U svijetu koji sve više vrednuje pojedinca kroz učinkovitost, disciplinu i estetski ideal, lijek Ozempic prerastao je iz terapije za dijabetes u simbol moderne kontrole nad tijelom. Nova generacija Ozempica ne osjeća glad, ali osjeća posljedice. Dok vaga pokazuje željenu brojku, sve više ljudi u terapijskim sobama suočava se s nevidljivim gubitkom – emocionalnom povezanošću sa sobom. Kako ističe diplomirana psihologinja, Gestalt terapeutkinja i seksualna terapeutkinja u edukaciji Vildana Efendić, isključivanjem apetita često isključujemo i dio sebe.
Izostanak gladi ne znači izostanak problema, pojašnjava Efendić. Naprotiv, otvara niz složenih pitanja o identitetu, povezanosti s vlastitim tijelom, emocijama i načinima na koje tražimo potvrdu kroz vanjski izgled.
"Hrana nikada nije samo hrana. Ona znači utjehu, naviku, njegu, kontakt s drugima, kontrolu, pa čak i pobunu – sjetimo se štrajka glađu", kaže Efendić za Bloomberg Adriju.
Ozempic i slični lijekovi ne utječu samo na fiziološke procese – oni prekidaju i emocionalni tijek, koji je često povezan s prehrambenim navikama. Kada osoba izgubi osjećaj gladi, gubi i mehanizam kojim je ranije ublažavala tjeskobu, dosadu ili tugu. Umjesto da emocije zatrpa hranom, one sada izlaze na površinu u svom punom intenzitetu. "Ljudi dolaze na psihoterapiju jer se pojavljuju nove, zastrašujuće emocije koje više ne mogu sakriti ni od sebe", ističe Efendić.
Gubitak emocionalne regulacije i senzualnosti
Hrana je mnogima bila regulator, nešto što umiruje ili nagrađuje. Uklanjanjem tog alata ostaje praznina koju mnogi ne znaju kako ispuniti. Efendić upozorava i na još jedan važan aspekt – tjelesnu nepovezanost. Ozempic narušava prirodni ritam gladi i sitosti, a time i komunikaciju s vlastitim tijelom. U terapijskom radu, tijelo se ne promatra samo kao biološki entitet, već kao kanal kroz koji procesuiramo emocije, uključujući i seksualnost.
"U Gestalt terapiji i seksualnoj terapiji tijelo promatramo kao glavni kanal za procesuiranje emocija i seksualnog uzbuđenja. Zato se mnogi počnu osjećati drugačije nego prije, kao da im nešto nedostaje. Glad i želja su sestre. Obje dolaze iz istog izvora, našeg tijela. Kada potiskujemo apetit, često potiskujemo i svoju senzualnost", naglašava.
Vildana Efendić
Neki klijenti pod utjecajem Ozempica mogu osjetiti pad libida, osjećaj nepovezanosti s vlastitim erotskim ja. S druge strane, kod nekih dolazi do porasta samopouzdanja jer im se fizički izgled približava društvenom idealu. No i tada se javlja duboka unutarnja dilema: je li to zaista moja želja ili tek odraz onoga što društvo očekuje od mene?
Tjelesna preobrazba bez unutarnjeg mira
Čak i nakon što postignu željeni izgled, mnogi klijenti ne osjećaju zadovoljstvo. Naprotiv, javlja se misao: "Još nije dovoljno", a duboko ukorijenjena uvjerenja da nisu dovoljno dobri ostaju nepromijenjena. Mršavljenje ne briše nesigurnosti, često ih samo maskira. Kod nekih ljudi novi izgled izaziva osjećaj srama i nelagode jer se više ne prepoznaju, ni izvana ni iznutra.
"U psihoterapiji pomažemo klijentima integrirati i prihvatiti sve dijelove sebe – onaj koji je pretjerivao u hrani zbog ugode, onaj koji žudi za ljepotom, kao i onaj koji se boji gubitka kontrole. Psihoterapeuti nisu ni za lijekove poput Ozempica ni protiv njih, mi smo tu kako bismo s klijentom istražili što taj lijek predstavlja za njihovu prošlost, emocionalni, društveni i seksualni život", objašnjava Efendić.
