Gospodarski pritisak na Iran raste dok Trump širi vojnu prisutnost

Nakon sedam mjeseci zategnutih odnosa sa SAD-om, iranski čelnici osjećaju sve veći pritisak.

Inflacija u Islamskoj Republici približava se stopi od 90 posto, protok nafte kroz Hormuški tjesnac se nastavlja unatoč prijetnjama iranskim napadima, a predsjednik Donald Trump u regiju šalje još jedan nosač zrakoplova s ​​10.000 mornara i marinaca. Američka blokada guši iranski izvoz sirove nafte, dok su diplomatski napori zapeli.

Čak i za režim naviknut na sankcije i gospodarske poteškoće, ovo je pogubna kombinacija. Pritisak je značajan jer bi mogao prisiliti Iran na izbor: prihvatiti određene ustupke i pokušati oživjeti mirovne pregovore ili eskalirati sukob koji već nanosi veliku štetu njegovu gospodarstvu. Na odluke Teherana vjerojatno će utjecati i Trumpova unutarnjopolitička situacija. I američki se predsjednik nalazi u teškom položaju; cijene nafte kreću se oko 100 dolara po barelu, a visoki troškovi goriva opterećuju američke potrošače uoči studenih izbora na sredini mandata.

"Svatko ima svoju granicu izdržljivosti, pa tako i Iran", rekao je telefonom Bader Al-Saif, docent na Sveučilištu u Kuvajtu i suradnik londonskog instituta Chatham House. Kao dokaz sve većeg pritiska naveo je nedavni iranski prijedlog o sedmodnevnom primirju te izvješće Bloomberga prema kojem je ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi predložio ponovno omogućavanje pristupa nuklearnim inspektorima. "Ironično je da takav pritisak može izazvati dvije suprotne reakcije: kapitulaciju ili preventivni udar", dodao je.

Gospodarske prilike u Iranu iznimno su teške, no zemlja se prilagođava, rekao je dužnosnik iz Teherana koji je želio ostati anoniman zbog otvorenosti razgovora. Islamska Republika priprema se za novu kampanju američkog bombardiranja – koja bi mogla biti opsežnija od prethodne – ali je sposobna uzvratiti, ustvrdio je.

Najveći adut Irana tijekom sukoba njegova je sposobnost zatvaranja Hormuškog tjesnaca, ključne arterije za opskrbu energentima i sirovinama. Time bi mogao potaknuti rast cijena nafte i plina te raspiriti globalnu inflaciju, što bi za Trumpa imalo političke posljedice kod kuće. Međutim, iranska kontrola nad tim pomorskim putem – kao i njezina sposobnost ograničavanja izvoza nafte iz arapskih zemalja Perzijskog zaljeva – slabi.

Prema podacima o praćenju tankera koje je prikupio Bloomberg, izvoz sirove nafte iz Saudijske Arabije porastao je s približno 3,4 milijuna barela dnevno u kolovozu na oko 6,1 milijun u rujnu. JPMorgan procjenjuje da je opskrba sirovom naftom s Bliskog istoka porasla na 17,5 milijuna barela dnevno, odnosno na 98 posto razina zabilježenih prije izbijanja sukoba. Ipak, izvješća o tome zadržava li Iran i dalje prevlast nad tjesnacem suprotstavljena su. Visoki dužnosnik za obranu iz te regije izjavio je da Iran zadržava značajnu kontrolu nad tjesnacem, dok je drugi visoki dužnosnik iz energetskog sektora naglasio da iranska kontrola slabi zbog čestih napada na tankere.

Iranski dužnosnici smatraju da su izgledi za postizanje mirovnog sporazuma prije američkih izbora na polovini mandata 3. studenoga mali, no vjeruju da postoji velika vjerojatnost eskalacije nakon njih, izvijestio je Bloomberg ranije ovog tjedna. U petak je Korpus čuvara islamske revolucije objavio da je spreman odgovoriti na svaku agresiju SAD-a ili Izraela "odmah, bolno i na način zbog kojeg će agresor požaliti zbog svojih postupaka", kako prenosi IRIB (Radiotelevizija Islamske Republike Iran).

"Obje strane načelno žele dogovor, no umjesto da se približavaju, one se sve više udaljavaju", rekla je za Bloomberg Aniseh Bassiri Tabrizi, suradnica u institutu Chatham House. Uz porast izvoza nafte iz arapskih zemalja Perzijskog zaljeva, "SAD se u Hormuškom tjesnacu osjeća snažnije nego prije nekoliko tjedana."

