.webp){kind=icon}
Geotermalna energija najčišći je obnovljivi izvor energije (OIE), praktički je neiscrpna, ne ovisi o meteorološkim uvjetima poput solara ili hidroelektrana i vrlo je jeftina za proizvodnju. Hrvatska, kažu iz Agencija za ugljikovodike (AZU), ima izuzetno povoljnu startnu poziciju za iskorištavanje geotermalnog potencijala, dobro je istražena, a iz postojećih nalazišta mogla bi dobivati i do jednog gigavata električne energije.
Zvuči kao bajka, naročito u trenutnoj situaciji rekordnih cijena energije na svjetskim tržištima, pa se nameće pitanje – zašto u funkciji imamo samo jednu jedinu geotermalnu elektranu?
Visoki ulazni troškovi i birokracija najkraći su odgovor. Početna ulaganja vrlo su velika jer gradnja geotermalne elektrane podrazumijeva podzemne bušotine duboke nekoliko kilometara, testiranje njihova potencijala pa tek onda gradnju same elektrane. Banke su, kao i obično, voljne financirati projekt tek kad je sve provjereno isplativo pa inicijalna ulaganja za istražnu bušotinu, u prosjeku teška između pet i osam milijuna eura, mora snositi sam investitor, a za elektranu od 20-ak MW potrebne su minimalno četiri takve.
Što se birokracije tiče, od prostorno-planske dokumentacije, raznoraznih dozvola i odobrenja može proći i par godina prije nego što uopće krenete s istražnim bušenjem, a tada zapravo pravi posao tek počinje. Stoga ne čudi što su investitorima još uvijek mnogo privlačnija ulaganja u solare i vjetroelektrane.
Međutim, poduzetnici s kojima smo razgovarali kažu kako je uređenje sustava po pitanju geotermalne energije relativno dobro. Ističu kako u AZU-u i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike rade ljudi koji većinom dolaze iz struke i razumiju stvari. AZU čak ima i Data Room (fizički i virtualni) s geološkim podacima za more i kopno koji hvale na međunarodnoj razini, a za geotermiju je dostupan besplatno.
Dragan Jurilj, vlasnik jedine operativne geotermalne kod nas, Velika 1 u Cigleni pored Bjelovara, hvali AZU za proaktivnost, smatra da idu u dobrom smjeru, ali ističe da ih nadležno ministarstvo ne prati. "Nema kvote, nema poticajne cijene, ne nude se jamstva investitoru koji bi trebao ulagati u istraživanje. Jer da bi projekt bi bankabilan, ulagači moraju imati zagarantiran otkup električne energije", ističe.
Problematizira kvote za geotermalnu energiju koje iznose 20 MW, dok su za solare i vjetar po 1100, odnosno 1200 MW. "Dakle, s jedne strane AZU daje koncesije šakom i kapom, a s druge je 20 MW poticaja. To nije održivo. Potrebna je ogromna investicija, a ne nudi se tržište. Ako želimo razvijati naš geotermalni potencijal, moramo tjerati ulagače na istraživanje, ali isto tako im omogućiti i prodaju jer bez zajamčene cijene otkupa struje priča ne može opstati. Tu je veliki problem", pojašnjava Jurilj i dodaje kako ćemo zbog toga doći u situaciju da će ulagači obaviti istraživanja, ali neće obaviti sve radove u roku, izgubit će koncesije i ostat će samo bušotine u polju.
"Tek onda će se vjerojatno nešto pokrenuti nabolje", smatra Jurilj.
Velika 1 jedina je operativna geotermalna elektrana u Hrvatskoj /Igor Kokoruš/Hina
I naš drugi sugovornik Dragutin Domitrović, direktor tvrtke Calida Aqua i jedan od pionira razvoja geotermalnih projekata kod nas, naglašava kako je zbog kapitalne intenzivnosti geotermalna energija branša za "velike dečke" jer samo oni imaju dovoljno novca i vremena potrebnih za razvoj projekata.
