.webp){kind=icon}
Svega nas desetak dana dijeli od Uskrsa, datuma koji tradicionalno označava početak nove turističke sezone. Kakva nas turistička sezona očekuje i otkud će nam sve doći gosti pitali smo Borisa Žgombu, predsjednika Udruženja putničkih agencija pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i predsjednika uprave Unilinea. Booking za 2023. ide dobro, smatra Žgomba, ali te su rezervacije tek naznake dolaska, boji se da bi konkurencija mogla krenuti u bitku s dampingom. Nije nam to jedini problem, borimo se za kvantitetu, a imamo konobare koji ne znaju ni osnovne stvari.
Borisa Žgombu pokušali smo ga uloviti uživo, ali to je bila nemoguća misija pa smo sprekaljenim turističkim profesionalacem razgovarali telefonski.
Prošlog mjeseca su Uniline, E-Tours, Uniline Mobility i Amarin udružili snage i postali Uniline grupa. Je li konsolidacija pravi put na hrvatskom tržištu?
Uniline grupa je prirodan nastavak organskog širenja kompanije. Društva unutar grupacije poslovat će zasebno, a u idućih nekoliko godina planiramo doseći 100 milijuna eura godišnjeg prometa.
Poslovno sjedište Unilinea u Puli | Uniline
Ne mogu tvrditi za druge jer svatko ima svoju poziciju i svoju situaciju. Nama se iskazala potreba da se organiziramo, da kroz sinergiju sustava smanjimo troškove i povećamo učinkovitost.
No znate li kako su agencije poslovale u koronakrizi?
Prije svega, agencije su bile najpogođenije koronakrizom. Dakle, turizam je bio pogođen sektor, jedan od najpogođenijih, a unutar tog sektora agencije su gotovo najgore prošle. Kad to kažem, moramo se sjetiti da su u 2020. imale pad prometa od 82 posto, naglašavam, 82 posto, znači 18 posto prometa od 2019. je ostalo u 2020., što, naravno, ni izbliza nije dovoljno da se preživi. Ali dogodile su se i neke pozitivne stvari – to je bila mjera Vlade za održavanje zapošljavanja koja je svima nama omogućila da zadržimo kadrove i smanjila tekuće troškove. Tu su bili i krediti HBOR-a, Ministarstvo turizma s jednom jednokratnom pomoći… Dakle, puno toga se desilo u sistemskom smislu što je pomoglo sektoru.
Neke su agencije propale.
Jesu, ali nije bilo previše onih koje su pale i bankrotirale ili nisu uspjele nastaviti dalje. Većinom su to bile agencije koje su već bile načete prije korone. Agencije koje su ušle u koronu s određenim problemom, naravno da im koronavrijeme nije pomoglo u tom nastavku poslovanja.
Još nemamo službenu financijsku krvnu sliku Unilinea za 2022. godinu, možete li nam otkriti brojke?
Da, bez problema – 2022. smo imali još jedan snažan iskorak u osnosu na 2019. godine. Očekujemo tu 2019. vratiti 2024. godine kada govorimo o prometu ili prihodu, a u dobiti smo već uspjeli dostići. Rezultati Uniline i Uniline Mobilityja za 2022. bit će iskazani zajedno, dok će u 2023. svako društvo biti posebno izraženo. Potencijal grupe, s tri društva je otprilike 70 milijuna eura.
Kako ide booking za ovu sezonu?
Kada govorimo o rezervacijama, booking za 2023. ide dobro, ali te su rezervacije tek naznake dolaska. Nisu to fiksne rezervacije s uplatama i garancijama. Dakle vi ste sada rezervirali za sedmi mjesec, primjerice 10. srpanj, ali do 5. srpnja možete i otkazati bez ikakvih štetnih posljedica. Zato govorim da moramo biti oprezni – jer na papiru i u nekom virtualnom izgledu jako dobro stojimo. Međutim, treba vidjeti kakva će biti realizacija. Naime, o čemu je riječ? Oko nas su konkurenti koji su jako loše prošli godine koronakrize, za razliku od nas koji se ne možemo požaliti. Oni si ne mogu priuštiti još jednu lošu godinu, dakle oni su spremni, što je njihovo pravo, uvući u bilo kakvu bitku i s dampingom i s nižim cijenama i sa svim.
Ako do toga dođe u nekom terminu, recimo u petom ili šestom mjesecu prije početka dolaska većeg broja gostiju, gosti koji su namjeravali i rezervirali smještaj u Hrvatskoj mogli bi se predomisliti i otići tamo gdje im je isplativije. To je realna opasnost ove sezone.
Kada govorimo o rezervacijama, booking za 2023. ide dobro | Uniline
Pojačala se potražnja za Hrvatskom iz Azije. Kakva je situacija s tim tržištem?
Godine 2020., kao i u svim segmentima turizma, imali smo brutalan prekid dolazaka od tamo, čak i prije nego što je do nejga došlo u Europi. U Aziji je koronakriza počela već oko Nove godine, a to smo osjetili kroz booking, otežane dolaske itd. Dakle, 2020. je bila godina bez azijskog turizma, i 2021. je bila godina bez azijskog turizma. Tek se 2022. počeo vraćati azijski turizam. Rekao bih da su se sada sva tržišta vratila, ali daleko od brojki prije korone. Osim kineskog koji je bio, da tako kažem, u zamoru. Ali 2023. sva se tržišta vraćaju na stare brojke, relativno blizu onoga što je bilo 2019. godine. Svi osim kineskog koji je tek sad krenulo. Teško je procijeniti kojim će smjerom krenuti, u kojoj količini i u kojoj snazi, ali ne očekujem da će to biti na razini 2019. godine. Unatoč tome očekujem dobru godinu i za kinesko, ali naravno i za cijelo azijsko tržište.
Prate li aviokompanije taj trend, jesu li osigurale dovoljan broj letova?
Vraća se i broj letova, tek ćemo na kraju sezone znati u kojem su se obujmu vratili. Početkom ove godine smo upravo iz tih dalekih destinacija zabilježili potražnju veću od broja letova. Aviokompanije su se polakše vraćale, no sad se to polako izjednačuje. Oni znaju prevoziti putnike. Ako ima potražnje, naći će avione i organizirat će letove. S nekoliko čarter letova se otvorila i Amerika. U najavi su i čarteri iz Azije, odnosno konkretno iz Koreje za Zagreb.
Azijski turisti bi trebali biti nosioci cjelogodišnjeg turizma. Imamo li uopće kapaciteta za cjelogodišnji turizam?
Tako je, upravo ova azijska tržišta, ali ne samo ona, doprinose cjelogodišnjem turizmu. Imali smo goste iz Singapura, Koreje kroz cijelu zimu. Dakle, od listopada prošle godine pa sve do sada. Trenutno je na terenu više grupa s tog tržišta. Dakle, to je ono što produžava turističku sezonu. Naravno, ima tu su i brojne zimskih aktivnosti i sportski turizam…
A da li mi možemo raditi cijelu godinu? Prije desetak godina bio je popularan slogan "Hrvatska 365". Mislim da to možemo u nekim segmentima na nekim destinacijama i u nekim objektima, ali "Hrvatska 365" ne ide i ne može se mjeriti sa snagom Hrvatske u kolovozu, to je i više nego jasno. Moraju se prilagoditi neke stvari. To je malo poremetila i politika nekih hotelskih kuća koje su procijenile da im se ne isplati otvarati hotele van glavne turističke sezone. To doprinosi skraćivanju sezone i problemima za koje vjerujem da su prolazni. Prošle smo godine, još u ovo vrijeme, bili u koroni, nismo znali ni kad ni kako niti na koji način ćemo se otvoriti. Istovremeno, zatekla nas je Rusija, odnosno njihova agresija na Ukrajinu kao geopolitički problem. U prvom momentu – bio je to šok. Stao je booking, sve je stalo, ali se s vremenom tržište naviklo. Ako govorimo o trenutačnoj potražnji, ne osjećamo ukrajinsku krizu. Međutim, ukrajinska kriza proizvela je druge efekte, nestabilnost na tržištu hrane, energenata i svih ostalih stvari. I naravno da je došlo do velikih poremećaja u cijenama, velikih inflatornih učinaka. A turizam je veoma nježna biljka, pa je došlo do nesigurnost u turističkom poslovanju, većih troškova i većih cijena. Tako da je glavno pitanje može ili ne može tržište to prihvatiti.
Uz nesigurnost, turizam se nosi s nedostatkom radne snage? Svi drve o tome, no vi smatrate da je kvaliteta te snage veći problem od manjka?
Izvrstan je termin drvimo. Svi mi drvimo da je problem nedostatak radne snage, puna su nam usta radne snage, ali tu su dvije činjenice koje možda svi mi ili preskačemo ili velika većina nas ne obraća pažnju.
Prije svega, kriza radne snage i problem radne snage u uslužnim djelatnostima star je 10 do 15 godina. Kada putujete po Europi, teško ćete naći u hotelima, restoranima domicilnog radnika. Naime, domaći imaju boljih opcija. Za takve poslove jednostavno se mora posegnuti za radnom snagom koja je van zemalja EU-a. I to se sada i nama događa. To nije ništa dramatično, niti nešto što Europa već nije vidjela, samo prolazimo to u drugom valu. S te strane, nema potrebe za dramom. Međutim, drugi problem je puno ozbiljniji. I ove ćemo godine, a i prošle smo nekako uspjeli, dovesti količinski dovoljan broj izvršitelja. Međutim, evidentno smo prošle godine počeli tonuti, skližemo polako prema dolje u onom dijelu koji se zove kvaliteta. Dakle, naš nekadašnji kadar bio je izvrstan kadar! Imali smo samo pohvale na takozvani hardver, na hotele, na kvalitetu, na infrastrukturu, ali i na softver, dakle na ljude. Borimo se za kvantitetu, a imamo konobare koji ne znaju ni osnovne stvari.
"S jedne strane dižete cijene, a s druge strane smanjujete kvalitetu" | Depositphotos
To će imati veliki utjecaj na visokokategorizirane objekte. Kad uđete u hotel pet zvjezdica, vi očekujete vrhunsku uslugu koju ste i platili. Ako ta usluga nije takva zbog nedovoljne obučenosti radne snage, onda imamo veliki problem kvalitete i održavanja kvaliteta. Na to dodajte, opravdano ili neopravdano, najčešće dosta opravdano, podizanje cijena. S jedne strane dižete cijene, a s druge strane smanjujete kvalitetu.
Ima li rješenja?
Gledajte, rješenja nema. Ne postoji na jednoj stavci, na jednoj strani. Država sigurno mora, kroz neke mjere, omogućiti da ti i takvi poslovi postanu zanimljivi za domaće stanovništvo. S druge strane, moramo doškolovati postojeći kadar. I treće, ako već radimo s uvoznom radnom snagom, da ih onda pokušamo zadržati što duže, da ih pokušamo obučiti, naučiti ih da rade po nama potrebnim standardima. To su mogućnosti kojih nemamo puno, a kombinacija ovih mogućnosti može samo olakšati situaciju. Riješit će je samo jedna stvar koja se polako počela događati, a to je povratak ljudi iz inozemstva. Osjećamo da se već polako ljudi vraćaju, naše plaće su porasle, troškovi života su manji nego u nekim EU-ovim državama.
Gdje ide naš turizam? Što je bolje – masovnost, elitizam ili kombinacija?
Greška je definirati turizam kao turizam masovnosti ili elitizma. Snaga hrvatskog turizma je i bila i mora ostati diverzifikacija ponude. Dakle, ponuda od dvije do pet zvjezdica. Naravno, ne na jednom mjestu, ali moramo imati ponudu za svaki džep. Zašto? Zato što su i danas volatilne mogućnosti na tržištu, u jednom trenu idu fenomenalno hoteli s pet zvjezdica, a u drugom ti hoteli baš ne idu, već su najtraženiji oni s dvije zvjezdice. Dakle, ako nemaš kompletnu ponudu ili ako se nisi spreman preorijentirati, onda dolaziš do toga da ti nemaš mogućnosti uopće raditi na kvalitetan način i da se ne možeš nositi s tržištem jer, ponavljam, nitko na svijetu ne može predvidjeti buduće turističke trendove. Dakle, treba imati raznovrsnu ponudu – kvalitetnu, ali diverzificiranu. Mislim da je to budućnost hrvatskog turizma. Znam da često svi, uvjetno rečeno, bježe na visoke kategorije objekata. U redu, ali ne možemo samo na njima ostati.
Što danas traže turisti?
Zadnjih 20 godina turizam se promijenio, promijenio se strašno i u vrijeme i nakon korone. Danas su, u odnosu na prije 20 godina, transportne mogućnosti nevjerojatne. U ovom momentu, dok razgovaramo, možete otići na aerodrom i odletjeti gdje god želite, biti tamo dva dana i vratiti se. To je prije bilo nemoguće. Ljudi sve više odlaze na kraće odmore, nisu više lojalni destinaciji. Malo sam starija generacija, pa se sjećam kako smo imali ljude koji su po 30-40 godina dolazili u istu kuću, hotel u Istri, radile su se velike obljetničke fešte – danas je to gotovo nemoguće! Ljudi putuju, žele vidjeti što više destinacija. Danas im internet, odnosno bolje rečeno informacija, to omogućava. Ove godine su u Hrvatskoj, drugu godinu će u Indoneziju, treću godinu tko zna gdje. U marketingu također, svaku godinu počinjemo ispočetka. Nema repeticije, da tako kažem, i nema opuštanja. Nema više luksuza "ove godine sam bio pun, bit ću i iduće".
Turistički sajam u Londonu, 7. studenog 2022. | Uniline
Sve je online, koliko onda imaju smisla razni turistički sajmovi? Je li ih pregazilo vrijeme?
Ako i njih usporedimo s vremenom od prije 20 godina, mi smo nekada odlazili na 70-ak sajmova godišnje. Međutim, veliki dio tih malih sajmova je nestao. Danas nema potrebe da publika, odnosno obični građani, dolaze tamo se informirati, kad se to može u dva klika iz svoje kuće. Znači, ostalo ih je možda desetak godišnje, oni najvažniji, gdje se više skupljaju tzv. B2B, poslovni ljudi, jer je, bez obzira na sve tehnološke novosti, ljudski kontakt u turizmu i dalje jako važan.
Znači nema straha za naš turizam?
Mislim da će ova turistička godina, ako ne bude autogolova, biti jako dobra. Tko je mogao predvidjeti koronu ili rat u Ukrajini? Zato sam jako oprezan u predviđanjima.
