Zašto Trump želi Kubu

Nakon otmice venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura i ubojstva iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, američki predsjednik Donald Trump već se usmjerava prema novoj meti – Kubi – u strateškom nastojanju da do uništenja umanji ekonomski, politički i sigurnosni utjecaj Kine i Rusije u američkom "geopolitičkom dvorištu", to jest zapadnoj hemisferi.

Još početkom ovog mjeseca kada je u Bijeloj kući okupio desetak latinoameričkih lidera, Trump je najavio "veliku promjenu koja će uskoro doći na Kubu", dodajući pak da vlast u Havani želi pregovarati s Washingtonom.

"Kuba kakva je bila je u svojim posljednjim trenucima života, ali će imati sjajan novi život", rekao je prije dva tjedna Trump, da bi u ponedjeljak pred novinarima u Ovalnom uredu rekao da će "imati čast zauzeti Kubu", odbijajući reći bi li to bio diplomatski ili vojni potez. "Mislim da mogu učiniti što god želim s njom, ako baš želite znati istinu. Oni su trenutno veoma oslabljena država".

Bloomberg

Kako tvrde izvori u Washingtonu, američki vojni udar na ovu karipsku otočnu državu smatra se malo vjerojatnim, već je prevladavajući cilj da se promjena vlasti u Havani izvrši po ublaženoj verziji "venezuelanskog recepta" tako što će bez upotrebe vojne sile biti smijenjen predsjednik tako da na čelo Kube dođe netko tko će postupati u skladu s američkim strateškim interesima. A ti interesi proizilaze iz takozvane Donroeove doktrine, to jest Trumpove verzije Monroeve doktrine, koja je usmjerena na uspostavljanje potpune američke dominacije nad zapadnom hemisferom, uz direktno suprotstavljanje kineskim, ruskim i iranskim ekonomskim i političkim interesima u regiji.

A uzrok za ovu posljednju i vjerojatno jednu od najeksplicitnijih Trumpovih prijetnji Kubi dobrim dijelom leži i u tome što su prije tjedan dana Havana i Peking pojačali bilateralne odnose novim sporazumima o suradnji u području energetike, hrane, turizma, biotehnologije i niza drugih područja u kojima surađuju proteklih više od 65 godina.

Ovi sporazumi dolaze kao vid kineske podrške Kubi, kao kontrapotez u odnosu na pritisak SAD-a, koji je višedesetljetnim sankcijama karipskoj državi dodao i energetski embargo. Najprije je nakon svrgavanja Madura Venezuela, koja je ranije slala Kubi oko 70.000 barela sirove nafte dnevno, natjerana da zaustavi sve isporuke, a potom je ove zime na to natjeran i Meksiko, koji je također Kubi slao naftu u humanitarne svrhe. Sve to je dovelo do energetske krize na Kubi, izazvavši i političke nemire.

Kuba u mraku i nemirima

Karipska država s 9,6 milijuna stanovnika nakon nekoliko dana sada se iznova suočava s potpunim nestankom električne energije za koji vlasti tvrde da još ne znaju što je uzrok havarije. Kubanski elektroenergetski sustav već je neko vrijeme u rasulu, pri čemu su dnevni nestanci opskrbe strujom i po 20 sati postali uobičajeni u dijelovima otoka. Činjenica da je Kuba praktično pod naftnom blokadom te da od 9. siječnja nije mogla uvesti ni barel nafte, utjecala je ne samo na energetski sektor, već i za veoma važan sektor turizma budući da su mnoge aviokompanije bile prisiljene smanjiti broj letova do otoka.

Bloomberg

 

U pokušaju da se ublaži ekonomski pritisak i ispuni američke zahtjeve, dužnosnici u Havani najavili su puštanje političkih zatvorenika, ali i da će odobriti kubanskim emigrantima da investiraju i posjeduju tvrtke na Kubi.

"Kuba je otvorena za fluidne komercijalne odnose s američkim kompanijama, također i s Kubancima koji žive u SAD-u i njihovim potomcima", rekao je za NBC News Oscar Perez-Oliva, kubanski zamjenik premijera i ministar vanjske trgovine.

Međutim, nestašice struje i vladina ograničenja prodaje benzina i nekih bolničkih usluga zbog nestašice nafte doprinijele su tome da je došlo i do pojedinačnih erupcija nezadovoljstva stanovništva, koje se inače suočava s redovnim nestašicama hrane, lijekova i drugih osnovnih potrepština, dobrim dijelom kao posljedica američkih sankcija. Proteklog vikenda je došlo i do nemira kada su prosvjednici zapalili jedan regionalni ured Kubanske komunističke partije. To nasilje je navelo čak i predsjednika Kube i Kubanske komunističke partije Miguela Diaza-Canela da u objavi na društvenoj mreži X prizna "nezadovoljstvo koje naš narod osjeća zbog dugotrajnih nestanaka struje".