Čuvaj se pravosudne ruke
Za ilustraciju imamo primjer Jurilja koji je u geotermalne poduzetničke vode krenuo 2006. godine. Naime, tada je osnovano društvo s kojim se krenulo u realizaciju elektrane Velika 1 koja je proradila prije tri godine. Dakle, punih 13 godina je prošlo od začetka do realizacije projekta.
No, problemi u Velikoj 1 su se nastavili i nakon puštanja u pogon zbog imovinsko-pravnih sporova tipičnih za naše tržište, koji generalno odbijaju ozbiljne investitore.
Naime, Velika 1 bila je zajednički projekt turskih investitora iz MB Holdinga na čelu s Muharremom Balatom, odnosno njihove hrvatske tvrtke BLT i Jurilja s tvrtkom Geotermal Solutions. Zajednički su osnovali firmu Geoen koja je bila nositelj projekta teškog 325 milijuna kuna, s tim da su Turci imali 80, a Jurilj 20 posto vlasništva.
Elektrana snage 16,5 megavata otvorena je u studenom 2019. godine, a u nju je, kako je tada objavljeno, investirano 325 milijuna kuna. Samo od državnih potpora trebala bi uprihoditi 1,4 milijarde kuna, odnosno preko stotinu milijuna godišnje u 12 godina. No, ubrzo nakon puštanja u rad, došlo je do raskola među partnerima.
Velika 1 je snage 16,5 megavata /Igor Kokoruš/Hina
Unatoč manjinskom udjelu, Geothermal Solutions uspio je u sudskom registru zagrebačkog Trgovačkog suda "izgurati" Turke iz vlasništva kompanije i preuzeti njezino vodstvo. Čak je i vlasništvo nad zemljištem na kojem elektrana stoji u zemljišnim knjigama prebačeno na manjinskog partnera kroz tvrtku Geo Power Energy Development.
Jurilj sve pravda tvrdnjom da su turski partneri prekršili tzv. Društveni ugovor prema kojem su trebali uplatiti još 300 milijuna kuna nakon realizacije projekta, a Turcima je sporna skupština iz lipnja 2020. na kojoj je Jurilj preuzeo kontrolu. Naime, iz BLT-a tvrde da im je poziv za sjednicu poslao poštom u Tursku, iako imaju svoju podružnicu u Zagrebu, te da u tom pozivu nije bilo nikakve relevantne dokumentacije po kojoj bi se dalo zaključiti da se skupština treba održati.
Hrvatski sudovi za pravo su dali Jurilju, ali je u prosincu prošle godine Balat preko svoje hrvatske tvrtke BLT Hrvatsku tužio Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP) zbog niza sudskih odluka kojima mu je, kako navodi u tužbi, povrijeđeno pravo na uživanje vlasništva i pravično suđenje. U tužbi ESLJP-u navodi i kako je povreda prava na pravično suđenje dodatno naglašena odbacivanjem ustavne tužbe i stavom Ustavnoga suda da ne želi razmatrati ovaj predmet. Stoga smatra da su hrvatski sudovi svojim odlukama propustili osigurati minimum pravne zaštite potrebne BLT-u po pitanju njegovih udjela u Geoenu, a navodno od države traže kompenzaciju u iznosu od 150 milijuna eura.
Tadašnji ministar energetike Tomislav Ćorić i predsjednik Uprave kompanije MB Holding Muharrem Balat na otvaranju Velike 1 / Igor Kokoruš/Hina
Jurilj smatra kako je to samo nastavak pritisaka na redovan rad naših sudova sa strane Turaka i objašnjava nam kako su prije mjesec dana zatvorili sve kredite i riješili sve obaveze prema bankama.
"Vlasništvo je čisto naše, imamo obvezu nadoknade vlasničkih udjela BLT-u, tako da tu nitko ne može ostati financijski oštećen. Oni nisu zapravo uložili svoj novac, brat i ja smo otvorili kompaniju, doveli smo projekt do jedne visoke faze, a dvije-tri godine prije gradnje smo napravili ugovor s Balatom kao investicijskim partnerom, da nam pomogne u zatvaranju financijske konstrukcije. On je stvarno i pomogao i sudjelovao je skupa s nama u pribavljanju kredita. I to je sve što je on napravio. Znači on nije uložio ništa, društvo je dobilo kredit i temeljem toga je financiran projekt", elaborirao je Jurilj, uz napomenu da je Balat izgubio udjele jer nije obavio investiciju.