Depositphotos
Dodatni pritisak dolazi i s društvenih mreža. Današnji ideal ljepote više se ne zove heroin chic, već Ozempic body. Poznate osobe poput Jessice Simpson, Opre Winfrey i Elona Muska javno govore o korištenju tog lijeka, čime dodatno normaliziraju njegovu upotrebu i među onima kojima nije medicinski potreban.
Posebno su ranjivi mladi ljudi čiji se identitet još uvijek formira. Kako Efendić ističe, u dobi od 10 do 12 godina mozak snažno reagira na društvene nagrade poput pažnje i odobravanja, a roditelji djeci sve ranije daju mobitele i pristup društvenim mrežama.
"Zamislite samo koliko vremena provode na društvenim mrežama, gdje im lajkovi i broj pratitelja znače sve i koliko im je važno da budu prihvaćeni", objašnjava psihologinja.
Na TikToku hashtag #ozempic broji milijarde pregleda, a slavne osobe javno priznaju da koriste semaglutid kako bi postigle "idealno tijelo". Umjesto suočavanja s traumama, poremećenim obrascima prehrane i niskim samopouzdanjem, korisnici često samo isključe osjećaj gladi.
Psihološki izazovi koji prate nagli gubitak težine nisu novost, no Ozempic ih intenzivira jer prekida prirodne tjelesne procese bez emocionalne pripreme. Sve češće psihoterapija uključuje klijente koji se suočavaju s identitetskom krizom nakon "preobrazbe".
Izbjegavanje umjesto suočavanja
U terapiji, prehrana je često simptom dubljih problema – trauma, neispunjenih potreba, niskog samopouzdanja. Uzimanje lijeka koji potiskuje apetit zapravo može biti bijeg od suočavanja sa sobom. Kratkoročno donosi osjećaj kontrole, no dugoročno može voditi prema emocionalnoj disocijaciji, anksioznosti, depresiji, pa i razvoju novih oblika ovisnosti.
Kada naš identitet ovisi o nečemu izvan nas, poput lijeka, postajemo ranjiviji, s manjom sposobnošću nošenja sa stresom.
"Kao što je bol simptom, tako je i glad biološki signal da našem tijelu treba hrana za normalno funkcioniranje. Možete i umrijeti bez osjećaja gladi. Hrana uz Ozempic postaje zadatak, još jedna obaveza koju morate zapamtiti. Tijelo je čudesno", dodaje Efendić.
Depositphotos
Navodi kako tijelo doslovno može zaboraviti osjećaj gladi. Čak i nakon prekida terapije, apetit se možda neće vratiti jer ga organizam više ne prepoznaje kao relevantan podatak.
Psihoterapija ne nudi prečace, već odgovore
"U kulturi koja na pijedestal stavlja mršavost, Ozempic nudi prečac", kaže Efendić.
Uloga psihoterapeuta je pomoći klijentima razumjeti što lijek zapravo znači za njih: je li to kontrola, bijeg, nada ili pokušaj da postanu netko drugi?
"Ako naš identitet ovisi o nečemu izvan nas, bilo što ga može uzdrmati. Ako samo Ozempic može regulirati moje stanje i emocije, onda imam manju otpornost na stres i frustracije. To je slično svakoj ovisnosti, bilo da se radi o alkoholu, drogama ili kocki. Pojavljuje se i tuga jer više nismo isti, izgubili smo kontrolu, a osjećaj bespomoćnosti raste", ističe.
Pitanje više nije "Kako mogu smršavjeti?", već "Što moje tijelo znači za mene?" U tom prostoru otvara se prostor za pravo iscjeljenje, ne samo tjelesnu promjenu, već i obnovu odnosa sa sobom.
Ozempic možda vodi prema idealnom tijelu, ali ne i prema unutarnjem miru, a glad, na kraju, nije neprijatelj, već poziv tijela da ga ponovno počnemo slušati.
.webp){kind=icon}