"Ono što nikada neće biti shvatljivo, opravdano ili priznato je nasilje", rekao je Diaz-Canel, koji je pristao da njegova vlada pregovara s Washingtonom "sve dok to ne narušava kubanski politički sustav".

Međutim, te pregovore s američke strane vodi državni tajnik Marco Rubio, potomak kubanskih imigranata iz Miamija pa je u skladu s tim i njegov pogled na komunističku vlast na Kubi i uopće ovaj dio Latinske Amerike koji je desetljećima prkosio Washingtonu. Dok američki i kubanski dužnosnici pregovaraju, Trumpova administracija nastoji svrgnuti predsjednika Diaza-Canela s vlasti, navodi The New York Times pozivajući se na tvrdnje četiri osobe upoznate s razgovorima. Kako navode ovi izvori, Amerikanci su kubanskim pregovaračima signalizirali da predsjednik kao ključna figura mora otići, a da naredne korake prepuštaju Kubancima.

Bloomberg

 

SAD zasad ne insistira na bilo kakvim akcijama protiv članova obitelji Castro, koji ostaju vodeći utjecajni ljudi u zemlji, rekla su dva izvora, navodeći da je to u skladu s općom Trumpovom željom da u svojoj vanjskoj politici prisili na poslušnost režim bez da ga svrgavaju. Prema mišljenju nekih dužnosnika Trumpove administracije, uklanjanje šefa države Kube omogućilo bi strukturne ekonomske promjene u zemlji koje Diaz-Canel, kojeg dužnosnici smatraju tvrdokornim, vjerojatno neće podržati.

Smjena predsjednika Kube dala bi Trumpu simboličnu pobjedu koja bi mu omogućila da američkoj javnosti kaže da je srušio lidera ljevičarske vlade koja se dugo protivila SAD-u, kao što je to učinio u Venezueli, rekao je jedan od izvora.

Iako je imao za cilj pokazati kubanskoj zajednici u SAD-u i drugim Amerikancima da Trumpova administracija teži političkim, kao i ekonomskim promjenama, ovaj potez bi vjerojatno razočarao mnoge konzervativne kubanske imigrante u SAD-u, koji žele vidjeti sveobuhvatnu političku transformaciju na Kubi. Zbog toga američki pregovarači također žele da Kuba pristane ukloniti s vlasti neke starije dužnosnike koji ostaju posvećeni idejama Fidela Castra, oca kubanske komunističke revolucije.

Iz perspektive američkih dužnosnika, razgovori su usmjereni na to da Kuba postepeno otvori svoju ekonomiju američkim poslovnim ljudima i kompanijama, što bi Trump također mogao predstaviti kao jednu od nekoliko simboličnih političkih pobjeda.

I nakon Castrove ere opet Castro

Premda je Diaz-Canel od revolucije 1959. godine prvi predsjednik Kube koji ne nosi prezime Castro, njegova smjena dvije godine prije završetka predsjedničkog mandata mogla bi zapravo značiti konačan kraj Castrove ere i to na desetu godišnjicu njegove smrti. Ovog bivšeg potpredsjednika i regionalnog partijskog dužnosnika je za nasljednika u predsjedničkoj fotelji osobno izabrao Raul Castro, Fidelov brat koji ove godine puni 95 godina i još ima značajan utjecaj.

Bloomberg

 

Međutim, svakodnevni nestanci struje, nestašica hrane i egzodus čak petine kubanskog stanovništva od 2020. godine do danas pokrenuli su pitanja o tome koliko dugo još Castrov nasljednik može izdržati, naročito sada kada je Maduro uklonjen. Pad Diaz-Canela, koji je proteklih godina na sve veće nacionalne opozicijske prosvjede odgovarao pozivajući svoje pristalice na borbu koja je uključivala masovna uhićenja, kaznena gonjenja i zatvorske kazne oponenata, čini se da bi mogao označiti zaista kraj Castrove ere. Ili Trumpovim rječnikom rečeno, "smrt Kube kakva je bila" otkad ju je Castro napravio prvom komunističkom zemljom na zapadnoj hemisferi.

A paradoksa li, tu svojevrsno postkastrovsku Kubu bi mogao voditi upravo jedan Castro. Kao mogući Amerikancima pogodan izbor za predsjednika Kube nakon Diaz-Canela spominje se četrdesetjednogodišnji Raul Guillermo Rodriguez Castro, unuk Raula Castra i trenutno glavni kubanski pregovarač s Washingtonom. Ovaj sin najstarije kćeri Raula Castra i generala koji je također bio sin jednog od Castrovih suboraca tijekom Kubanske revolucije, zapravo iza kulisa već ima ogromnu moć.

