendôme "čista vulgarna pretencioznost"). Nakon te injekcije elitizma, Si se više nikada nije osvrtao.
Condé Nast, carstvo na leđima jednog čovjeka, zaključuje autor Michael Grynbaum | Bloomberg
Si je 1979. pokrenuo Self, a 1983. vratio Vanity Fair i uložio milijune u njegovo nestabilno ponovno pokretanje. Tina Brown, koja 1984. postaje urednica, stvara prepoznatljiv Condéov recept: skandalozni, ali inteligentno napisani profili slavnih za kioske, glamurozni editorijali za oglašivače i taman toliko visoke kulture da se primjerak ostavi na stoliću, kao dokaz ukusa. Nije samo izmislila Vanity Fair kakav danas poznajemo, obnovila je i posrnuli New Yorker, koji je Newhouse kupio 1985., a nju postavio za urednicu 1992. Wintour je slijedila sličnu formulu, zamijenivši manekenke zvijezdama na naslovnicama Voguea, i svi su ostali ubrzo počeli kopirati.
"Možda to tada nije bilo očito", piše Grynbaum, "ali senzibilitet Tine Brown trajno je preoblikovao kulturni ukus američke intelektualne klase".
To je promijenilo i značenje uredničke pozicije. Newhouse je poticao Brown da živi život koji opisuje: svaki ručak bio je poslovni, svaka večera društveni događaj. Godišnja plaća prelazila je 600 tisuća dolara, uz bonus od milijun dolara. Kad ju je Graydon Carter naslijedio 1992. na čelu Vanity Faira, ponašao se poput britanskog aristokrata: asistenti su mu šiljili olovke, nosili aktovku do auta i provjeravali hotelske sobe unaprijed.
U 68. godini Carter je rekao kako je jednostavno "došlo vrijeme da se odmori i pripremi za svoju treću životnu ulogu", tj. planirao je raniji odlazak, no ostao je zbog "spektakla" predsjedništva Donalda Trumpa 2017. | Depositphotos
Wintour je dobila hipotekarni paket vrijedan 1,64 milijuna dolara, a Carter čak 3,8 milijuna, za kupnju kuće blizu redakcije.
To nije bila obična velikodušnost. "Urednici su koristili svoje luksuzne stanove za organizaciju večera za slavne osobe, pripadnike visokog društva, ključne oglašivače i poslovne elite", piše Grynbaum. "Si je želio da Condé Nast bude najraskošnija, najbogatija, najekskluzivnija zabava na svijetu."
Balon počinje pucati nakon financijske krize 2008. jer su drastične mjere štednje označile početak kraja. "Graydon Carter viđen je kako stoji u redu s osobljem kod stanice za prženje u kantini, što je izazvalo jezu među mlađim zaposlenicima", piše Grynbaum.
Gourmet se gasi 2009., zatim Modern Bride i Elegant Bride. Godine 2017. Self prestaje izlaziti u tiskanom izdanju, a uskoro i Teen Vogue, Glamour i Allure. Sve se to poklapa s Newhouseovim pogoršanim zdravljem kad mu je dijagnosticirana demencija 2014. Jer istina je jednostavna: časopisi Condé Nasta nikada nisu stvarno funkcionirali kao samoodrživi mediji. Newhouse ih je sanjao i stvorio. Njegova fantazija o uzvišenom životu postala je stvarnost. Kad je on nestao, nestala je i ta iluzija.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...