"Pribavljanje kredita nije njegovo ulaganje po nikakvim međunarodnim knjigovodstvenim standardima. On je morao svojim sredstvima zatvoriti kredit jer prije početka rada nije smjelo biti nikakvog kredita u društvu, ono je moralo biti čisto. Ja kao hrvatski partner u društvo sam dao 25-30 milijuna eura za četiri bušotine, koncesije, ugovore o otkupu itd. Njegovo ulaganje je bilo nula. Dobio je zakonsku obvezu da investira, ali on je to ignorirao, nije mogao ili nije htio, ne znam. Sud mu je oduzeo udjele, ali on je i obvezao društvo da mu mora nadoknaditi vrijednost tih udjela, mi smo je procijenili, to nikad nismo sporili i nudimo isplatu. No, on to ne želi prihvatiti i zato ide na sudove", ispričao nam je.
Na naše pitanje o kakvim se konkretno iznosima radi, Jurilj nije specificirao, ali je kazao kako se radi o višemilijunskoj naknadi.
Velika 1 je opterećena je sporom dvaju investitora / Igor Kokoruš/Hina
Do njegovih turskih partnera nismo uspjeli doći do zaključenja članka, ali prije nekoliko tjedana je Ünal Özgör, predstavnik MB Holdinga u Hrvatskoj, za portal klikni.hr kazao kako su oštećeni za više od milijardu kuna potencijalne dobiti.
"Siguran sam kako će za te (europske op.a.) instance ovo biti vrlo jasan slučaj jer sumnjam da je u nekoj drugoj članici EU-a moguće izgubiti 80 posto vlasništva tvrtke, a uopće ne dobiti pravo glasa u toj odluci. Dobijemo li ovaj slučaj tek na međunarodnom sudu, hrvatski bi porezni obveznici tu energiju mogli plaćati dva puta – jednom nezakonito našem bivšem manjinskom partneru, a drugi put odlukom međunarodnog suda", istaknuo je Özgör i time dao naslutiti kako idu do kraja s tužbom ESLJP-u, iako Jurilj smatra da je to samo blef.
Unatoč pravnim zavrzlamama, Jurilju i njegovu partneru od početka priče te suvlasniku Geo Power Energy Developmenta Goranu Pavloviću ide sasvim dobro. Barem ako je suditi po financijskim pokazateljima tvrtke za prošlu godinu kada su ostvarili 87,7 milijuna prihoda i 20,5 milijuna kuna dobiti. Zanimljiv je odnos prihoda i dobiti i u tvrtki s kojom su ušli u partnerstvo s Turcima – Geotermal Solutions. Ona je 2020. ostvarila ukupne prihode od 18,5 milijuna, a dobit od čak 17,5 milijuna kuna.
Jurilj je nakon realizacije Velike 1 ušao u novi projekt izgradnje Zagoche, najveće geotermalne elektrane u Hrvatskoj, snage 20 MW i teške oko 90 milijuna eura. Trebala bi niknuti na eksploatacijskom polju geotermalne vode Slatina 2, na području općine Čađavica. Jurilj nam je otkrio da bi za desetak dana trebali završiti istražni radovi, a onda će vidjeti što i kako dalje.
I Pavao Vujnovac se zanima za geotermalni biznis / Bloomberg Adria
Zanimljivo je i da je jednu od tvrtki iz Juriljova portfelja, Geo Power Babina Greda, prije par tjedana preuzela Enna Renew u vlasništvu Pavla Vujnovca. Ako ležište u Babinoj Gredi pokaže dovoljno potencijala, plan Enna Renewa je izgradnja još jedne geotermalne elektrane.
Ipak se kreće
Dakle, može se i kod nas, ali ne ide sve uvijek glatko, kao što su na bolan način naučili Turci. No, poznavajući naše sudstvo, ne bi se začudili da i njih, nakon eventualne presude ESLJP-a, kompenziraju porezni obveznici.
