Prema najnovijem izvještaju Međunarodne federacije za robotiku iz 2024. godine, broj industrijskih robota koji rade u tvornicama širom svijeta je 2023. godine dosegao rekordnih 4.281.585 jedinica, što predstavlja porast od 10 posto u odnosu na godinu ranije. Godišnja instalacija novih robota iznosila je 541.302 jedinice, što je drugi najviši zabilježeni broj, samo dva posto manje od rekorda iz 2022. godine kada je instalirano 552.946 robota. No kakvo je stanje u Adria regiji?
Hrvatski znanstvenici i istraživači rade u 'nemogućim uvjetima'
O dostupnosti financiranja znanstvenih projekata, suradnji između akademske zajednice i industrije te što je potrebno unaprijediti kako bi Hrvatska postala prepoznatljiv centar izvrsnosti u robotici, razgovarali smo s doktorom znanosti Matkom Orsagom, izvanrednim profesorom na Zavodu za automatiku i računalno inženjerstvo na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva.
Treba razdvojiti pitanja primjene i istraživanja, objašnjava Orsag. "Što se tiče istraživanja i razvoja, to (...) kao šira zajednica trebamo sigurno pojačati. U usporedbi sa Slovenijom i Mađarskom, mislim da značajno zaostajemo u smislu istraživanja i mogućnosti financiranja tog dijela. Što se tiče primjene, u zadnje vrijeme se razvila snažna potreba industrije za primjenu robotskih tehnologija, što je primarno potaknuto potrebom za radnom snagom."
Dodaje kako suradnja akademske zajednice i industrije ovisi o snazi same industrije. "Postoje fantastični primjeri fantastičnih firmi, industrijskih kompleksa koji su sposobni investirati u istraživanje i razvoj i ta suradnja je, rekao bih, fantastična. Radimo s ljudima koji razumiju tehnologiju, razumiju potrebu svojih proizvodnih procesa i spremni su investirati u robotske tehnologije i nove stvari koje su konkurentne ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu."
Kada je riječ o pristupu kapitalu i izvorima financiranja za istraživanje, razvoj i komercijalizaciju, Orsag kaže kako je kapital dostupan te postoji veliki broj poziva i mnogo novca koji je naizgled dostupan svima. Međutim, upozorava, problem s pozivima koji omogućuju suradnju između industrije i akademskih institucija je što su pozivi napravljeni bez konzultacije sa samim tvrtkama ili institucijama.
"Oni često ograničavaju suradnju (...) različitim načinima na koji se novac može potrošiti. Veliki problem kod toga je i u tome što je jedan od indikatora i broj potpisanih ugovora, a ne i potrošena sredstva, što dodatno otežava samu provedbu. Provedbeni kapaciteti tih tijela su često ograničeni do te razine da ili ne razumiju tehnologiju ili ne razumiju znanstveni proces ili, nažalost, sve zajedno."
Pitali smo i gdje su hrvatske znanstvene institucije u usporedbi s europskim centrima izvrsnosti.
"Ja bih tu upotrijebio (...) plastičan primjer inženjera recimo NASA-e koji rade u nemogućim uvjetima u sustavima koji su daleko, i komunikacijski i fizički, i moraju smisliti rješenje", odgovara. "Tako često mi u Hrvatskoj u relativno nemogućim uvjetima, s minimalnim financiranjem, moramo smisliti rješenja za vrlo kompleksne probleme. To je potencijal u kojem mi stvarno možemo konkurirati i europskim i svjetskim istraživačkim institucijama jer zaista radimo cutting edge tehnologiju, ali s puno manje sredstava, što je ustvari i naša prednost, samo ju treba reklamirati i prepoznati", zaključuje Orsag.
U Bosni i Hercegovini tek nekoliko primjera zastupljenosti robotike u industriji
Dok je u razvijenim zemljama robotika zastupljena u svim sferama života, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.
BiH ima svega nekoliko primjera zastupljenosti robotike u industriji, ali stanje na tržištu s godinama napreduje i taj sektor nije nepoznanica bosanskohercegovačkim kompanijama, međutim potrebno je još mnogo rada da bi se dostigla razina svakodnevne primjene.
Robotika u Bosni i Hercegovini prisutna je još od doba Energoinvesta. Taj gospodarski div i centar znanstvenoistraživačkog rada Jugoslavije proizvodio je industrijske robote.
Gledajući brojke o broju proizvedenih robota u svijetu, Azija proizvodi 70 posto svih novih instalacija, Europa 17 posto, a Amerika 10 posto, dok BiH nema ni blizu takve brojke, kaže za Bloomberg Adria TV Kenan Varda, nacionalni koordinator Svjetske robotske olimpijade za Bosnu i Hercegovinu i viši asistent za automatizaciju i robotiku na Sveučilištu u Zenici.
"Nismo u ovom poretku. Posljednja statistika kaže da na 10 tisuća zaposlenih u industriji, recimo (Južna) Koreja i Japan imaju 600-700 robota, kod nas u regiji taj broj ne prelazi 50, a sama BiH je još uvijek daleko ispod toga, tako da se mi još uvijek borimo povećati svijest o uključenju industrijskih robota i samih automatiziranih sustava u industriju, kako bismo olakšali i ubrzali svoj proces i upotrebu sustava u samoj industriji", objašnjava Varda.
Vjeruje kako je prva prepreka dodatnom razvoju robotike u zemlji strah od smanjenja radne snage, odnosno gašenja radnih mjesta: "Postoji bojazan, koja je mit, da će to smanjiti broj radnih mjesta, kao i poslove na određenim pozicijama."
"Druga stvar je to što nismo još dovoljno naučili da roboti mnogo toga mogu raditi za nas, a da je nemoguće da industrija funkcionira bez ljudi, samo s robotima. Postoje neke etičke implikacije ako bi postojali samo automatizirani sustavi koji bi donosili odluke u samoj proizvodnji. Tada se ne bi moglo odrediti tko je kriv ili tko je donio određenu odluku", postulira Varda.
U Sjevernoj Makedoniji još nema fokusa na proizvodnju hardvera
Robotika u Sjevernoj Makedoniji je u fazi razvoja. Trenutno postoji nekoliko kompanija koje rade u sektoru robotike i koje se uglavnom fokusiraju na razvoj softverskih rješenja te integraciju postojećih robotskih sustava, a ne na proizvodnju hardvera, kaže Gorjan Nadžinski, profesor na Fakultetu elektrotehnike i informacijskih tehnologija Sveučilišta u Skoplju. Korporativni sektor prati korake za automatizaciju radnih procesa, ali za razvoj robotike potrebna su ozbiljna ulaganja u obrazovanje, objašnjava.
.webp){kind=icon}
