SAD-u ne treba Grenland, nego hladni tuš

Dobili smo djetinjaste memeove o američkim ambicijama na Grenlandu, ali Bijela kuća još uvijek nije ponudila dobro objašnjenje zašto SAD treba kontrolirati golemi arktički teritorij. To je zato što takvo objašnjenje ne postoji. Dužnosnici koji bolje znaju trebali bi vršiti pritisak za prekid te loše osmišljene kampanje prije nego što se nanese veća šteta.

Predsjednik, koji je prošli tjedan rekao da vjeruje da je vlasništvo "psihološki potrebno za uspjeh", u drugim je prilikama naveo ekonomske i sigurnosne rizike kako bi opravdao svojatanje otoka kojim trenutno nadgleda NATO saveznica Danska. Zagovornici tvrde da bi neiskorištena mineralna bogatstva Grenlanda mogla pomoći u oslobađanju SAD-a od kineskog stiska nad rijetkim zemnim metalima i drugim kritičnim metalima. Zagovornici agresivnije vanjske politike upozoravaju na širenje ruske i kineske aktivnosti zbog topljenja leda  i činjenice da sve veći dio regije postaje plovan.

Ekonomski argument nema puno smisla. Iako se smatra da Grenland posjeduje 37 od 50 minerala koje su SAD označile kao "kritične ", bilo bi ih teško i pretjerano skupo vaditi. Čak i kad bi vlada bila spremna subvencionirati rudare, ekonomski ima više smisla vaditi ih iz dostupnijih nalazišta, poput onih u SAD-u. Štoviše, američke tvrtke mogu lako potpisati rudarske dozvole na Grenlandu bez aneksije. Konkurentske ponude kineskih rudara već su ranije spriječene i vjerojatno će ponovno biti.

Strahovi od kineskih i ruskih vojnih aktivnosti također mogu biti pretjerani. Čini se da su ruski napori da izgradi ili ojača baze duž svoje arktičke obale uglavnom obrambeni. Iako njezine podmornice moraju proći kroz Grenland-Island-UK (GIUK) prolaz kako bi stigle do sjevernog Atlantika, strateškim plovnim putem već patroliraju NATO zrakoplovi koji lete s Islanda. Malo je vjerojatno da bi ruske snage napale američku svemirsku bazu Pituffik, čiji je fazni radar ključni čvor u mreži za rano upozoravanje na lansiranje balističkih projektila, osim u ekstremnim okolnostima iz straha od izazivanja masovnog nuklearnog sukoba. Znakovito je da Pentagon nije požurio posvetiti značajne nove resurse regiji, smatrajući druga područja važnijima.

Procjene prijetnji mogu se promijenit, obrambeni proračun može rasti. Stacioniranje dodatnih vojnih sredstava na Grenlandu, posebno zračnih i morskih dronova, bilo bi korisno. SAD bi također mogao postaviti više senzora na morskom dnu i nadograditi luke i piste kako bi se nosili s redovitijim vojnim i obalnim prometom. Ovisno o razvoju programa obrane od raketa Golden Dome, Pentagon bi mogao namjeravati postaviti presretače balističkih projektila na otok, pa čak i dalekometne protubrodske i protuzračne rakete.

 

Ipak, gotovo sve ove potrebe mogle bi se riješiti u okviru trenutnog sporazuma s Danskom i Grenlandom, koji dopušta proširenje američke prisutnosti nakon konzultacija. Ostala pitanja mogla bi se riješiti dodatnim pregovorima. Danski i grenlandski dužnosnici trebali bi biti otvoreni za gotovo svako rješenje koje sprječava pokušaj izravne aneksije

Druge ideje, na primjer, podmićivanje Grenlanđana da traže neovisnost, a zatim pristanu na "pakt o slobodnom pridruživanju" sa SAD-om, kao što je to SAD već učinio s tri pacifičke nacije, bile bi skupe, komplicirane, dugotrajne i jednako nepotrebne. Vojno preuzimanje, naravno, uništilo bi NATO savez, nanoseći više štete američkoj sigurnosti nego što bi to mogli napraviti Vladimir Putin ili Xi Jinping bez da otvoreno zarate.

 

Ako predsjednikovi zamjenici, vojni savjetnici i saveznici u Kongresu oklijevaju to javno reći, trebali bi to barem jasno dati do znanja iza kulisa. SAD nema što dobiti od trenutne opsesije Grenlandom, a previše toga može izgubiti.