Ljudi iz struke koji su upoznati s pričom iz prve ruke, a željeli su ostati anonimni, kažu nam da cijeli "cirkus" oko Velike 1 nema veze sa strukom i sustavom u energetskoj branši koji dobro funkcionira, već ide na dušu isključivo ogromnim rupama u Zakonu o trgovačkim društvima.
Da je u tome istine i da investitori ipak nisu obeshrabreni, pokazuje i činjenica što još jedna turska tvrtka, Soyak Holding, radi na istražnom prostoru Legrad kod Koprivnice. I MB Holding i Soyak već imaju nekoliko geotermalnih elektrana u Turskoj, pa dobro znaju što rade.
"Kod nas geološki rizik nije velik, Ina je u kontinentalnom dijelu Hrvatske izbušila preko 4.200 bušotina, imamo snimljene stotine i stotine kilometara seizmike pa to područje stvarno dobro poznajemo. Prema istraživanima AZU-a, vjerojatnost uspjeha, odnosno isplativosti bušotine je oko 75 posto", objašnjava Domitrović.
Po zadnjem natječaju za geotermalnu, odnosno hibridnu tehnologiju, HROTE je ponudio premijske cijene oko 160 eura po MWh, što bi značilo da se nekakva prosječna investicija povrati za osam do devet godina. Ugovori se s HROTE-om potpisuju na 12 godina pa ulagači još tri do četiri godine imaju garantirane premijske cijene, a onda idu na tržište. Uz trenutne cijene, ako netko sklopi dobre ugovore, povrat i vrlo velike investicije bi se mogao očekivati za četiri-pet godina.
"Ljepota geotermije je da operativni troškovi nisu visoki, a rok trajanja elektrane, ako je ne raubate može biti do 40 godina. Dakle, to je isplativa i optimistična priča", ističe Domitrović.
Veliki potencijal
Ako na stranu stavimo poduzetničku klimu, Hrvatska ima odličnu poziciju za razvoj geotermalne energije. Iz Agencije za ugljikovodike kažu kako Panonski bazen ima za čak 60 posto viši geotermalni gradijent od europskog prosjeka. Prevedeno na laički, to znači da se bušenjem do dubine od dva kilometra uobičajeno pronalaze ležišne stijene temperature oko 100 stupnja Celzijevih, dok je na dubini od tri kilometra temperatura oko 150°C, što je već dovoljno za proizvodnju električne energije.
"Visoka protočnost i visoka temperatura u ležištu koje je prirodno frakturirano je idealna kombinacija za proizvodnju energije. To se kod nas obično lijepo vidi jer je sve već snimljeno i znamo po seizmičkim refleksima koje ležište gađamo, odnosno gdje su rasjedi s dolomitnim i vapnenačkim stijenama koje se tu lome", pojašnjava Domitrović i dodaje kako su podaci koje je Ina prikupila kroz godine istraživanja javno dostupni za bušotine koje nisu u funkciji, dok se za one koje još rade obično mora sklopiti nekakav ugovor o povjerljivosti.
Veleposlanik Kraljevine Norveške Haakon Blankenborg i gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak na predstavljanju projekta Korenovo GT-1 / Igor Kokoruš/Hina
Geotermalna energija zanimljiva je i lokalnim zajednicama, ali više za grijanje, nego za proizvodnju električne energije. I njima problem predstavlja novac, ali pomažu brojni programi EU-a i drugih međunarodnih inicijativa koji sufinanciraju zelenu tranziciju.
Odličan primjer je Bjelovar koji je u srijedu predstavio projekt izrade tehničke dokumentacije za korištenje geotermalne energije na području Velikog Korenova – Korenovo GT-1 vrijedan 310 tisuća eura. Trebao bi se realizirati uz potporu financijskog mehanizma EGP i Norveškog financijskog mehanizma s 258 tisuća eura bespovratnih sredstava.
Geotermalna energija za grijanje sve je privlačnija i građanima za grijanje kuća i stambenih zgrada. I tu su problemi slični kao i na malo ozbiljnijoj razini ulaganja. U početku je kapitalno intenzivno, ali se isplati na duge staze, posebno u trenutnoj konstelaciji energetskog tržišta.
