Tko profitira, a tko gubi od viška nafte?

Cijene nafte padaju dok se tržište suočava s izgledima sve većeg viška.

Ova godina trebala bi kulminirati prvim značajnim viškom od 2020. godine. Međunarodna agencija za energiju prognozirala je u studenom da će globalna ponuda premašiti potražnju za 2,4 milijuna barela dnevno i očekuje da će se taj jaz sljedeće godine povećati na rekordnih četiri milijuna barela dnevno.

Trajno niže cijene vršit će pritisak na vlade i tvrtke koje ovise o prihodima od nafte, dok će drugi imati koristi.

Što potiče višak nafte?

Rast potražnje za naftom posustaje. Trgovinska politika američkog predsjednika Donalda Trumpa utječe na izglede globalnog gospodarstva, a Kina, drugi najveći potrošač sirove nafte, bori se s padom tržišta nekretnina i slabom potrošnjom.

Na strani ponude, OPEC+, koalicija proizvođača predvođena Saudijskom Arabijom, ukida prijašnja smanjenja proizvodnje. Zemlje izvan ove skupine, posebno one u Americi, također proizvode više barela.

Ponuda iz Rusije, trećeg najvećeg svjetskog proizvođača, i dalje je neizvjesna. S jedne strane, zemlja se suočava s novim američkim sankcijama koje bi mogle poremetiti njen izvoz. No, ponovni napori Trumpove administracije da postigne dogovor o okončanju rata u Ukrajini povećali su izglede za ukidanje nekih međunarodnih sankcija, što bi moglo olakšati dotok ruskih barela na tržište.

Tko su pobjednici u svijetu s prekomjernom ponudom nafte?

- Zemlje uvoznice nafte

Niske cijene nafte dobre su za kupce, posebno za velike neto uvoznike poput Kine, koja puni svoje strateške rezerve, i Indije, koja se suočila s pritiskom SAD-a da prestane kupovati rusku sirovu naftu.

Indija je treći najveći potrošač nafte na svijetu. Povećala je kupnju od Rusije nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine jer su ruski izvoznici ponudili velike popuste kako bi nadoknadili gubitak tradicionalnih europskih kupaca. Pad globalnih cijena mogao bi Indiji olakšati izbjegavanje sankcioniranih ruskih barela i prelazak na dobavljače na Bliskom istoku, čije su srednje i teške vrste sirove nafte slične ruskoj izvoznoj mješavini Urals.

- Trump

Jeftinija nafta može se pretvoriti u niže cijene goriva. Trump voli koristiti cijenu benzina kao ekonomski barometar i tijekom prošlogodišnjih izbora obećao je da će je spustiti ispod dva dolara po galonu (3,79 litara).

Nešto više od 10 mjeseci nakon početka drugog mandata, prosječna nacionalna cijena benzina pala je za oko 12 centi, iako još nije pala ispod tri dolara po galonu, razine koja je posljednji put zabilježena 2021. godine. Daljnja smanjenja cijena goriva mogla bi biti ograničena prekidima rada ključnih rafinerija nafte u Aziji i Africi, kao i trajnim zatvaranjima diljem Europe i SAD-a.

Niže cijene nafte imaju i potencijalno negativnu stranu za Trumpa. Ako previše padnu, vađenje sirove nafte moglo bi postati neisplativo u SAD-u, što bi potkopalo predsjednikov plan i stavilo pritisak na njegove političke pristaše koji ovise o naftnoj industriji.

- Rafinerije nafte

Jeftinija sirova nafta može povećati marže koje rafinerije ostvaruju preradom nafte u proizvode poput benzina, dizela i mlaznog goriva. Sredinom studenog, marže američkih rafinerija dosegle su najvišu sezonsku razinu od 2022. godine.

Budući da su globalni rafinerijski kapaciteti relativno ograničeni, to ograničava količinu dodatne nafte koja se može preraditi i znači da će cijene rafiniranih proizvoda vjerojatno padati manje naglo nego za sirovu naftu. Niže cijene nafte stoga su povoljnije za zemlje koje uvoze i same prerađuju sirovu naftu, a ne za one koje ovise o priljevu rafiniranih proizvoda.

- Trgovci naftom

Uoči pojave viška nafte, tzv. put skew za američku naftnu referentnu vrijednost West Texas Intermediate, tj. mjera  koliko su više trgovci spremni platiti za medvjeđe put opcije u odnosu na bikovske callove, dosegao je najvišu razinu u mjesec dana. To je znak da se špekulanti pripremaju za pad cijena.

