Hoće li svijet napokon uvesti carine na "Big Tech"?

Jedan od stupova globalne ekonomije srušio se prije nekoliko tjedana, a da to praktički nitko nije primijetio. Četrnaesta ministarska konferencija Svjetske trgovinske organizacije završila je svoj sastanak u Kamerunu prošlog mjeseca izjavom da, prvi put u gotovo tri desetljeća, nije uspjela postići konsenzus o moratoriju koji zabranjuje carine na e-trgovinu.

Vrijedi napomenuti koliko je točno dugo ovaj sporazum trajao. Bilo je to u svibnju 1998. kada su zemlje prvi put odlučile da se prekogranična "proizvodnja, distribucija, marketing, prodaja ili isporuka robe i usluga elektroničkim putem" neće cariniti na način na koji se carini roba. Tada je Netflix Inc. bio mali startup, star manje od godinu dana, koji vam je poštom slao DVD-ove. Alphabetov Google tada nije ni postojao. Nitko nije imao pojma što je prekogranična digitalna transakcija niti kako biste je mogli ocariniti.

Zahvaljujući moratoriju, to je i dalje tako. Zapravo, jedan od razloga koje je naveo Brazil, protiveći se njegovu produljenju, bio je taj što zemlje trebaju zapravo istražiti čega su se to odrekle. Naposljetku, izvoz digitalno isporučenih usluga u 2024. godini procijenjen je na gotovo pet bilijuna dolara; to je više od polovice ukupnog izvoza usluga.

Leže li negdje milijarde prihoda od carina koje samo čekaju da ih pokupe siromašne ili dugovima opterećene vlade u slabije razvijenim zemljama? Bi li uzimanje dijela zarade od Netflixa u Kaliforniji svaki put kad tinejdžer u Nairobiju pogleda epizodu serije "Squid Game" možda donijelo promjenu u nategnutim financijama Kenije?

Neki su iznijeli velike brojke za ovu mogućnost: jedan istraživački rad Konferencije UN-a o trgovini i razvoju procijenio je da su zemlje u razvoju propustile 10 milijardi dolara prihoda.

No drugi se ne slažu. Analiza Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) tvrdi da bi dodatni prihod od digitalnih carina mogao iznositi samo 0,1 posto ukupnih trenutnih državnih prihoda. Čak bi i to moglo nestati kada se uzmu u obzir drugi oblici poreza, poput poreza na dodanu vrijednost na elektroničke usluge.

Jedan od razloga zašto nitko ne zna koliko bi novca vlade mogle prikupiti od takvih poreza jest taj što nisu sigurni kako bi te carine mogle izgledati. To je pak zato što nitko nije posve siguran što se točno ubraja u prekogranične digitalne usluge. Različite jurisdikcije imaju različite definicije. Sve što znamo jest da se trenutno nijedna od njih ne carini. Roba isporučena putem stranih platformi za e-trgovinu možda se i carini; ali sve što se isporučuje digitalno – softver, filmovi, algoritmi - ne carini se.

To ugodno stanje moglo je trajati zauvijek – što bi svakako koristilo potrošačima i malim tvrtkama posvuda, od kojih mnogi ovise o jeftinim uslugama koje elektronički pružaju strane tvrtke – da nije bilo dviju činjenica.

Prvo, vrlo malo ljudi danas zarađuje u globalnoj ekonomiji, ali "Big Tech" (velike tehnološke kompanije) svakako zarađuje, i nijedna vlada na svijetu ne bi propustila priliku da dobije dio tog kolača.

I drugo, cijeli svijet traži načine kako se suprotstaviti američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Pohod politike trgovinske razmjene njegove administracije tijekom protekle godine osvijestio je zemlje o potrebi da pronađu neku vrstu poluge protiv Trumpa – i, idealno, neki način da nanesu štetu američkim tvrtkama do kojih mu je najviše stalo.

Brazil, koji je predvodio protivljenje američkom stajalištu, naveo je dva razloga za svoju beskompromisnost. Tvrdili su da su uzrujani jer Washington zagovara ukidanje carina na e-trgovinu dok istovremeno odbija otvoriti rasprave o drugim pitanjima, poput subvencija u poljoprivredi. No također su istaknuli da nitko ne zna kamo tehnologija ide. Pretpostavimo da umjetna inteligencija u sljedećih pet godina isprazni čitave industrijske sektore; zar vladama tada ne bi trebalo biti dopušteno cariniti strane algoritme?

 

Ugodna pretpostavka koja leži u temelju pogleda na svijet velike tehnologije jest da ne postoji nijedna druga vlada osim američke te da ih nitko drugi neće pokušati oporezovati, cariniti ili maltretirati. No što postaju veći – i što ih Bijela kuća jače pokušava zaštititi – to su privlačniji kao meta. Kako sami po sebi, tako i kao adut za pregovaranje protiv Trumpa.

Naravno, prva zemlja koja to pokuša vjerojatno će biti pogođena punom silinom Trumpova gnjeva. Mnoge su ionako vezane trgovinskim sporazumima koji sadrže odredbe protiv carina na e-trgovinu. Ipak, ako je oružje dostupno, netko će ga pokušati upotrijebiti.

Europska unija ostala je na strani Amerike u ovoj bitci. No to je vjerojatno zbog urođenog konzervativizma tog bloka. U jednom će trenutku Bruxelles – koji stalno pokušava pronaći načine za oporezivanje američkih tehnoloških divova – shvatiti da im je u ruke predana još jedna poluga. A ako Europa djeluje, ostatak svijeta će je slijediti.

Internet je desetljećima bio oslobođen carina. Ako se to promijeni, bit će to zato što je svijet odlučio da ne može dopustiti SAD-u da zauvijek upravlja svojim digitalnim carstvom.