Klimatski cilj za 2040. zadao glavobolju europskim liderima

Toplinski val koji pustoši Europom dodatno je ojačao argumente za jedan od najambicioznijih klimatskih ciljeva koje je Bruxelles dosad predložio. No mnoge članice Europske unije i dalje nisu uvjerene.

Europska komisija, izvršno tijelo Unije, u srijedu će predložiti obvezujući zakon kojim bi se emisije stakleničkih plinova do 2040. godine smanjile za 90 posto, u sklopu šireg cilja da EU do sredine stoljeća postigne klimatsku neutralnost. Time Unija pokazuje da je i dalje odlučna u borbi protiv globalnog zagrijavanja, ali je istodobno prisiljena ponuditi različite "olakšice" kako bi državama članicama olakšala ispunjavanje tog zahtjevnog cilja.

Nakon što je američki predsjednik Donald Trump po drugi put povukao SAD iz povijesnog Pariškog sporazuma, pritisak je na Europi da preuzme inicijativu. No europski čelnici u isto su vrijeme zaokupljeni - povećavaju izdvajanja za obranu, vode trgovinski rat s Washingtonom i pokušavaju zaštititi tradicionalne industrije koje pritišću visoke cijene energije.

Pred Europskom unijom sada su mjeseci teških pregovora, a na stolu su ključne odluke.

Cilj

Dogovor o cilju za 2040. odgađa se već mjesecima jer je povjerenik za klimu Wopke Hoekstra obilazio europske prijestolnice u pokušaju da osigura podršku za plan smanjenja emisija za 90 posto - što znanstvenici smatraju nužnim minimumom da bi Unija ispunila svoje klimatske obveze. Hoekstra je čekao i ishod ključnih izbora u Njemačkoj i Poljskoj.

Poruka koju je dobio bila je jasna: bez dovoljno fleksibilnosti i tzv. popratnih uvjeta poput ulaganja u elektroenergetske mreže, neće moći osigurati većinu ni u Europskom parlamentu ni među državama članicama u Vijeću EU-a.

"Ne vidimo većinu ni u parlamentu ni u Vijeću za bilo koji cilj za 2040. bez fleksibilnosti", rekao je europarlamentarac Peter Liese iz Europske pučke stranke, najveće političke skupine u parlamentu. "Europa će konačno stvoriti uvjete da se ti ciljevi stvarno mogu postići".

Kako EU planira postići klimatsku neutralnost | Bloomberg

Rješenje

Hoekstrin prijedlog oslanja se na to da bi države članice mogle iskoristiti jeftinije međunarodne ugljične kredite, kojima upravlja UN, kako bi ispunile oko tri posto cilja za 2040. godinu. No zasad nije jasno kako bi to točno funkcioniralo, osobito s obzirom na to da je prethodni pokušaj korištenja takvih kredita u sklopu Protokola iz Kyota završio neuspjehom.

Prema nacrtu prijedloga, za razliku od ranijih pokušaja, ti krediti ne bi ulazili u europski sustav trgovanja emisijama i mogli bi se koristiti tek od druge polovice desetljeća. Osim toga, zemlje koje nude takve kredite morale bi imati vlastite klimatske ciljeve usklađene s Pariškim sporazumom, odnosno ograničavanjem globalnog zagrijavanja na najviše 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

I dalje postoje sumnje hoće li na tržištu uopće biti dovoljno kvalitetnih kredita i koliko će oni stajati. Pravila UN-a iz članka 6, koja su dogovorena prošlog studenoga, vjerojatno će se ionako morati postupno ukinuti prije sredine stoljeća jer ih klimatski cilj EU-a za 2050. ne dopušta.

Političke prepreke

Cilj za 2040. može stupiti na snagu tek nakon što ga dogovore sve članice EU-a i Europski parlament. Već sada postoje napetosti oko razine ambicije i dinamike dogovora.

Na summitu čelnika EU-a prošlog tjedna u Bruxellesu, skupina lidera predvođena francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom istaknula je kako je važno da dekarbonizacija i konkurentnost idu ruku pod ruku. Češki premijer Petr Fiala pak potpuno je odbacio prijedlog o smanjenju emisija za 90 posto i zatražio realniji cilj.

Dovoljno bi bilo da se Francuska i nekoliko manjih država usprotive pa da cilj za 2040. padne u vodu.

Ni u Europskom parlamentu situacija nije jednostavnija - najveća politička skupina, Europska pučka stranka (EPP), podijeljena je oko toga koliko odlučno EU treba provoditi svoje klimatske ciljeve. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja dolazi upravo iz te stranke, balansira na tankoj žici pokušavajući sačuvati svoju centrističku koaliciju: socijalisti i liberali traže da ostane dosljedna zelenoj agendi, u protivnom bi mogla izgubiti potporu dviju ključnih saveznica u parlamentu.

Međunarodne obveze

Dio razloga zašto Komisija sada želi predložiti cilj za 2040. jest i to što do rujna mora UN-u predati ažurirani klimatski plan za 2035. godinu, poznat kao Nacionalno utvrđeni doprinos (NDC). Dva mjeseca kasnije svjetski čelnici okupljaju se u Brazilu na COP30 kako bi razgovarali koliko je svijet još uvijek daleko od zacrtanog puta.

Komisija planira taj cilj za 2035. izračunati povlačenjem crte između ciljeva za 2030. i 2040. godinu, što bi značilo ambiciju smanjenja emisija za otprilike 72,5 posto.

Problem je što NDC mora jednoglasno odobriti svih 27 članica Unije, pa bi svaka zadrška ili neslaganje moglo prisiliti EU da predloži slabiji cilj - što bi naštetilo ugledu Unije kao globalnog klimatskog lidera.