Slabljenje iranskog utjecaja na tjesnac prati katastrofalna gospodarska situacija u zemlji. Rastuća inflacija nagriza kupovnu moć običnih Iranaca, a rijal je u posljednja dva mjeseca izgubio približno 25 posto vrijednosti u odnosu na dolar, što je poskupjelo uvoznu robu. Prema preliminarnim procjenama Bloomberga, Iran u rujnu – prvi put od početka sukoba – nije ukrcao nijedan barel sirove nafte na tankere, čime je ostao bez ključnog izvora prihoda. Iako i dalje opskrbljuje neke kineske rafinerije iz plutajućih skladišta, te će se zalihe na kraju iscrpiti.

Od početka američke blokade svojih luka, Iran je preusmjerio više trgovine preko kopnenih granica i Kaspijskog jezera; međutim, ograničeni kapacitet znači da te rute ne mogu u potpunosti zamijeniti izgubljene rute kroz Perzijski zaljev. Državni mediji izvijestili su o povećanom teretnom prometu i kašnjenjima na graničnim prijelazima s Turskom i Pakistanom u rujnu, dok Kaspijsko more Teheranu pruža pomorsku vezu s njegovim saveznikom, Rusijom.

Washington proširuje svoj ekonomski pristup ratu. 1. listopada uveo je sankcije najvećim iranskim proizvođačima automobila i nekoliko željezničkih tvrtki. Utjecaj ranijih mjera usmjerenih na zrakoplovni sektor već je vidljiv: letovi između Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata zaustavljeni su krajem rujna jer su vlade i operateri zračnih luka odgovorili na prijetnju sekundarnih sankcija. Poremećaji su također utjecali na letove za Irak, Tursku i Oman.

Ekonomski teret je posebno opasan za Iran jer je rat započeo samo nekoliko tjedana nakon što su sigurnosne snage ugušile prosvjede diljem zemlje - potaknute rastućim cijenama i padom valute - ubivši tisuće prosvjednika. Vlada sada pokušava ublažiti proračunski pritisak bez ponovnog rasplamsavanja nemira.

U rujnu su dužnosnici smanjili određene subvencije za benzin - potez koji je izazvao smrtonosne prosvjede 2019. Ovog tjedna, općina Teheran zamrznula je cijene 12 osnovnih prehrambenih artikala na šest mjeseci u svojoj mreži gradskih tržnica.

Bloomberg

Vojno balansiranje

Uoči izbora na sredini mandata, Trump je ponovno pokazao spremnost na eskalaciju vojnih napetosti. Ovog je tjedna izjavio da su napadi velikih razmjera na Iran "mogući" nakon glasovanja 3. studenoga, dok Pentagon na Bliski istok šalje nosač zrakoplova USS Theodore Roosevelt i dodatne snage.

Dolaskom tog broda, SAD bi u regiji mogao imati tri udarne skupine nosača zrakoplova – koncentraciju snaga kakva ondje nije viđena još od početne faze američkog rata protiv Iraka 2003. godine. Ipak, ostaje nejasno hoće li koji od drugih nosača zrakoplova napustiti to područje nakon dolaska Roosevelta u nadolazećim tjednima.

"SAD oponaša iranski pristup, spreman ili postići dogovor ili se vratiti u aktivni sukob", ističe Al-Saif sa Sveučilišta u Kuvajtu. "Ako nijedna strana ne popusti i ne dogovori se o nizu mjera i jasnim ustupcima, povratak u rat je neizbježan."

Trump je više puta prijetio napadima koje na kraju nije izveo. U srpnju je najavio napade na mostove i elektrane kao odmazdu za napade na brodove, no u posljednji je trenutak promijenio mišljenje. Unatoč tome, približavanje izbora na sredini mandata i nezadovoljstvo birača načinom na koji vodi rat potiču ga da prekine pat-poziciju.

Iran možda neće morati unedogled trpjeti posljedice; možda samo treba izdržati dovoljno dugo da Trump odustane. "S obzirom na veliko opterećenje američkih pomorskih snaga, ostaje pitanje je li SAD spreman dugoročno održati ovu strategiju i te napore", rekao je Jonathan Panikoff, bivši zamjenik nacionalnog obavještajnog dužnosnika za Bliski istok pri američkom Nacionalnom obavještajnom vijeću.

Iranski "zagovornici tvrde struje, koji trenutačno imaju glavnu riječ, računaju na to da mogu podnijeti još više unutarnjih poteškoća i pričekati da američki angažman u regiji izgubi na intenzitetu", rekao je.

— U izradi ovog izvještaja sudjelovali su Golnar Motevalli, Abeer Abu Omar i Julius Domoney