Požar u Osijeku jedna je od najvećih industrijskih nesreća, ali bilo je toga još

Dramatični prizori iz Osijeka. Drava International u plamenu, gori plastika, građani u opasnosti od štetnih plinova. Scena kao ih horor filma zavila je Osijek u oblak doma i smrada. Štete koje će ta katastrofa izazvati po zdravlje ljudi i okoliš tek će se zbrajati. Nažalost, to nije jedinstven primjer industrijske katastrofe u Hrvatskoj, koje najčešće izbijaju upravo u reciklažnim pogonima, a zanimljivo je da se tu ističu dva recidivista. Bloomberg Adria donosi pregled većih industrijskih incidenata.

Drava International

Budući da još uvijek ima dima, započnimo s vatrom koja se u prvim satima srijede rasplamsala u osječkoj tvrtki Drava International. Požar koji je, kako su ustvrdili iz tvrtke, zahvatio skladište PET boca i polietilenske folije gasio je robot i gotovo 200 vatrogasaca s 82 vozila. Tri su vatrogasca ozlijeđena. Bivša ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy je za Bloomberg Adriju kazala kako se prilikom gorenja plastike oslobađaju dioksini i furani, toksični i kancerogeni spojevi koji predstavljaju veliki rizik za zdravlje ljudi i okoliša. "Ako se dioksini i furani budu zadržavali u zraku ili ako dođe do kiše, oni će ući u zemlju. Nakon toga može doći i do zagađenja voda. To bi moglo imati štetne posljedice na poljoprivredu u toj regiji", zaključila je.

Osječko-baranjski župan Ivan Anušić je istaknuo kako se godinama upozoravalo na način odlaganja plastike u tvrtki Drava International. "Ovdje je sada pitanje inspekcija i inspektorata koji su 20 godina tolerirali takve količine plastike koja je bačena ovdje i zatrpavana ovdje. Ta ista plastika se zapalila. Prije nekoliko godina, tri do četiri puta su izbijali požari i ugasili su se na vrijeme, a ovaj se nije ugasio na vrijeme. Napravilo je ekološku katastrofu koju će trpiti cijela županija, a i neke susjedne", kazao je Anušić te naglasio da bi vlasnici trebali odgovarati financijski pred zakonom.

Požar u osječkom Drava Internationalu | Dragan Vulin/Hina

Iz reciklažne tvrtke smještene na izlazu iz Osijeka prema Brijestu koja je osnovana 2005. godine ustvrdili su kako posluju po zakonu te da su trenutne količine sirovina na skladištu u skladu s dozvolama.

Kao što je navedeno, nije to prvi požar koji je buknuo u Drava Internationalu, gorjelo je i u veljači 2015. godine. Vatra je tada zahvatila spremnike u kojima je bilo oko tri tisuće litara nafte. Mediji su tada prenijeli kako je direktor Zvonko Bede štetu procijenio na oko 300 tisuća kuna.

Godinu i pol kasnije, u studenom 2016. godine, vatrogasci su ponovno poslani na intervenciju. Tada su uspjeli stati na kraj vatrenoj stihiji u roku od sat vremena. Vatra je tada buknula u šahtovima. Do požara je došlo tijekom radnoga procesa, a jedna je osoba lakše ozlijeđena.

Saniranje najnovijeg požara trajat će godinama, naglasio je Anušić komentirajući kako su svi koji žive u tom području bili svjesni kako će prije ili kasnije doći do takve katastrofe.

"Ovo je situacija velike ugroze, ne samo za žitelje Osječko-baranjske županije nego i puno šire, jer će saniranje ovog prostora nakon požara trajati možda i godinama. Sanirat će se s ogromnim sredstvima, a sve te troškove, kao i troškove nastale štete, prije svega treba snositi vlasnik, kao i sve one službe koje nisu reagirale na vrijeme kada se trebalo doći, provjeriti i vidjeti kako stvari ovdje funkcioniraju i zašto je došlo do ove katastrofe te što se moglo napraviti da se ona izbjegne", komentirao je župan Osječko-baranjske županije.