U međuvremenu, neposredno prije nego što je SAD u listopadu na crnu listu stavio ruske naftne divove Rosnjeft PJSC i Lukoil PJSC, upravitelji novca bili su manje optimistični oko američke sirove nafte nego ikad prije, prema najnovijim podacima o pozicioniranju investitora koji su kasnili zbog obustave rada američke vlade.

Kako cijene terminskih ugovora konačno odražavaju sumorne izglede za tržište, mnogi investitori to vide kao potvrdu svog dugotrajnog pesimističnog stava. Kao dokaz da su cijelo vrijeme bili na pravoj strani trgovine ističu dvije stvari: ukupne zalihe sirove nafte u SAD-u (isključujući strateške naftne rezerve) porasle su na najvišu razinu u pet mjeseci u studenom, dok količina sirove nafte na tankerima na moru i dalje doseže nove rekorde, što sugerira da ponuda premašuje potražnju.

- Američke strateške naftne rezerve

Niske cijene nafte nude priliku SAD-u da nadopuni svoje zalihe sirove nafte za hitne slučajeve, koje su sredinom studenog bile pune samo oko 60 posto. Strateške naftne rezerve i dalje su smanjene nakon što je Bidenova administracija pustila dio zaliha na tržište kako bi pokušala ukrotiti nagli porast cijena benzina koji je uslijedio nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Trump se tijekom svog inauguracijskog govora zavjetovao da će rezerve napuniti "do vrha". Iskoristivši niske cijene nafte, američko Ministarstvo energetike (DOE) u studenom je dodijelilo ugovore vrijedne gotovo 56 milijuna dolara za nabavu 900 000 barela za te zalihe.

Međutim, u sklopu Trumpovog sveobuhvatnog zakona o porezima i potrošnji koji je donesen ljetos, Kongres SAD-a odobrio je samo 171 milijun dolara za kupnju nafte za strateške rezerve između 2025. i 2029. - limit koji bi vlada mogla vrlo brzo dosegnuti. Za taj iznos može se nabaviti tri milijuna barela po trenutnim cijenama, što je daleko od otprilike 300 milijuna barela potrebnih za dovođenje rezervi do punog kapaciteta.

Tko gubi od globalnog viška nafte?

- Petrodržave

Izvoznicima fosilnih goriva, čija su gospodarstva uvelike ovisna o naftnoj industriji, niske cijene mogle bi negativno utjecati na prihode i vršiti pritisak na fiskalne proračune.

Saudijska Arabija, drugi najveći svjetski proizvođač nafte nakon SAD-a, nastoji diverzificirati svoje gospodarstvo kroz program Vision 2030. Međutim, ogromna ulaganja u megaprojekte, poput izgradnje Neoma, kao i druge inicijative za izgradnju turističkih odmarališta na Crvenom moru, tvornica električnih vozila i podatkovnih centara, vjerojatno su zemlju učinila još ovisnijom o prihodima od nafte.

Iako Saudijska Arabija prekrojava svoju potrošnju na megaprojekte - odgađajući i smanjujući neke, a ubrzavajući druge - ona i dalje očekuje manjak u nacionalnom proračunu u sljedećih nekoliko godina. Bloomberg Economics procijenio je u studenom da saudijskoj vladi treba cijena nafte od 98 dolara po barelu kako bi uravnotežila proračun, tj. 115 dolara kada se uračuna domaća potrošnja njezina državnog fonda bogatstva, Javnog investicijskog fonda.To je znatno iznad ovogodišnjeg prosjeka od 69 dolara po barelu za Brent, globalnu referentnu vrijednost, do početka prosinca.

- Rusija

Zapadne sankcije učinile su ruske izvoznike nafte uvelike ovisnima o kupcima u Kini i Indiji, koji su tražili popuste kako bi nastavili uvoziti njihovu sirovu naftu koja se prevozi morskim putem (Seaborne crude). U nedostatku mirovnog sporazuma kojim bi se okončao rat u Ukrajini, nove američke sankcije i preopterećeno globalno tržište mogli bi prisiliti ruske proizvođače da dodatno snize cijene.

