Europa bi trebala ostati suzdržana u trgovinskom ratu s SAD-om

Europska unija (EU) izgledna je nova meta hirovitog trgovinskog rata kojeg Donald Trump vodi protiv pola svijeta. Instinkt EU-a da uzvrati je razumljiv, ali eskalacija "milo za drago" pogrešan je odgovor.

Iako su detalji nejasni, Bijela kuća planira objaviti ono što naziva "recipročnim" carinama 2. travnja – sa stopama koje uključuju sve, od poreza na dodanu vrijednost do subvencija i regulacije.

Ne treba spominjati da bi ova ideja naštetila svima uključenima. Otprilike jedna trećina izvoza robe iz EU-a u SAD mogla bi se iznenada suočiti s carinskim stopama od 20 posto, što bi gotovo sigurno bacilo Europu u recesiju.

EU je zauzvrat pripremila carine na čak 28 milijardi dolara američkih proizvoda zbog kojeg bi Amerikanci mogli iskusiti skok cijena (između ostalog) lijekova na recept, proizvodnih strojeva i inputa za mnoštvo industrija.

Valja se nadati da će razum ipak prevladati. Ako ne, odgovor Europe na ovu bezobzirnu provokaciju će odrediti koliko će biti štetan.

Europski dužnosnici s pravom su ogorčeni. Ipak, sadašnja američka administracija gubi moralne argumente. Štoviše, trgovinski ratovi najskuplji su za stranu s suficitom.

Europa može, kao što je to učinila tijekom prvog Trumpovog mandata, apsorbirati troškove ciljanja popisa simbolično važnih predmeta – kao što su motocikli Harley-Davidson – ali šira odmazda bila bi jednaka samoozljeđivanju. Konkretno, blok bi trebao izbjegavati protumjere protiv američkih financijskih, tehnoloških ili drugih uslužnih tvrtki, jer sve one koriste europskim tvrtkama i potrošačima.

Europa također ima za ponuditi i mrkvu, a ne samo batinu. Poticanje tvrtki da povećaju uvoz američkog ukapljenog prirodnog plina zadovoljilo bi ključni zahtjev Bijele kuće, a istovremeno bi učvrstilo neovisnost o ruskoj energiji. Isto tako, neizbježna je veća kupnja američkog oružja dok EU krpa rupe u svojoj vojnoj spremnosti i gradi svoju obrambenu industriju.

Europa bi također trebala riješiti vlastite trgovinske distorzije. Smanjenje carina od 10 posto na automobile kako bi se uskladilo s američkim 2,5 posto (i njihovo proširenje na globalnu razinu prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije) je zakasnilo, čak i ako to pogoduje europskim proizvođačima automobila. Jasniji, manje antagonistički pristup tehnološkoj regulaciji mogao bi olakšati odnose sa SAD-om, a istovremeno potaknuti rast i pomoći domaćim inovacijama.

Osim ograničenja štete, Europa se treba ojačati, i vojno i ekonomski, na duži rok. Odluka Njemačke da zaobiđe ograničenja duga kako bi povećala potrošnju za obranu je dobrodošla. Sličan prijedlog predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, kojim se namjerava mobilizirati oko 800 milijardi eura za vojno jačanje EU-a, također obećava.

Konačno, Europa treba ojačati svoju ekonomsku otpornost. Prava unija financijskih tržišta – nešto što EU već dugo obećava i o čemu ponovno razmišlja – bolje bi rasporedila kapital i potaknula inovacije.

Pojednostavljenje energetskih tržišta, usklađivanje regulacije usluga i ubrzana digitalna integracija dodatno bi očvrsnuli Uniju protiv šokova. Ovo nisu nove ideje, ali bi pritisak iz SAD-a trebao dodati osjećaj hitnosti.

Carinski rat bi naštetio objema stranama – donio bi više cijene, prekinute opskrbne lance i slabije saveze – bez rješavanja problema kojima je američka administracija zaokupljena.

Ali Europa nije bespomoćna. Može upravljati svojom veličinom drugog najvećeg svjetskog gospodarstva, ojačati svoju obranu i pametnije se reformirati. Čineći to, moglo bi osigurati da barem neka korist proizlazi iz ovog inače besmislenog sukoba.