Ivan Anušić, Slavko Tucaković i Ivan Radić | Igor Vučković/Hina

Radi osiguranja sigurnosti stanovnika, provedena su mjerenja kakvoće zraka u Osijeku i prigradskom Brijestu. Do zaključenja teksta, prema podacima županijskog i osječkog gradskog Stožera Civilne zaštite, rezultati mjerenja pokazali su kako je na požarištu i u Antunovcu utvrđena povećana koncentracija lebdećih čestica te prisutnost toksičnih tvari stirena i etilbenzena. Na drugim lokacijama nije bilo zabilježeno onečišćenja zraka, a iz osječke su Gradske uprave izvijestili kako je voda iz gradskog vodoopskrbnog sustava zdravstveno ispravna.

Katastrofa u Bhopalu

Iako je neupitno kako će razmjeri štete, kada se utvrde, biti opsežni, može se već sada zaključiti kako će, srećom, oni i dalje biti neusporedivo blaži u odnosu na najveću industrijsku nesreću u povijesti čovječanstva koja se dogodila u gradu Bhopalu u središnjoj Indiji 3. prosinca 1984. godine. Te je kobne noći iz tvornice baterija, plastike i pesticida Union Carbide India počeo curiti spremnik pun smrtonosnog plina metil-izocijanata.

Indijska vlada zabilježila da je sporne noći umrlo oko tri tisuće ljudi, a u danima koji su uslijedili oko 5300 ljudi. Prema podacima nevladinih organizacija, nakon nesreće je do danas od posljedica umrlo više od 25 tisuća ljudi, a 150 tisuća ih i pati od kroničnih bolesti.

Tvornica nikada nije do kraja uklonjena niti je područje u potpunosti očišćeno, te se i danas, gotovo 30 godina nakon nesreće, rađaju djeca s teškim fizičkim i mentalnim poteškoćama.

Spalionica Puto

Usred ljeta, 1. kolovoza 2002. godine u 20 sati užarila se spalionica opasnog otpada Puto na Jakuševcu. Planulo je stotinjak tona otpada opasnog za zdravlje, a gusti crni dim dizao se i stotinjak metara uvis. U požaru koji je popratilo desetak eksplozija plinova, nitko nije ozlijeđen, a do danas nije bilo govora o učincima toksičnih spojeva koje su zbog te nesreće građani udisali. Točan uzrok požara nije utvrđen. Pretpostavlja se kako je to bila reakcija kemikalija skladištenih u većim količinama od propisanih. Požar je izazvao štetu od 300 tisuća eura (2,25 milijuna kuna).

Sedam godina nakon događaja, zagrebački Županijski sud oslobodio je optužbi bivšeg direktora Puta Vladimira Gažića, njegove zamjenike i pomoćnike Svetka Matića i Milivoja Mucka, glavnog tehnologa spalionice Dragutina Štoreka te kemijsku tehnologinju Nadu Mustapić. Oni su poricali odgovornost za nepravilno skladištenje velikih količina tehnološkog otpada. Spalionica otad ne radi.

Odlagalište otpada C.I.O.S.

Požari u postrojenju za odlaganje otpada C.I.O.S grupe postali su redoviti, u posljednjih šest godina tamo je gorjelo pet puta. Odlagalište se zapalilo 2014., 2017., 2018. i 2019. godine, a posljednji požar izbio je 13. kolovoza 2020. godine na Jankomiru. Tom je prilikom tadašnji saborski zastupnik Tomislav Tomašević komentirao kako nije normalno da odlagalište gori pet puta u šest godina.

Požar u C.I.O.S.-u 2017. godine | Tatjana Miščančuk/Hina

Da to nije normalno smatraju i u C.I.O.S.-u Petra Pripuza od kojeg se često moglo čuti kako su požari podmetnuti, a za neke je to potvrdila i policija. Primjerice, u lipnju 2018. godine, požar je nešto prije 20 sati zahvatio otvoreno skladište CE-ZA-R Centra za reciklažu, članice C.I.O.S. grupe, u Jankomiru. Možda najviše o razmjerima požara govori to kako je njegovu gašenju prionulo 98 vatrogasaca s 26 vozila. Snimke nadzorne kamere pokazale su kako je dim krenuo s vanjske strane ograde skladišta nemetala. Izvor požara izvan skladišta budi sumnju, prenosili su mediji te navodili kako su okolnosti nastanka tog požara vrlo slične požaru u svibnju prethodne godine koji je izbio oko 20 sati u neradni dan.