Kako je američka zabrana poslovanja s Rosnjeftom i Lukoilom počela stupati na snagu u studenom, ruska vodeća mješavina Urals bila je više od 20 dolara po barelu jeftinija od Brenta, prema podacima tvrtke Argus Media. Iako je ta razlika znatno manja nego u ranijim godinama rata u Ukrajini, i dalje je znatno veća od povijesnog popusta od dva do četiri dolara.

Porezi ruske naftne i plinske industrije čine oko četvrtinu saveznog proračuna. Čak i prije nego što su najavljene nove sankcije, vlada je očekivala da će porezni prihodi iz sektora ove godine pasti na najnižu razinu od 2020. zbog pada cijena sirove nafte na globalnoj razini i jačanja rublje.

Ruske vlasti umanjile su potencijalni ekonomski utjecaj novih američkih ograničenja, rekavši da će se zemlja brzo prilagoditi i pronaći zaobilazna rješenja te omogućiti smanjenje popusta na naftu u roku od nekoliko mjeseci. U međuvremenu, količina ruske nafte na tankerima se povećala, što sugerira da su kupci, barem kratkoročno, manje voljni preuzeti te terete.

- Američka industrija škriljevca

Američka industrija škriljevca posljednjih je godina bila svjetski motor rasta proizvodnje nafte, ali zamah se sada usporava. Mnogim proizvođačima potrebna je cijena nafte od oko 65 dolara po barelu kako bi ostvarili profit i nastojali su povećati svoju proizvodnju za manje od 5 posto godišnje jer se cijene sirove nafte kreću blizu praga rentabilnosti.

Globalni višak nafte koji bi cijene oborio na oko 50 dolara po barelu potaknuo bi američke proizvođače škriljevca da zaustave svoje platforme za bušenje i snažne pumpe jer bi operacije postale ekonomski neisplative.

 

Njihova proizvodnja zasad se drži, ali više od 10 posto platformi usmjerenih na naftu isključeno je iz pogona od početka godine, prema podacima tvrtke Baker Hughes Co. Pad će se vjerojatno ubrzati u nadolazećim mjesecima ako cijene nafte ostanu niske, što bi moglo izvršiti pritisak na tvrtke koje pružaju usluge na naftnim poljima.

Trajno niže cijene nafte mogle bi potaknuti daljnju konsolidaciju u industriji škriljevca. Proizvođači srednje veličine mogli bi preuzeti manje igrače koji se bore s problemima kako bi povećali opseg poslovanja, budući da su neka od najboljih mjesta za bušenje već iskorištena.

- Naftni divovi

Niske cijene nafte loše su za proizvođače, iako su integrirani naftni velikani s rafinerijskim i trgovačkim poslovima manje ranjivi od čistih upstream tvrtki koje se usredotočuju samo na ekstrakciju.

Profit pet zapadnih naftnih divova - Exxon Mobil Corp., Chevron Corp., Shell Plc, TotalEnergies SE i BP Plc - više se nego prepolovio u usporedbi sa stanjem prije tri godine i spreman je za daljnji pad. Ipak, trenutni pad cijena nafte nije tako loš kao 2014. ili 2020. Čelnici velikih naftnih kompanija predviđali su ovaj pad i ranije ove godine najavili planove za smanjenje otkupa dionica i troškova.

Neki direktori čak ističu moguće prilike. Exxon, primjerice, traži potencijalne akvizicije. Glavna izvršna direktorica tvrtke Occidental Petroleum Corp., Vicki Hollub, sredinom listopada izjavila je da će niske cijene danas obeshrabriti ulaganja potrebna za budućnost i smanjiti ponudu, što je čini "vrlo optimističnom" u pogledu oporavka cijena od 2027. godine.

- Energetska tranzicija

Cestovni promet najveći je izvor potražnje za naftom. Potrošači su navikli na određenu nestabilnost cijene goriva, ali dugotrajno smanjenje moglo bi ih učiniti manje sklonima prelasku na električna vozila. Uz to, u područjima s visokim porezima na dizel i benzin, poput Europe i Kalifornije, na benzinskim crpkama moglo bi doći do ograničenog olakšanja zbog nižih cijena nafte.

Manje je vjerojatno da će višak sirove nafte utjecati na izgradnju čistih izvora energije. U većini regija, osim mjesta poput Bliskog istoka, obnovljivi izvori energije obično se natječu s ugljenom i prirodnim plinom za proizvodnju električne energije u komunalnim razmjerima, a ne s naftom.