Bloomberg

 

Poznat kao Raulito, ali i po nadimku "El Cangrejo" (Rak), nasljednik Castrove dinastije bi mogao, prema američkim očekivanjima, biti savršen izbor da Kubu povede u novu eru. A za Amerikance bi ta nova era podrazumijevala da Kuba privatizira svoj naftni sektor, kao i da se oslobodi ekonomskih, političkih i vojnih utjecaja Kineza, Iranaca i Rusa.

Doduše, kubanska politička elita očigledno Amerikancima predstavlja još mogućih kandidata pa je najednom veću javnu vidljivost dobio Oscar Perez-Oliva Fraga, praunuk rođene sestre Fidela i Raula Castra, koji je krajem prošle godine imenovan zamjenikom premijera i smatra se glavnim čovjekom za upravljenje kubanskim gospodarstvom. U razgovoru za američku TV mrežu NBC, on je najavio otvaranje Kube za strane investicije, što se čini kao svojevrsna preporuka Amerikancima.

Kineska solarna revolucija na Kubi

Pojačan američki pritisak na Havanu, međutim, proteklih mjeseci nije pokolebao Peking, koji je tijekom prošle godine poslao šest pošiljki hrane i neophodnih zaliha koje uključuju solarne lampe, krovne materijale i madrace. Osim pomoći, kineski predsednik Xi Jinping odobrio je financijsku pomoć u iznosu od 80 milijuna američkih dolara, a početkom ove godine je iz Kine na Kubu stigla i isporuka od 60.000 tona riže.

Bloomberg

 

Kina je pokušala spriječiti energetsku krizu Kube tako što joj je proteklih godina sve više pomagala da razvije kapacitete za solarne elektrane, dok je Washington u tom produbljivanju energetskih i sigurnosnih odnosa Havane i Pekinga vidio i navodno postavljanje najmanje četiri kineske špijunske stanice na Kubi koje mogu prikupljati obavještajne podatke o SAD-u i susjedima.

Kineski izvoz solarne opreme na Kubu skočio je s oko pet milijuna dolara u 2023. na 117 milijuna dolara u 2025. i ne pokazuje znakove zaustavljanja, prema britanskom energetskom institutu Ember. Peking se prošle godine obvezao da će pomoći Kubi da izgradi više od 92 solarna parka do 2028. godine, a više od polovine ovih projekata je pokrenuto, tvrde vlasti. Satelitske snimke iz 2025. godine pokazuju klastere solarnih panela koji niču u roku od nekoliko tjedana.

 

Tako je ovog mjeseca kubanska vlada objavila da je ovaj karipski otok prvi put generirao više od 900 megavata fotonaponske energije u jednom podnevnom segmentu. Budući da su energetske potrebe Kube relativno niske, čak je i mala količina dodatnog ulaganja dala značajan doprinos.

"Solarna energija bi sada mogla biti odgovorna za čak 10 posto proizvodnje električne energije na Kubi" ocjenjuje analitičar institura Ember Dave Jones, dodajući da je prije godinu dana taj udio bio gotovo nula.

Prema njegovoj ocjeni, to bi bilo jedno od najbržih širenja solarne energije bilo gdje i postavilo bi Kubu ispred većine zemalja - uključujući SAD - po udjelu električne energije proizvedene iz sunčeve energije.

Bloomberg

"Kuba je možda usred jedne od najbržih solarnih revolucija", rekao je Jones, a prenio The Washington Post, ukazujući da je Kuba od kineskih kompanija, ne samo uvozila solarnu opremu, već su one direktno radile na terenu na izgradnji solarnih farmi, što se znatno razlikuje od drugih zemalja koje su masovno usvojile kinesku tehnologiju čiste energije, poput Pakistana. "Kina inače ne instalira mnoštvo malih solarnih panela širom svijeta tako da je ono što vidimo prilično jedinstveno za Kubu".

Ovom vašingtonskom dnevniku je glasnogovornik kineske ambasade u Washingtonu u veljači rekao da je kineska energetska suradnja s Kubom postigla "plodne rezultate" i da će se nastaviti.

"Protivimo se neopravdanom miješanju vanjskih sila i odbacujemo sve akcije koje lišavaju kubanski narod prava na opstanak i razvoj", rekao je glasnogovornik Liu Pengyu.

Ipak, solarna energija nije ni blizu zadovoljavanja energetskih potreba Kube tako da američki naftni embargo i te kako ima jak utjecaj na vlast u Havani da ipak pruži ustupke Washingtonu. Osim toga, iako su kineski dužnosnici više puta osudili akcije Trumpove administracije protiv Kube, oni su također oprezni da ne pretjeraju u "američkom dvorištu", rekao je Yanran Xu, izvanredni profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Renmin u Kini u Pekingu.

Međutim, sve to ne garantira da će Trump, kako je rekao, moći učiniti Kubi što god želi. Naprotiv, više američkih predsjednika je bilo uvjereno da može slomiti marksističko-lenjinističku vlast u Havani pa im to proteklih 67 godina nije uspjelo.