Europske banke prepuštaju tržišta Amerikancima

Ponekad male promjene govore mnogo. Novi glavni financijski direktor Deutsche Bank AG-a, Raja Akram, u svojoj je prvoj prezentaciji poslovnih rezultata prošlog tjedna poslovanje s potrošačima i upravljanje imovinom stavio ispred odjela za korporativno i investicijsko bankarstvo. Akram, koji je prošle godine došao iz Morgan Stanleya, želi da Deutsche Bank ostvaruje manji udio dobiti od trgovanja i sklapanja poslova.

Ovaj zaokret naglašava važnu poruku, ne samo za Njemačku, već i za Europu u cjelini: veliki zajmodavci u regiji redom ograničavaju koliko žele biti prisutni u investicijskom bankarstvu. Europljani su proveli godine jačajući svoje bilance i obnavljajući profitabilnost, te su postojale nade da bi mogli početi vraćati tržišni udio od svojih američkih suparnika. No tvrtke s Wall Streeta postaju sve konkurentnije, uz pomoć Bijele kuće koja zagovara deregulaciju te će povećati svoju dominaciju u industriji posvuda.

Ruku na srce, europske banke dobro su prošle kroz volatilno prvo tromjesečje na financijskim tržištima, izvještavajući o dobrim rezultatima trgovanja i investicijskog bankarstva u većini područja. Ipak, u prosjeku su i dalje ostvarile lošije rezultate od svojih američkih konkurenata.

Najveći jaz bio je u sklapanju poslova i prikupljanju sredstava za tvrtke, gdje je pet najvećih tvrtki s Wall Streeta u prvom tromjesečju povećalo naknade u prosjeku za 30 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine; pet vodećih europskih banaka raslo je za samo 12 posto u dolarskim terminima.

 

Prosjeci, naravno, prikrivaju mnoštvo detalja, a postoje i razlike u onome što rade američke i europske banke. Primjerice, većina Europljana ne trguje mnogo robama, a rat s Iranom tamo je generirao mnogo aktivnosti. Također, uglavnom nemaju veliku prisutnost na američkim tržištima. No gornja granica europskih ambicija je stvarna.

Barclays Plc pokušava smanjiti iznos kapitala koji zauzima njegova investicijska banka na manje od 50 posto ukupnog iznosa grupe – trenutno on iznosi 55 posto. Pokušava uspostaviti ravnotežu širenjem svega ostalog, umjesto smanjivanjem odjela za tržišta i savjetovanje u apsolutnim iznosima. No njihovi bankari moraju raditi puno jače kako bi opravdali svaki dio bilance koji žele iskoristiti nego što su to činili u prošlosti.

UBS Group AG također je ograničio ukupni udio rizične imovine unutar banke na 25 posto i provodi strogu disciplinu nad onim što trgovci i investicijski bankari smiju raditi. Možda će morati postati još stroži ako švicarska vlada provede prijetnju o velikom povećanju kapitalnih zahtjeva. Francuski BNP Paribas SA ima samo oko jedne trećine svog kapitala u korporativnoj i investicijskoj banci te, iako nema formalno ograničenje, ne očekuje da će se taj udio povećati. Societe Generale SA, koji prolazi kroz dugotrajnu stratešku reviziju, također se usredotočio na rast izvan svoje investicijske banke.

Promjena tona u Deutsche Banku možda je suptilna, ali je važna. Upravljanje fondovima i bogatstvom područja su u koja žele investirati i širiti se – što možda i ne čudi pod financijskim direktorom koji je došao iz Morgan Stanleya, tvrtke koja je najuspješnije izvela taj strateški zaokret u godinama nakon financijske krize 2008. U prvom tromjesečju, trgovanje i sklapanje poslova pridonijeli su manje od polovice dobiti Deutsche Banka prije oporezivanja, u usporedbi s gotovo 55 posto u istom razdoblju prošle godine. To je pomak na kojem Akram želi dalje graditi.

To neće biti revolucija, i njemačka se banka u godinama koje dolaze neće pretvoriti u potpuno drugačiju zvijer; veliki korporativni klijenti i dalje su važni, osobito u Njemačkoj. No to je dodatna potvrda da je svaka od velikih europskih investicijskih banaka suzila svoj fokus i da će pokušati obavljati samo određene vrste poslova s posebnim klijentima.

Glavni izvršni direktor Deutsche Banka, Christian Sewing, izjavio je kako nije zabrinut zbog povećane američke konkurencije, čak i dok Bijela kuća zagovara daljnju deregulaciju koja će omogućiti američkim tvrtkama da budu agresivnije. "Očito vidim da bi američka strana mogla imati prednost s gledišta kapitala, kroz ekspanziju bilance", rekao je u srijedu tijekom poziva o poslovnim rezultatima. "Ali u ovoj geopolitičkoj situaciji... naši klijenti diljem svijeta željeli bi imati europsku banku za stolom, a to je upravo ono gdje vidimo svoju priliku."

Ovo je uobičajen refren: svaka europska banka vidi ulogu za sebe među pregršt američkih banaka koje rade na bilo kojem pojedinom poslu jer mnogi klijenti žele imati barem jednog savjetnika koji nije iz SAD-a.

Izvršni direktor UBS-a, Sergio Ermotti, također je istaknuo sve veću snagu američkih banaka u natjecanju, s obzirom na ublažavanje pravila koja dobivaju od regulatora. "Pošteno je reći da američke banke imaju poprilično 'suhog baruta' kada je u pitanju raspoređivanje kapitala", rekao je prošlog tjedna. "Natječemo se jako dobro u sektorima investicijskog bankarstva u kojima smo odlučili sudjelovati. Prepoznajemo žestoku konkurenciju, ali vjerujemo u svoje šanse."

Fokus je hvalevrijedan. U prošlosti su se europske banke dovodile do ruba propasti – a ponekad i preko njega – kada su se suprotstavljale Amerikancima na američkim tržištima. Biti manji, okretniji i više usredotočen na pouzdane prihode od kamata i naknade za upravljanje novcem također je ono što ulagači žele od ovih banaka. Lokalni regulatori također su i dalje oprezni prema prevelikom riziku denominiranom u dolarima unutar europskih zajmodavaca.

Pojedinačni strateški izbori imaju smisla, ali dugoročno će europske tvrtke ostaviti još ovisnijima o američkim bankama za pristup tržištima kapitala. Ništa od ovoga neće pomoći Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu da razviju vlastita dublja i likvidnija tržišta kapitala. To nije zdrav smjer kretanja.