Politički obračuni, prijetnje, korištenje osiguranja, svakakvih je bilo nagađanja tijekom posljednjih godina o uzrocima požara. Kako bilo, činjenica je da gotovo svakog ljeta plane požar na odlagalištu s većom ili manjom materijalnom štetom, porukom vlasniku, ali i oku nevidljivim lošim utjecajima na kvalitetu života, okoliš i zdravlje.

Naftna platforma Ivana D

U prosincu 2020. godine uslijed jakog vjetra i velikih valova prevrnula se i potonula Inina plinska platforma Ivana D. Pučinsko postrojenje stajalo je na jednoj nozi na dubini od 43 metra. Blizankinja Ivane C plinovodom je bila povezana s  platformom Ivana A. Do tog incidenta platformsko polje Ivana radilo je gotovo 20 godina bez nesreće.

Plinska platforma Ivana D | Hina

Lani je Inin operativni direktor istraživanja i nafte Nikola Mišetić izjavio kako je prema nezavisnim istragama, koje su provele Bureau Veritas i Fakultet strojarstva i brodogradnje, do potonuća platforme Ivane D došlo zbog sinergijskog djelovanja više čimbenika. Bilo je nekonzistentnosti u materijalu od koje je platforma izrađena, kao i pogrešaka u varenju, a izvedba nije u potpunosti pratila originalni dizajn. Kao uzroci potonuća otklonjeni su korozija i održavanje, naveo je Mišetić. Ivana D prekinuta je u pola radnog staža, trebala je, naime, raditi najmanje 40 godina.

Premda je Greenpeace upozoravao kako iz zahrđalih cijevi na mjestu potonuća platforme Ivana D dolaze mjehurići plina, Ina je odgovorila kako na Ivani D nisu uočena propuštanja plina niti negativni utjecaji na okoliš.

Greenpeace upozorava kako platformu Ivana D treba što prije sanirati jer cijevi ispuštaju mjehuriće plina | Hina

"U slučaju potencijalnog curenja plina, zbog visokog tlaka u plinskom ležištu, vidljivi mjehuri bili bi drastično veći od prikazanih, a ronioci ne bi bili u stanju ležerno roniti oko mjesta događaja. Vidljivi mjehuri su prirodna pojava ispuštanja mjehura iz pjeskovitog, odnosno muljevitog dna", poručili su iz Ine.

"Eko bombe"

Međutim, u Hrvatskoj postoje i druge potencijalne "ekološke bombe". Primjerice, u Botovu još nije sanirana praonica željezničkih vagona koja je prestala s radom 2006. godine. U javnosti je porasla zabrinutost zbog tog problema kada je ove godine Drava poplavila to područje gdje je tlo navodno natopljeno naftnim derivatima i kemikalijama.

Iz tvornice u Obrovcu iscurio je mazut koji tijekom kišnog razdoblja završi u rijeci Zrmanji. No tamo je tvrtka Geolux u suradnji sa Zadarskom razvojnom agencijom postavila detektore za onečišćenje kako bi se u takvim situacijama moglo pratiti stanje i pravovremeno reagirati.

Također, u špici sezone, u kolovozu ove godine zadimilo se u Luki Ploče. Došlo je do samozapaljenja smeđeg ugljena dopremljenog iz Indonezije za potrebe Elektroprivrede Srbije. Smeđi ugljen sklon je samozapaljenju u određenim uvjetima, osobito ako je izložen visokim temperaturama. Trebala su dva dana da se požar svlada, što je izazvalo mnogo kritika lokalne zajednice zabrinute zbog kvalitete zraka kao posljedice tretiranja starog željeza i ugljena koji se prevozi nepokrivenim vagonima do BiH. Požar je podcrtao potrebu da Luka Ploče uistinu postane "zelena luka", što se već neko vrijeme najavljuje.

Baratanje opasnim otpadom, kemikalijama i sirovinama uvijek je rizično. Čak i uz pridržavanje svih standarda, uvijek može doći do ljudske pogreške, prirodnih katastrofa ili nekih drugih nepredviđenih uvjeta, tako da je industrijske nesreće zaista teško u potpunosti prevenirati. Ipak, pridržavanje propisa, osobito oko količine otpada koje odlagališta prihvaćaju, mogle bi u tome pomoći.

 

--- Napisano u suradnji s Danijelom Polonijo

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar