"Nije Balkanac onaj koji u kući nema vrećicu punu vrećica."
Na ovaj šaljiv način opisuje se čudna povezanost naroda s ovih prostora s vrećicama, uglavnom plastičnim, ali i navika da se "ništa ne baca" i da će to "sigurno nekad nečemu poslužiti". Međutim, i to na kraju sve završi na nekom otpadu. S druge strane, činjenica je i da kultura reciklaže u regiji još nije dovoljno razvijena.
Plastične vrećice, koliko god da su se pokazale efikasnima, naročito u kupovini, i generalno proizvodi od plastike donijeli su planeti Zemlji mnogo problema. Plastika se dobija iz nafte i naftnih derivata, zbog čega je prije svega otrovna, a teško se i razgrađuje. Prema procjenama, plastičnim vrećicama potrebno je i do 1.000 godina da bi se razgradile. Zbog toga su rijeke, mora i oceani puni plastike koja guši biljni i životinjski svijet. Važno je podsjetiti i da se mnogo puta dokazalo da su pojedine životinje uginule jer im je želudac bio pun plastike.
Marina Cvijanović, iz kompanije Eko Bio Invest, odlučila je sa svojim prijateljima i poslovnim partnerima dati doprinos u očuvanju okoliša tako što će plastične vrećice, ali i ostale proizvode od plastike, pokušati poslati u prošlost.
Samo zamislite…
Dolazite kući iz kupovine. Nakon izvađenih namirnica ostaje vam na stolu pet običnih vrećica. Ako niste "balkanski tip" i ne želite ih sačuvati, možete ih uništiti u kućnim uvjetima. Potrebna vam je samo vruća voda.
Vrećice stavite u vruću vodu i one se rastope, nestanu. A onda tu vodu možete popiti ili njome zaliti cvijeće.
Ne morate zamišljati, jer su Marina i njen tim na pragu rješenja da takve vrećice postanu naša svakodnevica.
Ideja azijska, firma srpska, proizvodnja u Hrvatskoj
Naime, njihova kompanija uskoro pokreće proizvodnju granula koje će se proizvoditi od organskog otpada (voća i povrća), a od tih granula dalje će se moći proizvoditi folije, vrećice, čaše, tanjuri, rukavice, zaštitna odjeća, i sve ono što ispred osnovne riječi ima prefiks – plastično.
"Ideja je dvostruka. S jedne strane, željeli smo smanjiti količinu organskog otpada, konkretno voća i povrća, koji se baca u procesu pripreme, a s druge strane pridonijeti umanjenju zagađivanja plastikom. I uspjeli smo napraviti materijal koji rješava i pitanje otpada od voća i povrća, a istovremeno umanjuje količinu plastike", ispričala je Cvijanović za Bloomberg Adriju.
Kaže da je ideja nastala u Aziji, ali da njeni tvorci nisu nikada krenuli u komercijalizaciju. "Moj prijatelj iz srednje škole je čuo za ovu ideju i imao je sreće da je sa svojom prijateljicom otkupi. Proces proizvodnje smo zaštitili patentom na europskom nivou, što nam dokazuje da je ovo što ćemo proizvoditi nešto potpuno originalno i inovativno na tržištu čitave Europe", rekla je Cvijanović.
Njena tvrtka već je dobila certifikat od Vincotte iz Bruxellesa "OK compost home" koji potvrđuje da se ambalaža razgrađuje u kućnim uvjetima, bez aditiva i na potpuno prirodan način. Također je dobila i certifikat od BETA laboratorija iz Miamia koji pokazuje da u procesu proizvodnje nema emisije CO2.
Cvijanović kaže da ovi certifikati dokazuju da je materijal potpuno prirodan, da se razgrađuje bez ikakvih nano čestica, da je neotrovan i bezopasan po okoliš i čovjeka.
"U procesu razgradnje potrebne su dvije komponente - visoka temperatura i tekućina. Ako je temperatura viša od 80 stupnjeva, materijal se razgrađuje za manje od minute, a ako je voda hladna ili materijal ostavite samo na zemlji, za 25 dana do šest mjeseci će se potpuno razgraditi", kaže Cvijanović.
Proizvodnja granula počet će krajem ove, a najkasnije u siječnju sljedeće godine. Glavna postrojenja za proizvodnju bit će u Zagrebu, dok će u Beogradu ostati istraživačko odjeljenje koje kompanija Eko Bio Invest ima u suradnji sa Institutom za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo. U planu je i izgradnja manjeg postrojenje za proizvodnju granula u Beogradu.
"Odlučili smo se za Zagreb zato što su upiti većine klijenata do sada dolazili sa tržišta Europske unije. S druge strane, imamo blizinu luke Rijeka koja je velika međunarodna pomorska luka za transport, mreža puteva je fantastična i u okviru je Europske unije", navela je Cvijanović razloge zbog kojih je proizvodnja smještena u Hrvatskoj.
Dobavljači hrane i potencijalni klijenti
Dobavljači kompaniji Eko Bio Invest za proizvodnju ovih granula mogu biti prerađivači voća i povrća, javne kuhinje, veleprodajni lanci, ali i domaćinstva. Ideja je, kako je objasnila Cvijanović, da se otpad preuzima na mjestu nastajanja, tako da ni ne odlazi na deponij, a sav organski otpad preuzimat će se iz regije.
Zbog takvog načina rada, upravo je ova kompanija izabrana da bude dio pilot projekata koji će podržati UNDP, Ministarstvo za zaštitu životne sredine i Delegacije EU u Srbiji. Naime, projekt podrazumijeva da će kompanija Eko Bio Invest preuzimati otpad od javnih kuhinja Grada Čačka i koristiti ga u svojoj proizvodnji.
"To će biti hrana koja se priprema za škole, vrtiće, studentsku menzu, bolnicu i zatvor. Institut za molekularnu genetiku testirat će sirovine i reći će nam koje su najbolje za korištenje naših granulata i u kojem procesu pripreme je najbolje da se otpad preuzima", objasnila je Cvijanović.
Podsjetimo i da organski otpad zagađuje okoliš, jer emitira stakleničke plinove, posebno ugljikov dioksid i metan. Procjenjuje se da organski otpad u gradskim sredinama čini i do 50 posto ukupnog otpada.
Cvijanović je otkrila da postoji veliki interes među trgovačkim lancima u Srbiji koji bi željeli potrošačima ponuditi "vrećice koje se piju".
Ovaj materijal može imati široku primjenu u proizvodnji, navodi Cvijanović, i dodaje da se od njega može napraviti sve što se proizvodi i od plastike. Osim vrećica, to su i folije, čaše, tanjuri, zaštitina odjeća, štapići za uši, rukavice koje se koriste u kozmetici, ambalaža i sl.
"Materijal se može koristiti i u sektoru poljoprivrede. Folije koje se stavljaju na zemlju da zaštite usjeve, ili vrećice za samu sadnicu, mogu se raditi i od ovog materijala koji se prirodno razgrađuje. Znači ne samo da proizvođač više neće morati plaćati mehanizaciju i ljude koji će to uklanjati, već će imati i manju upotrebu gnojiva", rekla je Cvijanović.
Zbog ideje prodala stan i napustila dobro plaćenu poziciju
Koliko Cvijanović vjeruje u ovaj projekt govori i činjenica da je prodala stan, koji joj je trebao biti oslonac i olakšati život kad ode u mirovinu, i novac uložila u razvoj ove ideje.
Uz to je i napustila dobro plaćenu poziciju i siguran posao kako bi se potpuno posvetila komercijalizaciji ovog materijala i njegovom daljem unaprjeđenju.
"Mislim da svi zaslužujemo bolje i zdravije uvjete života, a primjena ovog materijala može bar donekle tome doprinijeti. Sigurna sam da je ovo dobra ideja koja treba zaživjeti na dobrobit svih nas", rekla je Cvijanović.
Ona se već četiri godine bori da počne proizvodnja ovog materijala.
Kako ljudi reaguju na vrećicu koja se pije?
"Uglavnom budu šokirani", kaže Cvijanović i dodaje da je ona popila nekoliko vrećica i da joj se nikada ništa nije dogodilo. "Voda u kojoj se razgrađuje vrećica nema gotovo nikakav okus, možda se donekle osjeti blago slankasti okus."
Ukoliko je ne želite popiti, Cvijanović savjetuje da tom vodom zalijete cvijeće koje će vam, kako kaže, na tome biti zahvalno.